Početna VIJESTI BiH BITKA ZA BiH: Znate li šta se dogodilo 2. maja 1992. godine?

BITKA ZA BiH: Znate li šta se dogodilo 2. maja 1992. godine?

156
0
DIJELI

Drugi maj 1992. godine ostat će upamćen kao dan kad se odvijala možda i najvažnija bitka za opstanak BiH: Bitka za Predsjedništvo. Toga dana specijalne jedinice tadašnje jugoslavenske vojske pokušale su zauzeti zgradu Predsjedništva BiH, a borba se vodila 150 metara dalje, na Skenderiji.

Specijalna jedinica MUP-a i Teritorijalna odbrana koju su činili građani Sarajeva, slabo naoružani i gotovo bez ikakvog iskustva, odbranili su tog dana Predsjedništvo BiH. Dobili su prvu bitku za Sarajevo, za državu. Bio je to rat. Počela je opsada grada koja je trajala 1.425 dana.

Hronologija događaja:

1. Sve počinje u bivšem Domu Armije, sadašnjem Domu Oružanih snaga BiH. Oko 12 sati grupa branilaca Sarajeva tada je pokušala spriječiti iznošenje materijalno-tehničkih sredstava iz Doma JNA. Njih je bilo 30-50. Ušli su na pregovore sa potpukovnikom Bogojem Božinovskim. Odmah po ulasku Božinovski je pucao na njih i ubio je Asafa Hadžića, jednog od prvih organizatora odbrane Sarajeva.
Tada je ranjen i Zakir Puškar. Usljed razmjene vatre ranjen je i Božinovski, a ostatak pripadnika JNA se predo te su razmijenjeni nakon nekoliko dana.

2. Na Trgu Austrije, na Bistriku, gdje je bila komanda Druge armijske oblasti, odnosno komanda JNA za cijelu BiH i neke dijelove Hrvatske, tog dana je bio general JNA Milutin Kukanjac koji je naredio da iz Vojne bolnice (Opća bolnica prim. dr. Abdulah Nakaš) krene elitna jedinica protivdiverzantskog odreda na čelu sa majorom Markom Labudovićem prema Skenderiji, odnosno Predsjedništvu. Krenuli su sa borbenim vozilima kroz ulicu pored nebodera UNITIC. U tom momentu već su kod Predsjedništva bile snage odbrane grada.

Tada, počinje čuvena bitka na Skenderiji, a jedno od ključnih obilježja bitke je to da je rahmetli Nusret Šišić Dedo improvizovanom protivoklopnom napravom napravljenom od vodovodnih cijevi pucao po njima i pogodio jedno od borbenih vozila. Usput je pogodio i tramvaj.

Počela je pješadijska borba, gdje su uspjeli savladati Labudovićevu grupu. Labudović je tada teško ranjen. Njega su preko Ajfelovog mosta prenijeli radnici Doma mladih kako bi mu ukazali pomoć. U tom momentu nisu znali o kome se radi. Kada su ga spustili na trolejbusku stanicu, pala je granata, najvjerovatnije ispaljena sa Trebevića, i “dotukla” je Labudovića, a smrtno ranila Marka Starčevića, šefa osiguranja Doma mladih. Ranjen je Esko Alispahić, koji je kasnije preminuo. Teško ranjen je i radnik Peđa Novković. Ovo se dešavalo oko 13 sati.

3. Iz komande na Bistriku pukovnik Milan Šuput, koji je komandovao svim specijalnim jedinicama Druge armijske oblasti, krenuo je u popodnevnim satima sa 30-ak specijalaca i borbenim vozilima kroz Dobrovoljačku (sada Hamdije Kreševljakovića). Na mostu Čobanija su prešli i stali pored zgrade Pošte.

U saradnji sa radnicima Pošte koji su bili odani SDS-u, među kojima je bio i šef smjene izvjesni Simo Zubanović, Šuputovi specijalci su ušli u Poštu i zapalili je. Tada je “zanijemio”. Hiljade telefonskih priključaka su ostali bez funkcije. Procjenjuje se da je šteta bila 150 miliona dolara. U jednom momentu dio njih se parkirao ispred Narodnog pozorišta i tada se dešavaju one poznate scene kada Adem Jež, Dževad Topić Topa i ostali iz grupe dejstvuju na njih sa ćoška Kulovićeve ulice. Odvijala se kratka pješadijska borba. Jež je prvi put u životu ispalio projektil iz protivoklopnog sredstva. Kasnije se pričalo da nikada ranije nisu pucali iz toga i da su to oružje zarobili u ranijoj akciji na Jevrejskom groblju, a da im je Dževad Rađo donio katalog iz kojeg su oni učili kako da to oružje upotrijebe.

Projektil ispaljen sa ćoška Kulovićeve i Titove ulice je pogodio borbeno vozilo u blizini Pozorišta. Tada se Šuputovi specijalci povlače. Branioci grada su pretpostavljali da su se oni vratili na Bistrik, ali kasnije će se ispostaviti da su se zabarikadirali u podrumu zgrade kod današnjeg BKC-a.

4. U popodnevnim satima pripadnici Specijalne jedinice MUP-a RBiH Nezir Brajović Braja i njegov pomoćnik Ajnur Mehićević su iz prostora blizu zgrade Parlamenta pucali na agresorski tenk koji je došao do Mosta Suade i Olge s ciljem da ide do Predsjedništva.

Iako je Brajević bio iskusan specijalac, tri ose su mu zakazale. Tri puta je pokušao ispaliti projektil na tenk i tek četvrto punjenje je bilo uspješno. Pogodio je tenk koji je do kraja opsade grada ostao kod mosta.

5. S druge strane Miljacke ulicom prema Skenderiji probilo se nekoliko oklopnih vozila JNA te je agresor na taj način pokušao izdejstvovati pobjedu kod Predsjedništva. Iz tog pravca su pucali i zapalili zgradu Općine Centar. Vodila se kratka pješadijska borba u blizini Skenderije, ali se agresor nakon neuspjeha povukao.

6. Na tranzitu, na spoju s Urijan Dedinom ulicom, tog dana se našao agresorski tenk koji se pokušao probiti u centar grada.

Nekoliko branilaca Sarajeva ga je zapalilo Molotovljevim koktelom. Na čelu te grupe je bio Vlatko Marković. Pripadnici JNA su uspjeli ugasiti vatru, ali su se i povukli prema Lukavici.

7. U noći sa 2. na 3. maj grupa Dževada Topića je shvatila da su se Šuputovi specijalci (Niški specijalci) zabarikadirali u zgradi kod BKC-a. Borba s njima je trajala do popodnevnih sati 3. maja. Komanda Druge armijske oblasti je već u potpunosti bila opkoljena, a rahmetli predsjednik Alija Izetbegović sa svojom pratnjom je tada već bio zarobljen na Aerodromu Sarajevo po povratku iz Lisabona sa pregovora.

Kukanjac je bio opkoljen i to je bio ključni razlog da se krene u pregovore o razmjeni njega za predsjednika Izetbegovića.

Jedan dio Šuputovih specijalaca koje je predvodio Dragan Stepanović Rambo su za taoce uzeli veću grupu građana Sarajeva, a među njima je bio i pokojni glumac Zoran Bečić. Trećeg maja oko 12 sati, neposredno pred događaje u Dobrovoljačkoj, došlo je do pregovora između Niških specijalaca i Topićeve grupe. Zoran Čegar je tada ranjen prilikom uništavanja oklopnog vozila kod kina Metalac. Šuputovi specijalci su se predali iza podneva.

Dobrovoljačka, 3. maj: Razmjena predsjednika Izetbegovića

Predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović 2. maja je zarobljen na Aerodromu Sarajevo prilikom povratka iz Lisabona te odveden u kasarnu JNA u Lukavici. S njim su bili kćerka Sabina Berberović i Zlatko Lagumdžija, bivši predsjednik SDP-a. Domaća i svjetska javnost saznala je za hapšenje kada se predsjednik telefonom javio u Dnevnik 2 TVSA, Senadu Hadžifejzoviću. Trećeg maja je u Dobrovoljačkoj obavljena razmjena predsjednika Izetbegovića i njegovih pratilaca za Kukanjca i pripadnike JNA.

U dogovoru o razmjeni je bilo rečeno da Kukanjac može biti razmijenjen sa manjom grupom svojih najbližih saradnika, međutim kada je general Milan Aksentijević koji je pregovarao u ime JNA u komandi Druge vojne oblasti saopćio tu odluku, dio oficira se suprotstavio i nije dao da Kukanjac ide bez svih njih. Tada je izvršen pritisak na predsjednika Izetbegovića i na kraju je dozvoljeno da cijela kolona JNA sa Bistrika krene Dobrovoljačkom prema Lukavici. Kao što je poznato, u Dobrovoljačkoj je došlo do razmjene u kasnim poslijepodnevnim satima. U samoj Dobrovoljačkoj je tada ubijeno četvero pripadnika JNA, a dvoje je poginulo kod Alipašine džamije u transportnom vozilu koje se iz Dobrovoljačke kretalo prema Vojnoj bolnici. Jedna od to dvoje je bila i Nurmela Šuko iz Zagreba.

Drugog i trećeg maja je ubijen veći broj građana Sarajeva, između ostalih, i sedam policajaca PS Stari Grad. U događajima 2. maja uništen je i jedan transporter JNA kod ugostiteljskog objekta “Estrada”, a pucao je Alija Miladin, koji je kasnije poginuo. Drugog maja kod Predsjedništva BiH se nalazilo nekoliko grupa branilaca Sarajeva, među njima grupa Ismeta Bajramovića Ćele, grupa Juke Prazine, koji je tu i ranjen.

O tim dogadjajima su ranije rekli:

Avdo Hebib: To im je bila najporažavajuća bitka

Avdo Hebib, koji je 1992. godine obnašao funkciju pomoćnika ministra policije Republike Bosne i Hercegovine kazao je kako je drugi maj jedan od bitnijih datuma historije BiH i Sarajeva.

– Tog dana je izvršena brutalna agresija na Sarajevo, naročito na zgradu Predsjedništva. Bio je plan da se zauzme ta zgrada što bi imalo veoma loše posljedice za grad i državu. Međutim, Patriotska liga i policija su stali odmah u odbranu i dali nadljudski napor i neviđen otpor na veoma dobro pripremljen napad na zgradu Predsjedništva BiH. Snage JNA su krenuli u napad iz tri pravca prema Predsjedništvu i centru grada Sarajeva. Jedan od napada je bio kod mosta na Skenderiji i tu su se najveće borbe vodile i na kraju dobile. Vidjeli su da se s nama ne mogu boriti u gradu, pa su na kraju pokušali s okolnih brda. To im je bila najporažavajuća bitka – kazao je Hebib.

Taj dan je, kako je kazao, bilo dosta žrtava pripadnika JNA, koje je agresorska strana kasnije pripisali dešavanjima trećega maja u Dobrovoljačkoj ulici.

Josip Pejaković: Znam na čijoj strani nisam bio

– Danas tako živim da mene ta ratna varijanta potpuno napušta svih ovih dana. Mislim da je sve to bilo bezveze i uzaludno, jer niko od tih ljudi koji su tih dana bili šokirani onime što se dešavalo, a kasnije se uključili, na bilo koji način, u neke aktivnosti, nije ni sanjao da će to biti ovakva država sa ovakvim ljudima i svim onim što nas prati danas. Zbog toga sve to danas ne budi apsolutno nikakve emocije u meni. Da je bolja situacija, da ljudi bolje žive, onda bi se ti trenuci smatrali svetim. Ovako sve liči na prevaru i nadam se da ćemo saznati ko je bio na čijoj strani. Ja znam na čijoj strani nisam bio sve ove godine – kazao je proslavljeni bh. glumac Josip Pejaković.

Jerko Doko: Tada nisam, ali sad bih bio uplašen

– To je bio dan kada je pokušan državni udar u BiH. Predsjednik Predsjedništva Alija Izetbegović je uhapšen tog dana i sve ono što se dešavalo, po meni, predstavlja pokušaj državnog udara. Nakon što je objavljeno da je uhapšen predsjednik Izetbegović, bio sam u studiju gdje je dnevnik vodio Senad Hadžifejzović. Sa nama je bio i tadašnji član Predsjedništva Fikret Abdić. Poslije su se pojavile informacije da je Abdić taj dan pokušao predati BiH Radovanu Karadžiću, ali, prema informacijama kojima sam ja raspolagao, to ne odgovara istini. Te informacije su plasirali ljudi koji su pokušali unijeti razdor među pripadnike jednog naroda u BiH.

Tada sam bio mlad i nisam se ničega plašio. Sada, nakon 24 godine, kada pogledam kroz šta smo sve prošli, mogu reći da se sada nađem u takvoj situaciji, uplašio bih se. Međutim, tada je sve to što se dešavalo u meni samo probudilo još veću odlučnost da se borim za našu BiH – izjavio je ratni ministar odbrane RBiH Jerko Doko.

Eset Muračević: Neviđeni haos

Eset Muračević je čovjek koji je 5. maja 1992. zarobljen u logoru Bunker koji se nalazio pored Vogošće. U zatočeništvu je proveo sedam mjeseci, a nakon toga je pobjegao iz živog štita.

Muračević kaže da je 2. maja 1992. bio u naselju Svrake pored Sarajevo. On navodi, iako su bili svjesni činjenice da im svaki dan mogu ući u opkoljene Svrake, nije mogao očekivati takvo zlo koje se desilo tog dana i nakon njega.

– Kada pomislim na taj dan podsjetim me na jedan, do tada, neviđeni haos kojeg je bilo teško zamisliti, a ne preživjeti. Bilo je nezamislivo da se takvo što može desiti u bivšoj nam državi, a naročito da je to dan kada su počeli da se sukobljavaju komšije. To je crna mrlja za sve nas – poručio je Muračević.

 

 

IZVORFaktor.ba
DIJELI