Početna NAJNOVIJE AKTUELNO Evropski sud pravde donio suludu odluku o vakcinama

Evropski sud pravde donio suludu odluku o vakcinama

130
0
DIJELI

Evopski sud pravde prošle je sedmice protivno elementarnoj naučnoj pismenosti i zdravom razumu donio odluku o imunizaciji koja bi mogla pokrenuti cijelu lavinu zahtjeva za odštetama i ozbiljno ugroziti jedno od najvećih postignuća u istoriji medicine koje nas je oslobodilo od pošasti brojnih opasnih zaraznih bolesti i značajno produžilo očekivano trajanje ljudskog života.

Naime, prema odluci najvišeg suda EU-a ljudi će moći optužiti farmaceutske kompanije da su im njihove vakcine uzrokovale bolest čak i ako neće imati nikakvih naučnih argumenata za to. Dovoljan dokaz za povezivanje vakcina s bolešću bit će činjenica da je veći broj ljudi nedugo nakon vakcinisanja razvio neku određenu bolest koju ranije nije imao.

Odluka je izazvala oštre kritike brojnih stručnjaka kako u Evropi tako i u svijetu i u Hrvatskoj, piše Index.hr.

Andrew Pollard, profesor dječje infektologije i imunologije sa Univerziteta u Oxfordu za Telegraph je rekao da presuda Evropskog suda nije u skladu s normalnim racionalnim pristupom analizi dokaza. Upozorio je da ona može ugroziti programe imunizacije koji svake godine širom svijeta spašavaju na milione života.

Koincidencija nije dokaz uzroka

Sudije su svojom presudom pokazali da ne razumiju značenje temeljnih naučnih pojmova kao što su korelacija i uzročnost koje je ključno razlikovati kada je potrebno nešto dokazivati.

Svakome ko ima elementarno naučno obrazovanje jasno je da se korelacija, bila ona vremenska ili neke druge vrste, nikako ne može smatrati dovoljnim dokazom o uzroku. Primjerice, naučno je potpuno apsurdno tvrditi da je treperenje lišća na drveću, samo zato što se zbiva istovremeno kada i oluja, uzrok nevremena.

Na sličan način apsurdno je tvrditi da određena vakcina uzrokuje neku bolest samo zato što se vrijeme dijagnosticiranja često podudara s trenutkom imunizacije ili zato što broj dijagnosticiranja slijedi sličan trend rasta kao i trend procjepljivanja.

Ulje na vatru antivakcinalizma

Poznato je da antivakcinalisti širom svijeta uporno ističu da je autizam posljednjih godina u porastu, da je taj porast sukladan porastu broja vakcinisane djece te da se autizam obično kod djece javlja neposredno nakon vakinacije MMR-om. Iz toga, kao i iz lažirane studije osramoćenog gurua antivakcinalizma Andrewa Wakefielda, izvode zaključak da vakcina uzrokuje autizam.

No svakome ko zna nešto o naučnoj metodi jasno je da vremenska koincidencija vakcinacije s pojavom simptoma autizma kao i korelacija porasta u brojevima cijepljenja i slučajeva autizma, ni zasebno niti zajedno ne dokazuju uzročno-posljedičnu vezu između vakcinisanja i autizma. One eventualno mogu biti povod za sumnju da takva povezanost postoji. Za dokaz je potrebno mnogo više; potrebno je u najmanju ruku pokazati da je postotak oboljelih veći u vakcinisanoj nego u nevakcinisanoj populaciji.

Prije svega treba uočiti da za prvu opservaciju – da je broj slučajeva autizma u porastu – može postojati mnogo različitih uzroka, a niti jedan od njih ne mora imati baš nikakve veze s imunizacijom. Primjerice, stručnjaci ističu da bi dominantan razlog za zabilježeni trend mogla biti kvalitetnija dijagnostika koja, među ostalim, uključuje veću osviještenost i redovitije prijavljivanje roditelja, kao i sve razrađenije metode testiranja.

U prilog tome govori jedna novija švedska studija koja je pokazala da broj dijagnosticiranja slučajeva autizma zadnjih 10 godina u toj zemlji značajno raste dok broj registriranih simptoma utvrđenih u telefonskim anketama roditelja istovremeno stagnira.

Sličan porast mogao bi se uočiti i kada bi se, primjerice, bilježio broj djece s disleksijom. Ta poteškoća, baš kao i autizam, iako je prvi put otkrivena još prije par stoljeća, tek se 1980-ih počela ozbiljnije dijagnosticirati i pratiti. Prije toga često se smatrala lijenošću ili manjkom interesa za učenje. Danas se, nažalost, čak i predijagnosticira.

Još jedna ilustracija. Uzročno-posljedično povezivanje autizma s vakcinisanjem jednostavno na temelju korelacije u porastu u broja vakcinisanih i broja slučajeva autizma jednako je besmisleno kao što bi bilo povezivanje autizma s organskom hranom čija proizvodnja i prodaja posljednjih decenija bilježi vrlo sličan trend rasta (pogledajte grafikon dolje). Drugim riječima, na temelju predstavljene korelacije mogli bismo zaključiti da je za autizam odgovoran porast u proizvodnji organske hrane.

autizam-organska-hrana

Slično vrijedi i za povezivanje autizma s vakcinisanjem na temelju koincidencije u vremenu postavljanja prve dijagnoze za autizam. Naime, za očekivati je da će takva korelacija postojati jer se autizam prvi put obično može uočiti i dijagnosticirati upravo u dobi od oko godine dana kada se prema programu djeca cijepe MMR-om.

Osim toga, kako smo već istaknuli, od 1998. godine, kada je Wakefield objavio svoj prevarantski rad, do danas provedeno je doslovno na stotine studija koje su pokušale replicirati rezultate britanskog gastroenterologa kojem je oduzeta licenca ili pronaći povezanost vakcinacije i autizma. Niti jedna u tome nije uspjela, a veliku većinu njih nije radila nikakva farmaceutska industrija. Naprotiv, većinu su provele državne institucije, a neke čak i ugledna neovisna organizacija Cochrane koja ne prihvata nikakve lobističke donacije, a u svijetu je poznata po oštrim, ali naučno utemeljenim kritikama na račun farmaceutske industrije.

Primjerice, jedna velika danska analiza provedena na uzorku od gotovo pola miliona ljudi pokazala je da postotak osoba s autizmom nije ništa veći među vakcinisanima nego među nevakcinisanima. Kada bi povezanost postojala, udio osoba s autizmom morao bi biti značajno veći u vakcinisanoj populaciji.

Vaganje rizika i koristi

Konkretna presuda Evropskog suda pravde proizašla je iz procesa u kojem je jedan francuski državljanin poznat po inicijalima J.W. obolio od multiple skleroze godinu dana nakon što je 1998. vakcinisan protiv hepatitisa B.

J.W. je 2006. tužio farmaceutsku kompaniju Sanofi Pasteur koja je proizvela vakcinu, a dugogodišnji proces konačno je završio na Evropskom sudu pravde. U ovom slučaju posebno su problematične dvije stvari – prva je to što odluke tog suda nerijetko služe kao vodilje svim evropskim sudovima, a druga što je ovom odlukom donošenje presude prepušteno sudijama koji ne moraju biti naučno pismeni.

Voditelj službe za epidemiologiju HZJZ-a Bernard Kaić kaže da se povezanost vakcinisanja protiv hepatitisa B s razvojem multiple skleroze bezuspješno tražila u brojnim istraživanjima baš kao i povezanost autizma s MMR-om.

„Uspoređivale su se oboljele osobe sa zdravim osobama u odnosu na njihov cjepni status“, rekao je za Index Kaić.

„Naime, kada bi cijepljenje protiv hepatitisa B uzrokovalo multiplu sklerozu ili kada bi bilo rizični faktor za razvoj bolesti, moralo bi se u oboljelih osoba uočiti da su u većem postotku vakcinisane protiv hepatitisa B nego neoboljele osobe. Alternativno, kod prospektivnih studija, morao bi se među vakcinisanima naći veći udio oboljelih nego među nevakcinisanima. Na temelju do sada provedenih istraživanja ovo vakcinisanje ne može se dovesti u vezu s razvojem multiple skleroze. Drugim riječima, prema trenutno dostupnim podacima iz stručne i naučne literature vakcinisanje protiv hepatitisa B ne može se smatrati uzročnikom ili faktorom rizika za razvoj multiple skleroze“, pojasnio je hrvatski epidemiolog.

Naravno, u prirodi nauke nije da daje konačne, nepromjenjive, apsolutne istine. Uvijek postoji mogućnost da se s vremenom otkrije neka nuspojava nekog lijeka, tretmana ili vakcine koja ranije nije bila poznata.

„Nije moguće u potpunosti isključiti mogućnost da će neka istraživanja u budućnosti promijeniti stručni medicinski stav o povezanosti ovog vakcinisanja s razvojem multiple skleroze, međutim, to je vrlo malo vjerovatno s obzirom na opseg do sada provedenih istraživanja koja nisu našla povezanost“, kaže Kaić.

Budući da većina lijekova uglavnom ima barem neke nuspojave, jedna od ključnih odluka s kojima se obično suočavaju kreatori medicinskih politika jest da odvagnu rizike i koristi od određenih medicinskih praksi. Taj princip vrijedi jednako za sve tretmane i lijekove kao i za sve vakcine.

„Vakcinacijom protiv hepatitisa B sprječavaju se vrlo teške komplikacije bolesti, koje u određenom postotku dovode i do smrti. Prema dosadašnjim epidemiološkim istraživanjima, korist od vakcinacije u smislu sprečavanja hepatitisa B i komplikacija hepatitisa B, npr. ciroza jetre ili karcinom jetre, značajno nadmašuje rizik od nuspojava vakcinacije čak i kada se eventualne nepoznanice uzmu u obzir“, poručio je Kaić.

Prof. Livia Puljak, voditeljica edukacije u Hrvatskom Cochraneu na Medicinskom fakultetu u Splitu kaže da se odluke u medicini ne mogu donositi na temelju pojedinačnih slučajeva, odnosno anegdota, niti na temelju prostog brojanja pojedinih pojava.

„Koristeći takve proste korelacije naučnici su predložili i neke humoristične zaključke koji pokazuju besmislenost takvog zaključivanja, kao što su: broj razvoda povezan je s količinom margarina koju stanovništvo jede, ili broj utapanja u bazenima povezan je s brojem filmova u kojima se pojavio Nicholas Cage“, kaže za Index Puljak.

„Odluke u medicini trebaju se donositi na temelju kvalitetnih dokaza iz istraživanja koja su provedena na velikom broju ispitanika, a takvi dokazi nam danas pokazuju da između vakcine za hepatitis B i pojave multiple skleroze nema uzročno-posljedične povezanosti“, poručila je hrvatska naučnica.

Evropa nije naučni raj, već kontinent stagnacije

Američki molekularni biolog, Alex Berezow, naučni kolumnist i član organizacije American Council on Science, prošle je sedmice odluku Evropskog suda nazvao kafkijanskom.

No ipak smatra da vijest nikoga ne bi trebala iznenaditi jer Evropa, protivno dojmovima koji postoje u SAD-u, u biti nije nikakav napredan naučni raj iz 21. stoljeća.

„Ona je stagnirajući kontinent zarobljen kulturom nemara i nekompetitivnosti. Uistinu, nova studija objavljena u oksfordskom časopisu Science and Public Policy pokazala je da se u SAD-u otkriva četiri puta više ključnih otkrića po glavi stanovnika nego u Evropi“.

Berezow ističe da je veliki problem u tome što je iskustvo pokazalo da nenaučne paranoje koje nađu plodno tlo u Evropi ne ostaju samo u Evropi – ona ih, nažalost izvozi. Jedan takav poznati primjer jest iracionalan strah od biotehnologije i GMO-a koji je EU ozakonila i raširila svijetom.

„Evropski političari, novinari i građani trebaju se angažirati u javnoj raspravi. Trebaju odlučiti kakvu vrstu društva žele. Ono koje će se temeljiti na nauci i dokazima ili ono koje će počivati na pseudoznanosti i praznovjerju? Ironično je da je kontinent koji se bizarno hvali okretanjem od religije, istu zamijenio svim mogućim postmodernističkim glupostima i pseudoznanošću. Dobrodošli u Novo Mračno Doba (New Dark Age)“, zaključuje Berezow.

DIJELI