Početna NAJNOVIJE IZDVOJENO AFB kolumna- Pod orahom

AFB kolumna- Pod orahom

1357
DIJELI

Ne znam zašto ali pred svake novogodišnje praznike sjetim se onog starog oraha u Vitezu pod kojim sam ljetovao kao dijete kada bi me mati dovela kod svog brata. Imao sam svoju raju i kao „poglavica iz Sarajeva“ imao autoritet. Za orah me vežu uspomene i lijepe i sjetne sa mirisom nostalgije. Da, uspomene….i poučne. I tada je bilo siromašnih i bogatih, i tada je Djeda Mraz mnogo djece obradovao, mnogo djece razočarao dok nismo skontali da je stari djed divna mašta, dječija….

15673442_10210118583992365_1489254033_n

Piše:ADMIR F. BEGANOVIĆ

Kažu da uspomene bole. Eh, bole onoliko koliko ti je stalo, zavisi od insana….
Već prvog dana po dolasku otrčao bi …tamo, znao sam da me čeka moj drug, to visoko drvo šiljatih listova. Jedna blaga zima uvijek mi se vrati. Stajao sam pod orahom lišen svake brige o hladnoći. Bilo je to moje zadnje gostovanje u to doba. Naredne godine sam trebao krenuti u školu. Stajao sam sa Tihomirom, Fatimom i Safetom.
Za Safeta sam čuo da je poginuo tokom agresije kao borac Armije BiH, Fatima se, kažu, „dobro“ udala a o Tihomiru nikada ni slova…sve do Bajrama 2007.
Sutra ti je Božić Tiho, reče mu Safet, hoćeš nas pozvati na kolače. Mora da te Djeda Mraz dobro počastio.
Djeda Mraz ne postoji, nikad nije ušao u moju kuću, nikada mi ništa nije ostavio. Ili me mrzi a ne znam zašto bi me mrzio. Ljudi nam pomognu.
Te večeri sam saznao istinu o njegovoj porodici. Mahmut, ahbab mog dajdže, došao na sijelo i nekako se dotakli priče o Tihinoj porodici.
Bili su siromašni. Otac pijanica i kockar, mati poštena i čestita žena, nadničila koliko se moglo i koliko bi joj ljudi i narušeno zdravlje pružili šansu. Često je Tihomir morao gledati kako mati noću plače čekajući da joj muz iz kafane stigne. Ispričao sam dajdži šta smo pričali pod orahom. Šutio je….
Moja mama kaže da su muslimani dobri ljudi ali ne shvatam kako to da muslimani ne slave Božić a često nam pomognu.
Daće Bog i nama- bila je to Tihina dominirajuća mantra.
Ujutro sam krenuo da kupim dajdži cigarete i začudio se kada me Tiho pred granapom koji je bio preko puta njegove kuće zaustavio i rekao- zove te moja mama, Božić je.
Ušao sam sa nekim strahom.
Sjećam se trošne kuće po kojoj su carovali siromaštvo i čistoća.
Mirna žena me pomilovala po kosi i iznijela keks i sok. Pomatim osmijeh na Tihinom licu i njene suze. Ništa tada nisam razumio ali sam kasnije saznao da su Mahmut i moj dajdža „ispraznili“ granap i „naramak“ punih kesa odnijeli Tihinoj kući.
Djeda Mraz me se sjetio- veselio se moj mali jaran .

Protezao se mladi septembar 2007. Prvi Bajram bez majke.
Izlazeći iz džamije nakon namaza krenuo sam na majčin mezar. Pred džamijom puno ljudi ispružene ruke. Gotovo se sudarih sa čovjekom u onoj gužvi. Davao je pare nekoj nani.
Pogledi nam se sudariše.
Hej čovječe, dal ti znaš za riječ stariti?- Sretan ti Bajram, jarane. Ako se mene ne sjećaš, sjećas li se barem oraha u Vitezu.?
Riječ po riječ i sjetih se. Krenuli smo na kafu, brzinsku-žuri on, žurim ja. Došao službeno u Sarajevo. I dok idemo nije se mogla proći ispružena ruka prosjaka a da je on praznu vrati. Dijelio je „šakom i kapom“. Da , bio je to Tihomir.
A na kafi uspomene su počele svoj ples. Sad je u Zagrebu, ima svoju firmu. Roditelji davno umrli.
Kako ti je majka? Još se sjećam njenih čokolada sto mi je kupovala kad bi vi došli u Vitez.
Umrla je u julu- rekoh mu. Krenuo sam joj na mezar.
Dal mogu sa tobom?- iznenadi me pitanjem.
Ako imaš vremena, hajde- nisam znao šta drugo da mu kažem.
Ima preče od prečeg, prolongiraću sastanak.
Kupio je buket predivnih krizantema koje su blistale u ljepoti svijesne svoje prolaznosti.
Nisam mu želio kvariti namjeru. Dok sam učio dovu on je pažljivo ostavio buket. I nakon minute poklonio se ….

Nema više našeg oraha. Negdje pred ovaj prokleti rat nekome je smetao i—-
Nema ga više….
Na nekoliko dana prije nego što će mu rakija presuditi moj otac sjeo u baštu, pred njim litar ljute i počeo pjevati
Pod orahom
sa ljubavlju
ne sa strahom
uživali, kafu pili
Vlah s Turčinom
Turčin s Vlahom…
Spasili ga muslimani od onih „mojih“ da ne dobije batina. Mati je znala reci da je umro od tuge i razočarenja, svjestan da je izdao svoju porodicu.
Dok je leđa biće i noževa moj Tiho.
Dok smo se rastajali suze mu zakotrljaše niz obraze.
Ne znam kako ćes me shvatiti ali često se sjetim dana pod orahom.
Znao sam danima gladovati i moliti se Bogu dok me hlad oraha štitio od sunca. I onda bi odjednom mati bila vesela a kuća puna hrane.
Dugo sam mislio da to orah….
Ima dobrih ljudi, jebeš to kako se zove. I meni je i Bajram i Božić vjeruj mi, kada mogu pomoći a sad mogu Bogu hvala. Znam ja šta znaci gladan biti.

Ili je do oraha ili je do ljudi, ne znam više ni sam ali bi volio da današnja djeca imaju neki svoj orah, pred Božić ili Bajram. Ne zna dijete šta znači nemati, ono hoće, ono želi….
A Gospodar Svih Svjetova vidi sve.
Neka ti niko ne zna kada nekome nešto dajes. Uvijek daj sa halalom, čista srca. Ne mora ti znati lijeva ruka kada desna daje. Bog to vidi, Bog to zna. – sjetih se majčinih riječi.
Vrate se tako neki pejzaži iz djetinjstva, iz mladosti.
Život ne zna šta je to slučajnost.
Eh…
A onaj orah….
Možda je znao koliko ga volimo ali nikad neće znati koliko nedostaje. Barem meni.
A život teče…..

DIJELI
NAPOMENA!: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Znamo.ba portala. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Znamo.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Znamo.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.