Početna NAJNOVIJE IZDVOJENO Hadži Šabanova kahva

Hadži Šabanova kahva

53
0
DIJELI

Hadži Šabanova kahva(na) bila je prva sarajevska kahvana, a datirala je još iz 1592. godine. Bila je smještena na Bentbaši i bila je omiljeno sastajalište Sarajlija, posebno sarajevskog “ešrefa”, tj. gospode. Srušena je 1942. godine.

Tekst o rušenju Hadži Šabanove kafane objavljen je u Sarajevskom novom listu 14. jula 1942. godine uoči uređenja državne ceste VI, odnosno njenog dijela između Vijećnice i cestovnog tunela na Bentbaši, što je prepostavljalo rušenje čitavog niza zgrada na desnoj obali Miljacke, među kojima se nalazila i Hadži Šabanova kahva(na).

Autor teksta je smatrao kako je uoči “smrti” ovog objekta bilo potrebno barem mu na ovaj način odati počast kao “rijetkom rekvizitu starog Sarajeva” starom 350 godina, te stjecištu brojnih generacija starog Sarajeva.

“Kad ja pođoh na Bendbašu, na Bendbašu, na vodu…”
“Bilo je to u ona stara, patrijarhalna i romantična vremena, kada su kršni sarajevski momci pjevali o Bendbaši onu krasnu i nadaleko čuvenu pjesmu, od koje je krv bila vrela, a djevojačka srdca izgarala od sevdaha:

‘Kad ja pođoh na Bendbašu
Na Bendbašu, na vodu
I povedoh bijelo janje
Bijelo janje sa sobom
Sve djevojke na vratima stajahu
Moja draga na demirli pendžeru”.

Hadži Šabanova kahva(na) dobila je ime po Hadži Šabanu, jednom od svojih vlasnika koji ju je držao tridesetih godina prošlog stoljeća. Hadži Šaban, porijeklom Arnaut, bio je vičan i vješt u poslu, pa je njegova kahvana, urađena po carigradskom uzoru, bila ujedno i najmodernija kahvana starog Sarajeva.

Osim prave jemenske kahve, koja se nije mljela u mlinovima, nego tukla u havanu (kamenoj stupi), gosti su se služili raznim sokovima, gurabijama (kolačima), đulbe šećerom (ukuhanim voćem), rahatlokumom…

Iz daleke Arabije preko Carigrada kahva je stigla u naš grad. Arapi su je pronašli u Etiopiji u pokrajini Kafa, po kojoj je napitak i dobio ime. Presadili su je u Jemen, odakle se velikom brzinom proširila tadašnjom Osmanskom imperijom.

Razlika okusa

U Sarajevo su crna zrnca donijeli osmanska vojska i trgovci. Zbog visoke cijene, ispočetka se pila samo po bogatim kućama, a tek nešto kasnije po čaršiji, što je potaknulo otvaranje prvih kahvana u ovom dijelu Evrope. Tada je poznata bila kahvana “Šabanova kahva”, koja je otvorena prije 420 godina u blizini Mevlevijske tekije na Bendbaši.

Sarajlije nisu promijenile samo način pijenja kafe nego su izmijenile i njeno pripremanje. Tako je, umjesto turske, nastala bosanska kahva, među kojima ima znatnih razlika u načinu pripreme i okusu. To se desilo samo u našoj zemlji, dok su sve druge balkanske zemlje nastavile pripremu po turskom receptu.

Kako je ovo bio unosan posao, ubrzo se napravila posebna čaršija zvana Tahmis, smještena ispod Careve džamije, prema Latinskoj ćupriji. U ovdašnjim bakalnicama kahva se prodavala sirova ili se pržila u šišu. Bilo je i mljevene i tucane kahve, a bila je i kahvana kako bi se prolaznici mogli okrijepiti. Tahmiščije su bile novi esnaf, koji je sačuvan do danas.

Zbog blizine pijace i “Šabanove kahve”, preko rijeke se napravio drveni most prozvan Mevlevijskim. Taj spoj Bendbaše sa suprotnom Babića baštom stvorio je uvjete za gradnju nove kahvane.

Porodica Babić, koja se ovdje doselila polovinom 18. stoljeća, imala je na tom prostoru kuću, baštu i ljetnikovac, a na kraju i kahvanu. U njenoj neposrednoj blizini nalazio se mesdžid hadži Muftije Sulejmana pa je cijela kompozicija u ono doba bila izrazito posjećena. Pogled je bio naročita prednost, jer se iz kahvane moglo vidjeti cijelo Sarajevo.

Društveni dom

Nova garnitura vlasti porušila je ovaj ambijent 1952., kada je od mesdžida napravila društveni dom, a od džamije je ostao samo i danas vidljivi mihrab, rađen od kamena. Rušenje nije mimoišlo ni Babića kahvanu.

Nekoliko godina poslije, povodom regulacije korita Miljacke, nestali su i Mevlevijska tekija, musafirhana, imaret i Mevlevijski most, kojeg je bujica odnijela. Na mjestima nekadašnje Babića kahvane nikla je druga, nalik na gostionicu, a radila je sve do Olimpijskih igara.

Posebni načini ispijanja

Običaj ispijanja bosanske kahve ostao je ritual do danas. Uz kahvu se služe voda, šećer i rahatlokum. Prvo bi se pojeo rahatlokum ili bi se gricnula kocka šećera pa bi se tek onda uzimao gutljaj kahve. Slično je bilo i s vodom, koja se pije prije kahve kako bi se isprala usta i omogućio intenzivniji ukus čiste kahve. Prema ovome su sarajevske kahvedžije prepoznavale jedni druge.

Kako se priprema

Razlika u pripremi između turske i bosanske kahve najviše je u tome što se kod nas kahva stavlja u ključalu vodu i vraća na vatru da opet baci ključ. Proces spremanja turske kahve je obrnut, u posudu se stavlja kahva, poljeva se vodom i tek se onda ostavlja na peć da provri. Zahvaljujući ovoj razlici, bosanska kahva je gorča, pitkija, sa manje toza i više ukusnog kajmaka na vrhu.

DIJELI