Početna NAJNOVIJE ESTRADA Jel’ “Ilidža” gdje je nekad bila?

Jel’ “Ilidža” gdje je nekad bila?

104
DIJELI

I ove godine rasno ljeto donijelo nam je festival “Ilidža”. Festival pjesme, festival druženja, festival ljubavi, festival…

Tri večeri, baš kao “nekad u 8”. Ne bih se na ovom mjestu osvrtao na sam festival, pjesme, organizaciju…

Slušam hirurški precizne komentare posjetilaca ali i pjevača, kompozitora, šutim i bilježim.

Piše

Admir F Beganović

Ponukaše me da napišem par rečenica.

Pjevači ko pjevači, i nezadovoljni i zadovoljni, i sretni i tužni. Čuje se i ona svakodnevna bosanska aksioma koja nije mogla zaobići ni estradu pa tako ni ovaj renomirani festival-štela.

Ali, ko gubi ima pravo da se ljuti.

Ono što me natjera da “tipkam” u ovo nedeljno prijepodne su komentari koje sam čuo a na koje nisam mogao da ostanem ni nijem ni trom.

Gotovo svi su komentarisali čovjeka koji je gotovo pa stidljivo sjedio sa svojim pulenima, pozdravio bi se sa kolegama, prozborio koju svakodnevnu i ponovo u muhabet sa svojim pjevačima. A na ovom festivalu imao je dva mlada, prespektivna i vokalno nimalo naivna pjevača.

Pišem o Edi Čengiću. Sarajevski mangup koji je prije agresije sa svojim “Dobrim vibracijama” zabavljao goste hotela “Evropa”. Ponovo se vratio muzici prije nekoliko godina. Znam da je imao finansijski zanimljive ponude da radi pjesme koje se danas “gledaju” ali odbio je i to glatko. Takve pjesme ne stanuju u njegovoj duši. Sihovno profinjen, muzički kulturan, idejno ispred svih u ova muzičko-glazbena čudna vremena Čenga tiho kao misao radi za svoj merak i merak onih koji znaju šta je merak. Novac mu nije prioritet, zna da će vrijeme za njegove pjesme doći. Pjesme koje traju i ne odlaze.

Ono što fascinira je činjenica da okuplja mladu raju oko sebe, radi timski, bez žurbe. Znam da, kada ga svakodnevni poslovi “slome” u gluho doba zagrli svoju gitaru, uleti u svoj Edix studio i počne prebirati po žicama.

Začudih se da kolege u toj mjeri mogu hvaliti kolegu. Nije to baš pravilo na estradi. Ali isto tako znam, i ponosim se tim, da je Čenga to zaslužio. Vrijeme njegovih pjesama dolazi, vraca se kao bumerang, jer, kvalitet ostaje kvalitet. Osjete to i pjevači. Trend kao trend je prolazan.

Čenga “gura” svoju muzičku priču. Jer zna odlično njen početak ali i kraj. Kraj, kojeg nema.

 

 

DIJELI
NAPOMENA!: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Znamo.ba portala. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Znamo.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Znamo.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.