Početna NAJNOVIJE VIJESTI Potresne priče migranata: “Pješačili smo hiljade kilometara, oteli su nam novac, molim...

Potresne priče migranata: “Pješačili smo hiljade kilometara, oteli su nam novac, molim vas, otvorite granice”

2
DIJELI

Migrantski kamp Ušivak nalazi se na oko desetak minuta vožnje od Hadžića, a smješten je na prostoru bivše kasarne.

Tu se trenutno nalazi oko 600 osoba, a veliki broj njih, izmamljen suncem i lijepim vremenom, dočekao nas je u dvorištu, izvan stambenih kontejnera u koje su smješteni, pišeFaktor. Kako su se uvjerili, u kampu se nalaze mahom mlađi muškarci, ali i 35 porodica sa djecom.

Na samom ulazu u kamp, iza kapije, nalazi se objekat ispred kojeg  je danas bio veliki red. Na pitanje šta se tamo dešava, objasnili su nam kako se novopridošli migranti tu prijavljuju, nakon čega prolaze standardne procedure, poput utvrđivanja identiteta i ljekarskog pregleda, a potom im se osigurava smještaj.

Tokom boravka u kampu imali smo priliku razgovarati sa migrantima koji tu borave. Zadovoljni su uvjetima koje imaju u Ušivku, a mnogi od njih naglašavaju kako su u BiH naišli na bolji prijem nego u drugim zemljama koje su prošli. Ono što im je svima zajedničko je to da je naša zemlja samo usputna stanica prema njihovom cilju i nadaju se kako će svoj život nastaviti u zemljama zapadne Evrope.

Pokrala ih policija u Grčkoj

Tridestpetogodišnja Akhbad iz Iraka u kampu Ušivak boravi zajedno sa svojim suprugom i petero djece. Tu su već tri sedmice, a na put iz svoje zemlje zaputili su se prije šest mjeseci prema zemljama zapadne Evrope. Kako nam je ispričala, to nije bilo nimalo lako, a pored svih izazova sa kojima su se susretali, najveći je bio preći hiljade kilometara sa djecom starom od pet do 13 godina.

– Iz Iraka smo prvo došli do Turske, potom smo stigli u Grčku. Dalje smo prošli Albaniju i Crnu Goru, dok na kraju nismo stigli u BiH. Trenutno ne znamo krajnju destinaciju, ali u BiH se ne želimo zadržati – kazala je naša sagovornica. 

Ističe kako put dovde nije bio lagan, te nam je kroz suze ispričala kako im je najteže bilo u Grčkoj.

– Policija nam je tu uzela stvari i sav novac koji smo imali sa sobom i to je najgora stvar koja nam se dogodila. Novac smo bili ponijeli kako bi platili krijumčara i lakše stigli do neke destinacije. Nažalost, kako su nas pokrali, morali smo pješačiti dovde – ispričala je Akhbad.

Sa drugim migrantima u kampu nemaju problema. Ono čime nisu zadovoljni je hrana u kampu, a budući da nemaju novca, ne mogu kupovati hranu izvan kampa. Naša sagovornica dodaje kako su neka djeca zbog toga i smršala.

– Želim poslati poruku vašim vlastima da otvore granice kako bi ljudi mogli izaći iz zemlje. Niko od nas ne želi ostati u BiH. Da bi se prešlo u Hrvatsku nekad je potrebno i sedam dana. Djeca to ne mogu izdržati, put je predug – apeluje naša sagovornica.

Plaćanje krijumčarima

U BiH ne želi ostati ni 23-godišnji Umer Farooq iz Pakisatana. On je, kako nam je ispričao, u Ušivak stigao prije tri i po mjeseca, a na putu iz svoje zemlje proveo je oko dvije godine.

– Došao sam u Iran, zatim Tursku pa Grčku. U Ateni sam živio neko vrijeme i radio sam u jednom restoranu. Moj cilj je Španija i želim doći u Barcelonu. Prije nego što sam krenuo iz Pakistana, tražio sam vizu za Španiju, međutim nisam uspio jer je jako teško dobiti. Onda sam odlučio da sam krenem na put. Iz Grčke sam stigao u Makedoniju i tu sam našao krijumčara koji me u Srbiju doveo za 1.000 eura. Ostao sam nekoliko dana u kampu u Srbiji, a odatle sam otišao u Tuzlu, za šta sam drugom krijumčaru platio 300 eura – ispričao nam je Farooq.

Dodao je kako je potom stigao u Sarajevo, gdje se čuo sa jedinim prijateljam koji mu je kazao kako u Ušivku ima novi kamp za migrante, te je stigao ovdje. Zna da postoje kampovi u Bihaću, Velikoj Kladuši i Mostaru, ali tamo nije htio ići.

Ispričao je kako uskoro namjerava nastaviti svoj put do Španije, preko Hrvatske i Italije. Međutim, strah ga je onog šta ga čeka u Hvatskoj jer su mu prijatelji iz Bihaća, koji su pretučeni prilikom prelaska granice, poslali zastrašujuće fotografije.

– Strah me je, ali ću ipak pokušati. Moram doći do Italije. Svi znaju da mi želimo ići i da niko neće da ostane ovdje – istakao je naš sagovornik.

Kampom su se danas prolamali dječija graja i smijeh, a dječaci i djevojčice svih uzrasta pratili su u stopu “Klovnove bez granica”, koji su ih danas posjetili sa svojim veselim performansom. Predstava nije bila zanimljiva samo djeci, pa su im se pridružili migranti svih uzrasta, a neki od njih su i učestvovali u njoj.

Ono što je zanimljivo je to da se porodice sa djecom i ostale ranjive kategorije, poput maloljetnika koji su tu bez pratnje, smještaju u poseban dio kampa, dok su samci smješteni u drugi dio. Osim toga, osoblje Službe za poslove sa strancima BiH, u čijoj je nadležnosti kamp Ušivak, te ostale organizacije koje tu rade s njima, vode računa o tome da sigurnost u kampu, ali i izvan njega, ne bude narušena. Tako, naprimjer, osobe koje su iz Afganista ne miješaju sa osobama iz Pakistana, jer među njima, kako su nam pojasnili, uvijek ima razmirica.

Bez većih incidenata

Prema riječima Murisa Selimovića, koordinatora Prihvatnog centra Ušivak i predstavnika Službe za poslove sa strancima BiH, do sada u kampu nije zabilježen niti jedan veći incident. Izvan kampa je bilo manjih razmirica između migranata, ali, kako nam je kazao, lokalno stanovništvo nikada nije imalo problema sa migrantima.

– Veoma važan segment kada je u pitanju sigurnost i, na neki način, zaštita ljudi u lokalnoj zajednici je saradnja sa policijom. Od prvog dana funkcionisanja ovog centra, dogovaramo se i usaglašavamo sa policijom MUP-a KS. Šesta PU je preuzela na sebe stalne kontrole i patrole, posebno na prilaznim putevima centru, te to na neki način osigurava i umiruje i lokalno stanovništvo. U samom kampu nije bilo nasilja ili većih incidenata. Ispred kampa smo imali dva incidenta koji su bili na području Donjih Hadžića, ali je to opet na relaciji između korisnika centra. Ključna stvar je da su to Pakistanci i Afganistanci, dvije nacije koje se nikako ne mogu između sebe, te smo ih od prvog dana fizički razdvojili u smislu da nisu smješteni zajedno. Ne bilježimo ni jedan napad na lokalno stanovništvo niti pokušaj, što je i za mene izuzetno važno, jer time dobivamo i dobru saradnju lokalnih vlasti – kazao je Selimović.

Naš sagovornik dodaje da ovaj kamp svojim krorisnicima nudi sve ono osnovno što je potrebno da zadovolji ljudske potrebe, poput ishrane, osnovnih potrepština, higijene, odjeće, obuće, a za djecu imaju i dječiji kutak koji funkcioniše zahvaljujući UNICEF-u i njihovim partnerskim organizacijama.

– Kapacitet centra je oko 800 ljudi, ali 600 je ono što ovaj centar može podnijeti a da se ne naruše ovi segmenti koje sam ranije naveo. Centar je otvorenog tipa i ovdje dolaze tražitelji azila i ilegalni migranti koji svoj put žele nastaviti onog momenta kada se za to stvore uvjeti, pa dalje idu prema sjevernoj granici. Prošle godine je kroz projekat Međunarodne organizacije za migracije (IOM) dobrovoljno vraćeno 411 ljudi u njihove zemlje porijekla. Služba je samostalno, kroz svoje procedure, vratila oko 380 ljudi u zemlje porijekla, a u zemlje iz kojih su ušli u BiH vraćeno je 680 osoba – istakao je. 

Ono sto je bitno napomenuti, smatra Selimović, je to da migranti koji borave u kampu imaju zdravstvenu zaštitu, te da niko od njih smješten u kamp a da ga prethodno nisu pregledali ljekari.

– Zdravstvena zaštita je izuzetno dobro organizovana uz pomoć Danskog vijeća za izbjeglice, koje nam je partner u pružanju zdravstvene zaštite. Osigurano je prisustvo ljekara svaki dan, kao i sekundarna zaštita u JU Domovi zdravlja na području Kantona Sarajevo, te prijem i liječenje u Općoj bolnici, tako da smo sve pokrili sve segmente zdravstva. Prilikom ulaska osoba u centar i trijaže imamo posebne prostorije koje su kao karanten. Gripe ove godine nismo bilježili, ali smo imali nekoliko slučajeva skabijusa, te su te osobe odvajane u posebne objekte dok se ne izliječe – kazao je Selimović.

Dodao je kako je IOM radu i funkcionisanju ovog centra dao najveći podršku, kako kroz ljude koji su angažovani na određenim poslovima, tako i kroz njihove fondove.

Kako nam je ispričala Anela Suljović iz IOM-a, porodice sa djecom i maloljetnici bez roditeljskog staranja u kampu su izdvojeni od ostalih migranata i smješteni su u kontejnere koji se nalaze nedaleko od restorana u kojem se korisnicima svakodnevno služe obroci.

– Ispred restorana se prije svakog obroka formiraju dva reda, jedan za porodice sa djecom i jedan za pojedince. Porodice su smještene u neposrednoj blizini restorana kako bi im bilo lakše doći. Druge osobe koje tu borave zaista imaju poštovanja prema porodicama, pa tako naprimjer daju im prednost kad je doručak, igraju se sa djecom, tako da to sve dobro funkcionira. Trenutno je ovdje smješteno 50-ak djece. Njima se posvećuje posebna pažnja, imaju svoj kutak, organizuju im se radionice i slično.  Neka djeca idu i u školu, druga se pripremaju za odlazak u školu, dok je nekoj od njih to inače i prvi susret sa školom – kazala je Suljović.

(Hayat.ba)

DIJELI
NAPOMENA!: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Znamo.ba portala. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Znamo.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Znamo.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.