Početna NAJNOVIJE KOLUMNE Sjećanje na velikana-AFB Kolumna – Das ist Šiba

Sjećanje na velikana-AFB Kolumna – Das ist Šiba

21
DIJELI

Prolazila je vrela mostarska noć 13. jula 2006 godine. Nakon promocije knjige Miše Marića završismo u restoranu hotela, sjedimo, pjevamo, pričamo… za privilegovanim stolom slušamo Šukija Planjanina i Kemu Montena i pjevamo sa njima. Čitam po ko zna koji put posvetu koju mi je Mišo napisao u knjizi – «Admire, rode. Hvala ti na lijepim riječima. Ti moje pamtiš, ja tvoje željno očekujem sa radošću. Tvoj brat po duši, Mišo Marić. Mostar 13.07.2006». Gleda me Šuki i kao da mi misli čita: «Legendo, Mišo te zagotivio. A stvarno, prelijepo si pričao».

 

Piše

Admir F Beganović

Krenu krupna priča u sitan sat, zeza me Mišo kako je «Velež» sasvim «lijepo» uzeo «Kup Maršala» «Želji» i kaže: «Sigurno se i ne sjećaš». A, kako se ne bi sjećao 24. maja 1981. godine, izgubismo 3:2. Promuk`o sam od navijanja na stadionu JNA.

Rekoh: «To ti je moj Mišo bilo kao ono-vazduh trepti kao da nebo gori» a Mišo odgovori «Sprema se oluja» i doda «E, dobri moj Šiba».

I poče sa tkanjem predivne priče o Šibi Krvavcu, redatelju i režiseru, kako ko voli. Nadimak Šiba dobio je još kao dijete, bio mršav a raja ko raja u Sarajevu odmah ti prišiju nadimak- mršav ko prut, šiba i osta Šiba. Kao tinejdžer sarađivao je sa partizanima, izlazio nekoliko puta iz Sarajeva i to po nalogu Vladimira Perića Valtera ne sluteći da će jednog dana snimiti filmo o legendarnom sarajevskom ilegalcu. Prića Mišo kao se Šiba jednom naljutio pred mostarsku premijeru «Valtera» 1972 godine. Mostarci su «Valtera» prihvatili nezapamćeno dugim aplauzom ali je Šibu interesovala reakcija boraca. Tada se rodila ideja da se snimi film «Mostarski bataljon» i Šiba je pristao. U restoranu sjedi mostarska partizanska elita Meho Trbonja, Vasa Maslo, Tofa Sefić… njih desetak.

Svi bili na premijeri ali niko ne priča o filmu, besjede o utakmici popodne, ko igra, ko neće igrati, glavni sudija je lopov a ni pomoćni nije ništa bolji, koliko će «Rođeni» zavalati gostima… Tek nakon pola sata neko će: «Krvavac, odličan ti je ovaj Valter al, jebi ga mi smo u Mostaru imali četeres Valtera». Šiba ljut kaže Miši: “Mariću, nikada neću režirati film o Mostaru». I nije.

 

 

Priča Mišo kako je jednom došao neki uticajan čovjek iz Meksika. Dok se nije našao prevodilac svi šute, tiho se smiju i pijuckaju. Kad odjednom će Šiba: «Meksikanac, je*eš li ti šta». Grohotan smijeh devastirao je salu, smije se i Meksikanac mada ništa nije skontao.

Sa ponosom je isticao da je zbog Valtera Perića bio i u zatvoru i psovao fašističku majku. «Bili smo zanesenjaci. Plakali smo svi kada je Vladimir poginuo».

Volio je Tita. Ko ne pamti njegove filmove «Diverzanti», «Most», «Partizanska eskadrila»… emotivne ratne spektakle.

Ideja za «Valtera» došla je sudbinski, sama po sebi. Istinit događaj, istiniti likovi… sve sama istina na dlanu.

Šiba Krvavac još nema svoju ulicu u Sarajevu. A proslavio je grad, onako na svoj način. «Valtera» je gledalo skoro dvije milijarde ljudi.

Sarajlije vole svoj grad ali «glatko» zaboravljaju svoje ljude. Bar je vecina takvih…

I danas su aktuelni antologijski citati iz «Valtera». Ko još ne zna «Strijela zove Kondora»… i sve one što su u «Valteru».

Nezaboravna scena kada fašistički oficir napušta Sarajevo i govori gestapovcima: “Od kada sam u Sarajevu tražim Valtera i nisam ga našao. Sada kada idem znam ko je on. Vidite li ovaj grad. To je Valter». Legendarno «Das ist Valter».

Uvijek kažem da ne želim da me ljudi pamte ali želim da me Bog ne zaboravi. Kako je sa Šibom, ne znam? Otišao je 1992. Otišao tamo…

Sve velike ljubavi počinju strasno i s radošću a završavaju s tugom i stihovima. Šiba nema ni ulice ni stiha a toliko je volio Sarajevo. Ako ON nije zaslužio da se barem mali sokak zove po njemu onda…

Zahvalan sam Bogu što mi je dao mogućnost da se barem na ovaj način zahvalim ljudima, gigantima koji su svugdje u svijetu bili više poštovani nego u svojoj avliji. Zaborav je čudna biljka, raste li raste…

Sjećanje plače negdje na ulici koja se ne vidi sa moga prozora…

Hajrudin Šiba Krvavac, gigant od čovjeka. Kada bi radio bio je «ters» a dobre duše ko hljeb. Takav je Šiba bio. Legenda. Svaka priča ima svoj kraj tako i ova. A bilo bi dovoljno napisati jednu kratku rečenicu i znalo bi se o kome je riječ. Pečat ipak ide na kraju. Hajrudin Krvavac… Das ist Šiba.

DIJELI
NAPOMENA!: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Znamo.ba portala. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Znamo.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Znamo.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.