Početna NAJNOVIJE AKTUELNO Sretan vam Dan Volontera!

Sretan vam Dan Volontera!

108
DIJELI

Danas je Dan Volontera. Iako sam i sama radila kao volonter, danas se osjećam kao „pravi“ volonter, kao nekadašnji Titovi pioniri,samo nisam ponosna. Nezaposlena sam i živim u Bosni, kao i još jedno 550 hiljada ljudi. Osjećam se pouzdano i hrabro, dok pomažem sebi da iz dana u dan preživim sa primanjima, koja prestaju u februaru.  Osjećam se volonterski dok sam zavrsavala petogodišnji fakultet i išla na poslove,bilo kakve poslove, jer moja psiha ne dozvoljava tijelu da predugo miruje.  Volnterski je i do mene što kućne poslove radim džaba, jer eto imam vremena. A moja nemirna duša volonterska stalno traži ‘pravi’ posao i ne moze da ga nađe. Džaba vam sve ako nemate čika Volontera iza leđa, kojeg povučete za vezu pa nađete neki poslić čisto da preživljavate dok vas kirija ,eventualno ako ste toliki volonter da se usudite dignuti kredit i kupiti stan,kamate ubijaju, a to što moj minus na računu svaki mjesec sjeva crvenom bojom, nije ni  važno.Više. Važno je da sam ja stigla volontirati po poslovima ,samo da se štagod zaradi. Inače, da me ko pogrešno ne shvati ,divim se stvarnim ljudima i volonterima, koji ne samo da imaju srca već i dovoljno ljubavi i nesebičnosti da se posvete drugima i njihovim potrebama.  Mislim da se ovaj dan treba slaviti, odmah nakon vjerskih praznika. Završila sam medicinsku školu, vidjela sam krvavo sve i svašta, tako da svi oni koji po evropskom sistemu volontiraju na takvim mjestima,pa  makar upute lijepu riječ onom starcu ili starici ,koje medicinske sestre više doživljavaju kao posteljinu,(jedna se opere, dodje druga i tako redom) ja zahvaljujem jer su volonteri dobrog djela i srca. Obzirom da sam iz Travnika, znam i jednu djevojku,Jasminu FajkiĆ,koja je po meni  jedan od najvećih  humanista  koje sam ikada upoznala. Nebrojeno puta je stajala na zimi i organizovala bezbroj humanitarnih akcija, posjetila bolesnu djecu sa paketićima za Novu godinu,privukla mlade da joj pomognu, pomagala ljudima, kojima ja ne znam ni broj, a sigurna sam da im ona zna sva imena.

dahila

Njoj svaka čast ali samo je jedna osoba iznad nje. Ime joj je Dalila Hasić i živi u Sarajevu. Predprošle godine imala je prijateljicu Nervesu, za koju je poslije čula cijela Bosna, pa čak i Sandžak,ni manje ni više.  Njena prijateljica je obolila od raka limfnih ćelija (Hodžinksov limfom), taman negdje u periodu kada smo se Dalila i ja počele  družiti, i vidjela sam kako prolazi sa strahom kroz Nervesine testove ,brinući za rezultate. Kada je stigla dijagnoza i saznalo se ono najgore, Dalila nije sjedila u mjestu i razmišljala zasto se to desilo njenoj prijateljici.  Ona je zajedno sa još nekoliko prijatelja i svih ljudi koji su željeli pomoći, koji jesu ili nisu znali Nervesu po cijelom Sarajevu organizovala prikupljanje novčanih sredstava. Bila je to priča koja je svojom ekspanzijom privukla i medije. Naime, Dalila i društvo i su došli na ideju, da naprave kutije, letke, saradnju sa sarajevskim ugostiteljskim objektima koji su po neku noc u sedmici (neki i vise puta) naplaćivali ulaz koji je u cijelom iznosu odlazio na Nervesin račun. Tada sam radila u printanim medijima i pričala sam nekoliko puta sa Nervesom ali najvise sa njenom majkom,koja se borila zahvaljujuci sredstvima koja su obezbijedili Dalila i ostatak njenih kolega. Nekoliko sedmica poslije,nije bilo osobe koja nije čula za Nervesu i koja nije donirala  makar marku. Marka po marka is kupio se iznos te je Nervesa sa majkom odlazila na hemoterapije i ujedno pisala magistarski rad! Kutije sa njenim likom su bile postavljene na svim mjestima, od banaka do kafića, tržnih centara a nebrojeno puta je Dalila stajala ispred stadiona prije utakmica, kada su i navijači pokazivali svoju humanost, sa onoliko koliko su imali. Epilog Vam je vjerovatno svima poznat, Nervesa je ozdravila, magistrirala ali nažalost bolest se ponovo vratila.Brojevi telefona i žiro računa su isti, a ja kao osoba koja je sve to gledala izbliza joj želim svu nafaku ovog svijeta, pa i dio moje ako treba da joj dragi Bog podari  ozdravljenje. Na neki način, ovo Vam je istinita priča koja govori da ne morate pripadati udruženju da bi bili volonter, da bi pomagali jer za mene je volonter to-osoba koja pomaže. I da, Dalila danas radi za Pomozi.ba, kada god je u mogućnosti J

Stoga, ovaj dan ipak cu biti pozitivna. Zahvalicu Bogu i dobrim ljudima koje neizmjerno poštujem i  divim im se jer su puno više ljudi nego polovina nas koji dane provodimo ponekad uludo,ponekad na ‘viseći’ na internetu,  a mogli bismo pomogati onima kojima je pomoć potrebna. Zato budite i vi volonteri na ovaj dan, pa makar razdijelite sitniš koji imate,starim ljudima koji prose, pomozite staroj komšinici sa kesama uz stepenice kese ili jednostavno uputite koju ljubaznu rijec. Jer ipak i mi Bosanci smo dobri ljudi.

DIJELI
NAPOMENA!: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Znamo.ba portala. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Znamo.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Znamo.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.