Početna NAJNOVIJE AKTUELNO Znate li priču o Alifakovcu?

Znate li priču o Alifakovcu?

148
0
DIJELI

Na sjevernom obodu brdskog masiva Trebevića, na krajnjem obronku iznad kamenih vrata kanjona Miljacke odakle se Sarajevsko polje počinje širiti prema rijeci Bosni, nalazi se Alifakovac, jedno od najstarijih gradskih naselja.

Preko Alifakovca se, još od pamtivjeka pružala trasa završnog dijela prastarog puta od Sarajevskog polja na istok do Carigrada.

Put se sa Kozije ćuprije penjao na Šejhovu Koriju, preko Podcarine, ispod turbeta, pa niz strmu padinu do Šeherćehajine ćuprije, gdje je u srednjem vijeku, a i ranije postojao gaz preko rijeke Miljacke i veza sa komunikacijama koje vode ka Panonskoj niziji na sjeveru.

Uzduž ove antičke ceste se razvilo naselje, kojeg Osmanlije u 15. stoljeću zatiču kao napušteno (mezra).

Vjerovatno na mjestu groblja tog starijeg naselja, od kraja 15. stoljeća nastaje prostrano muslimansko mezarje sa specifičnim spomenicima – nišanima ukrašenim poput stećaka. Zbog ovih starih spomenika, ali i turbeta, ovo je mezarje oduvijek imalo posebno mjesto među Sarajlijama.

Kako je carigadski drum tada bio frekventan, u tom mezarju su i pored domaćih stanovnika, ukopavani putnici – muhadžiri koje bi smrt zatekla u Sarajevu.

“Alifakovac je dobio ime po pravniku i timarniku Aliji Fakihu, jednom od svjedoka Isa-begove vakufname iz 1462. godine kojom je začet grad. Tada je sigurno već bilo kuća na potezu od mezarja do pećine Megare, a 1491. godine na Alifakovcu svoju džamiju podiže bosanski sandžakbeg Jakub-paša. Tada su nastale i mahala, i ulice: Veliki i Mali Alifakovac, Magoda, Megara i Carina.

U 16. stoljeću, u dnu Alifakovca džamiju diže i Gazi Husrev-begov intendant hadži-Mustafa Vekil-Harč, a neki imenom nepoznati sarajevski gradonačelnik spojio je Carigradski drum sa Baščaršijskim trgom kamenim mostom.

Time se uglavnom formirao današnji izgled Alifakovca koji, iako u posljednjih dvadeset godina prilično narušen, još uvijek predstavlja prepoznatljivu ambijentalnu cjelinu starog Sarajeva. Nekadašnjastepenasta arhitektura donekle je sačuvana, pa je uz Inat kuću i Šeherćehajinu ćupriju prostor oko Vekil-Harč džamije jedna od najljepših ambijentalnih cjelina, neizostavan motiv razglednica Sarajeva iz austro-ugarskog perioda.”, kaže historičar i arhivista Velid Jerlagić.

Dva snježnobijela turbeta koja dominiraju mezarjem je 1780. godine podigao kadija Ahmed ef. Jahjaefendić, koji je ranije obnovio i staru česmu podno mezarja, napajanu vodom iz starog Čeljigovićkog vodovoda sa vrela na Prisinim Jarčedolima.

“Jedno turbe je podigao svom maloljetnom sinu Ahmedu. Drugo turbe podignuto je nad mezarom Jusuf-paše Ćuprilića (Yusuf-paşa Köprülü), koji je iz Istanbula došao u Sarajevo. On je bio sufija (mistik) i veoma bogat, pa je u zildžijskoj čaršiji otkupio kuću koja će kasnije postati medresa. Natpis koji se nalazi na njegovom mezaru, vjerovatno je sročio pjesnik Mejlija.

No prava vrijednost mezarja bilo je tri stotine nišana svih oblika i dvije stotine vrijednih epitafa, što je bilo svojevrstan arhiv u kamenu. Od početka opsade Sarajeva pa do nedavno mezarje je bilo aktivno, vršeni su ukopi i starih je nišana gotovo nestalo.

Nepopravljiva je šteta da je nepoznata sudbina tih najstarijih nišana i ostalih vrijednih spomenika. Ruku na srce, turbeta su prije nekoliko godina temeljito obnovljena“, kaže Jerlagić.

DIJELI