Znanstvenici su pronašli sićušne tragove DNK na renesansnim artefaktima za koje vjeruju da bi barem djelomično mogli pripadati Leonardu da Vinciju. …

Analiza je uključivala crtež “Svetog djeteta” crvenom kredom, za koji se vjeruje da je njegov rad, kao i pisma njegovog pretka Frosina di Ser Giovannija da Vincija, sačuvana u talijanskim arhivima.

Uzorci su identificirali sekvence Y-kromosoma koje odgovaraju genetskoj skupini ljudi porijeklom iz Toskane, regije u kojoj je Da Vinci rođen.

Najbliže podudarnosti pronađene su unutar loze E1b1/E1b1b, koja je i danas rasprostranjena u južnoj Europi, sjevernoj Africi i dijelovima Bliskog istoka.

Dio DNK mogao bi biti od samog Da Vincija, istraživači upozoravaju da to nije uvjerljiv dokaz, objavio je Science Magazine.

Nema potvrđenog uzorka njegove DNK za usporedbu, budući da nije imao potomaka, a mjesto njegovog ukopa otkriveno je još u 19. stoljeću.

Stoga se svi rezultati za sada smatraju preliminarnim i zahtijevaju dodatnu provjeru.

Većina genetskog materijala pronađenog na artefaktima potječe od bakterija, gljivica, biljaka i virusa, pružajući dragocjene informacije o materijalima koji su se koristili u renesansi, načinu izrade djela i uvjetima u kojima su artefakti bili pohranjeni tijekom stoljeća.

Pronađeni biološki tragovi mogu otkriti i gdje su se predmeti kretali, tko ih je dirao i kako su bili izloženi vanjskim utjecajima.

Posebno su zanimljivi biljni tragovi, poput vrsta koje su u 15. i 16. stoljeću bile karakteristične za područje Firence i dolinu rijeke Arno.

Prisutnost pojedinih biljaka, uključujući citruse, može ukazivati ​​na geografsko podrijetlo crteža “Sveto dijete” i njegovu povezanost s povijesnim kontekstom u kojem je nastao.

Istraživači su koristili minimalno invazivnu metodu uzorkovanja, sličnu čišćenju muzeja, kako bi izbjegli oštećivanje neprocjenjivih predmeta.

Studija, objavljena na platformi arXiv i još uvijek nerecenzirana, otvara vrata novom pristupu proučavanju povijesnih ličnosti

“Doslovne vrste kao što je Salix spp. bile su obilne uz rijeku Arno i često su se koristile za izradu košara, vezivanje, skele i proizvodnju drvenog ugljena u zanatskim radionicama”, objasnili su znanstvenici.

Budući da su artefakti procijenjeni u novoj studiji bili povezani s muškim povijesnim ličnostima, znanstvenici su ispitivali markere DNK Y-kromosoma pronađene u biološkim uzorcima, prenosi britanski Independent

“Kako bi se omogućile snažnije tvrdnje, posebno u vezi s porijeklom, geolokacijom ili povijesnim značajkama, potreban je budući rad kako bi se razlikovao signal povezan s artefaktom od modernog rukovanja”, rekli su istraživači.

Izvor: Zanimobostidana.com