U ovom novom tekstu odgovorit ćemo na pitanje “Zašto nam vrijeme leti kad ostarimo” ….

Sjećate li se onih dječjih odmora koji su trajali vječno? Ljeto se činilo kao bezbroj sunčanih dana, a čitave ere su prolazile od rođendana do rođendana. Danas?

U tren oka – Božić je prošao, opet trepnete – već pakirate kofere za more, a godine se samo smjenjuju kao na traci.

Nisi lud i ne izgledaš tako. Vrijeme se doista “ubrzava” kako starimo, a znanost ima fantastična objašnjenja zašto nas vlastiti mozak tako okrutno vara.

Prvo i najjednostavnije objašnjenje iznio je filozof Paul Jeanne još u 19. stoljeću. To je stvar čiste matematike i proporcije:

Kada imate 8 godina, jedna godina predstavlja ogroman dio vašeg života – čak 12,5%. Zato se čini da traje vječno. Kada navršite 50 godina, ta ista jedna godina je jedva 2% vašeg proživljenog vremena. Zato nam se subjektivno čini da godine sve brže prolaze.

Za mozak starog pedesetogodišnjaka dvanaest mjeseci samo je kap u moru sjećanja, pa ih statistički doživljavamo kao kraće i manje važno razdoblje.

Naš mozak je programiran da štedi energiju. Kad smo djeca, sve nam je novo: prvi koraci, prvi odlazak u školu, prvi put kad vidimo more, snijeg, prva simpatija.

Svaki dan donosi mnogo novih informacija, zbog čega mozak radi “punom parom” i detaljno bilježi svaku sekundu. Što je više zabilježenih detalja, to nam se to razdoblje retrospektivno čini dužim i bogatijim.

Neka istraživanja sugeriraju da se način na koji mozak obrađuje informacije također mijenja s godinama. Kako starimo, obrada novih vizualnih i drugih podražaja može biti nešto sporija, pa mozak “bilježi” manje detalja nego u djetinjstvu. Manje detalja znači manje sjećanja koja kasnije koriste kao “orijentire” za procjenu koliko je vremena prošlo.

Kad odrastemo, upadamo u rutinu. Isti posao, isti put kući, iste obaveze, isti ljudi. Mozak više ne treba trošiti energiju na bilježenje stvari koje već dobro poznaje.

On doslovno uključuje “autopilota” i sažima dane, tjedne i mjesece u jedno blijedo, ponavljajuće sjećanje. Kad pogledate unatrag, budući da u sjećanju nema novih “zastava”, čini vam se da je vrijeme proletjelo.

Postoji i čisto fiziološki razlog. Kako starimo, metabolizam i rad mozga usporavaju se. Moždani valovi koji mjere protok vremena postaju sporiji.

Zzamislite to kao kameru: kad ste mladi, vaš mozak snima svijet u 120 sličica u sekundi (sve je detaljno i usporeno), dok u starosti snima u 24 slike u sekundi. Budući da stariji mozak sporije prima i obrađuje vizualne slike, objektivno vrijeme brže prolazi.

Može, ili se barem može usporiti. Rješenje je prekinuti rutinu

Iako ne možemo zaustaviti vrijeme, možemo promijeniti način na koji ga doživljavamo. Stručnjaci preporučuju da povremeno izađemo iz rutine – naučimo nešto novo, otputujemo na nepoznato mjesto ili na nova mjesta, promijenimo svakodnevne navike ili se posvetimo nekom hobiju koji nas inspirira, izađemo iz zone udobnosti

Što više novih i neobičnih iskustava sebi pripremite, to će vaš “unutarnji sat” sporije otkucavati, a život će vam se činiti duljim i ispunjenijim.

Vrijeme zapravo ne prolazi brže kako starimo – mijenja se način na koji ga naš mozak doživljava. Kombinacija rutine, manje novih iskustava i činjenice da svaka godina predstavlja manji dio našeg života stvaraju dojam da vrijeme “leti”.

Izvor: Zanimobostidana.com