Ella Jovanović , koja je u tramvajskoj nesreći 12. veljače u Sarajevu zadobila povrede opasne po život i ostala bez noge , u Zagrebu je s ljekarskim timom obilježila uspješan završetak rehabilitacijskog ciklusa.
Nakon amputacije pred njom je bio dug i zatražen proces liječenja. Zahvaljujući multidisciplinarnoj medicinskoj njezi, podršci porodice i vlastitoj upornosti, prošla je put borbe za život do samostalnog hodanja i povratka svakodnevnim obvezama.
Povratak svakodnevnom životu
Govoreći o brzini oporavka, Ella je priznala da nije očekivala da će se tako brzo vratiti u život kakav je vodio prije nesreće.
“Iskreno, nisam mislila da ću ovako brzo, ali sam očekivala da što prije završim jer nemam nimalo strpljenja. Bilo je nekih prepreka koje su mi malo produžile oporavak, ali nema veze. Važno je da sam sada ovdje i da sam se vratila normalnom životu”, kazala je Ella za N1 .
Tijekom rehabilitacije suočila se is komplikacijama. Hodanje s protezom u početku joj je bilo posebno teško jer rana još nije bila zacijelila.
“Na početku je bilo teško jer sam imala ranu koja još nije zacijelila pa me bilo strah kada stanem na nju. Zbog toga je uslijedila pauza. Poslije sam možda napravila i malo previše pa se rana ponovo otvorila. Sada je sve zacijeljeno. Imam još nekoliko rana na drugoj nozi, ali i one su gotovo zacijelele”, objasnila je.
Na početku rehabilitacije razlika u funkcionalnosti između prirodnih i protetičkih nogu bila je velika, dok je nakon završetka procesa smanjena na približno četiri postotka .
Ella sada svakodnevno prelazi kilometar, odlazi u školu i na treninge.
“Živim u centru grada pa moram ići do škole i na treningu te svakodnevno prelaziti kilometar”, kazala je.
Sport je bio važan dio njenog života i prije nesreće. Ritmičkom gimnastikom bavila se deset godina , a posljednje dvije godine radila je kao trenerica. Bavila se i odbojkom, kojoj se želi vratiti unatoč mislima da taj sport nije prilagođen osobi s amputacijom.
“Posljednje dvije godine bavim se i odbojkom i voljela bih nastaviti, upravo nekako u inat svima jer su govorili da ću morati igrati sjedeću odbojku ili da odbojka nije sport za osobe s amputacijom. Želim im dokazati da se mogu vratiti i da imam taj sportski duh”, istaknuo je.
Podrška prijatelja i vršnjaka
Ella u početku nije bila svjesna koliko je njena priča odjeknula u javnosti. Na dan nesreće krenula je u školu na odbojkaški turnir, a tek nekoliko dana poslije saznala je koliko ljudi prati, podržava i traži odgovore.
“U početku uopće nisam znala jer sam trebala normalno doći u školu na odbojkaški turnir. Tek su mi, otprilike šestog dana nakon što sam se probudila, rekla koliku podršku imam i da su zbog toga bili organizirani čak i protesti. To me jako iznenadilo i nisam očekivala da će se toliko proširiti”, rekla je.
Posebno joj znači podrška prijatelja, vršnjaka i školskih kolega.
“Jako sam sretna što je moje društvo takvo i što je takva moja generacija, što bi dali sve jedni za druge i što su i dalje uz mene. Jedva čekaju da se vratim u Sarajevo pa da izađemo. Kada sam prvi put došla u školu, svi su me čekali u dvorištu i dočekali velikim aplauzom”, dodala je Ella.
I prije nesreće željela se baviti medicinom, a pohađati medicinsku školu. Nakon svega što je prošla, ta je odluka postala još čvršća.
“Prije sam se željela baviti medicinom jer idem u medicinsku školu, ali ovo mi je nekako bio znak da se moram baviti medicinom”, kazala je.
Posebno je zanimaju sportska medicina, ortopedija i rad s ljudima koji prolaze kroz povrede slične njenoj.
“Prije sam se željela baviti medicinom u sportskom smislu, a sada bih posebno željela raditi s djecom na ortopediji ili s ljudima koji imaju slične povrede kao ja”, istaknula je.
Tijekom oporavka tražila je iskustvo drugih osoba s amputacijom kako bi se uvjerila da je povratak u aktivnom životu moguć. Sada želi da njena priča bude podrška drugima.
“Želim nekome mlađem ili starijem biti uzor, kako bi vidio da se može vratiti normalnom životu i da nije kraj svijeta zato što se to dogodilo. Duh je u svemu tome jako važan”, rekla je.
Na kraju je uputila poruku svima koji se nakon teških bolesti, operacija ili ozljeda osjećaju kao da je njihov dotadašnji život završen.
“Zbog jednog lošeg poglavlja ne zatvara se knjiga. Koliko god neka operacija ili bolest djelovala kao kraj svijeta, nije. To je samo veća prepreka koju morate prijeći kako biste nastavili prema boljim i većim stvarima”, poručila je Ella.
(24sata.info)
The post U INAT SVIMA: Ella je nakon amputacije završila rehabilitaciju i želi ponovo igrati odbojku appeared first on 24sata.info.
