*Republika Srpska i srpski narod neće izgubiti ništa time što će prihvatiti sudski utvrđene činjenice o zločinima koji su počinjeni u njihovo ime.**
—
Vršilac dužnosti direktora Kancelarije za međunarodnu saradnju Republike Srpske Ana Trišić Babić napisala je autorski tekst “Prošlost po narudžbi” u kome piše da se neće srpski narod nikome izvinjavati zato što ima istorijsko trajanje.
“Neće se izvinjavati zato što je još od 9. vijeka, kroz dinastiju Vlastimirovića, a potom snažno i kroz Nemanjiće, imao svoju državu, svoju političku organizaciju i jasnu svijest o vlastitom prostoru. Neće se izvinjavati zato što je imao svoju crkvu, svoju duhovnu vertikalu i svoju državotvornu tradiciju. Neće se izvinjavati zato što je imao međunarodno priznanje onda kada veliki dio današnje Evrope nije imao ono što danas rado podrazumijeva kao svoju vjekovnu stabilnost.
Narod koji ima svoje istorijsko trajanje nema potrebu da izmišlja dubinu. On ima obavezu da tu dubinu poznaje, čuva i brani od falsifikata. A javni prostor koji dopušta da mit zamijeni izvor, a politička potreba činjenicu, postaje prostor u kojem se ne gradi identitet, nego konfuzija.
Zato je važno reći jednostavno: istorija nije glina koju današnja politika može oblikovati kako želi. Ona ima svoje granice, svoje izvore i svoje dostojanstvo. Ko to dostojanstvo poštuje, poštuje i sebe. Ko ga krivotvori, prije ili kasnije ostaje zarobljen u sopstvenoj konstrukciji”, navela je Trišić Babić između ostaloga.
—
Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida odgovorio je Ani Trišić Babić rekavši da istina vrijedi samo ako važi za sve.
Njegovo pismo prenosimo u cijelosti:
“Poštovana gospođo Trišić Babić,
Vaš tekst obiluje velikim riječima o historiji, izvorima, činjenicama i „dostojanstvu prošlosti“. Sa tim principom se može samo saglasiti. Ali upravo zato bi bilo korisno da se isti standard koji tražite od drugih primijeni i na vlastitu politiku i vlastiti politički krug.
Istorija zaista nije glina. Ali nisu ni pravosnažne presude međunarodnih sudova glina koju političari mogu oblikovati prema trenutnim potrebama.
### To nije “sarajevska interpretacija”
Ako već pozivate na činjenice, onda treba početi od činjenice koju više nije moguće relativizirati : Međunarodni sud pravde je u presudi iz 2007. godine utvrdio da je u Srebrenici u julu 1995. počinjen genocid i da je Srbija prekršila svoju obavezu da genocid spriječi, kao i obavezu saradnje sa Haškim tribunalom.
To nije „sarajevska interpretacija“.
To nije politička parola.
To nije medijska konstrukcija.
To je pravosnažna odluka najvišeg međunarodnog suda nadležnog za sporove između država.
A Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju i njegov pravni nasljednik, Međunarodni rezidualni mehanizam, otišli su još dalje u utvrđivanju individualne krivične odgovornosti. U predmetima protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića potvrđene su osude za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge ratne zločine. Potvrđen je pravosnažnim presudama i UZP na čelu kojeg su bili S.Miloševic ,Karadžic ,Krajišnik, Mladić …
Zato bi bilo dobro razlikovati dvije stvari. Jedno je pravo svakog naroda da čuva svoje stradanje, svoje istorijsko pamćenje i svoj identitet.
Drugo je pravo, odnosno obaveza svakog odgovornog društva da prihvati ono što su sudovi utvrdili nakon višegodišnjih postupaka, miliona dokaza i saslušanja hiljada svjedoka.
Prvo pravo niko ozbiljan ne osporava.
Drugo se ne može relativizirati zato što je politički neugodno.
Upravo zato bi od osobe koja je godinama predstavljala Bosnu i Hercegovinu u Ministarstvu vanjskih poslova i vodila NATO koordinacioni tim bilo razumno očekivati da pokaže i onu vrstu političke odgovornosti koju međunarodni odnosi podrazumijevaju: poštovanje institucija, međunarodnog prava i pravosnažno utvrđenih činjenica. Zato se danas ne može govoriti o „poštovanju istorije“ samo onda kada istorija potvrđuje našu političku priču.
To je minimum vjerodostojnosti.
I tu dolazimo do mnogo važnijeg pitanja od Vaše interpretacije bitke kod Banjaluke 1737. godine.
Kada ćete Vi i Vaši politički istomišljenici pozvati vlastiti politički vrh da prestane sa negiranjem genocida u Srebrenici? Milorad Dodik je i 2024. ,2025. i 2026. ne samo javno tvrdio da u Srebrenici nije počinjen genocid, nego je i psovao genocid i veličao ratnog zlocinca Mladića.
### Ako je problem glorifikacija istorije, onda je problem i glorifikacija zločinaca pravosnažno osuđenih za genocid
To je upravo ona vrsta političke upotrebe istorije protiv koje se, barem deklarativno, borite.
Jer ako je Vama problem kada neko istorijski događaj navodno preoblikuje prema današnjoj političkoj potrebi, onda je problem i kada se pravosnažno utvrđen genocid preimenuje u „strašan zločin“ zato što riječ genocid politički nije poželjna.
Ako je problem glorifikacija istorije, onda je problem i glorifikacija zločinaca pravosnažno osuđenih za genocid i druge najteže međunarodne zločine.
Ako je problem politička montaža, onda je problem i selektivno čitanje presuda međunarodnih sudova.
A ako je problem „prisvajanje identiteta“, onda treba imati dovoljno političke hrabrosti reći da ni jednom narodu u ovoj zemlji ne pripada pravo da određuje drugom narodu kako će se zvati, kojim će jezikom govoriti, kako će nazivati svoju kulturu i kako će pamtiti vlastite žrtve.
To važi za Srbe.
Ali mora važiti i za Bošnjake.
Pravo čovjeka da se izjasni kao Bošnjak nije ništa manje legitimno od prava čovjeka da se izjasni kao Srbin ili Hrvat. Pravo da svoj jezik naziva bosanskim nije ništa manje legitimno od prava drugog da svoj jezik naziva srpskim. Pravo na vlastitu kulturu, književnost, tradiciju i kolektivno pamćenje ne može zavisiti od toga da li se ono dopada većini u određenom entitetu.
U tome je razlika između demokratije i etničke dominacije.
I upravo zato bi bilo dobro da se poziv na „dostojanstvo istorije“ proširi i na sadašnjost.
Nije dostojanstveno prijetiti.
Nije dostojanstveno negirati tuđu žrtvu.
Nije dostojanstveno veličati pravosnažno osuđene ratne zločince.
Nije dostojanstveno koristiti ratne zločine kao politički instrument.
Nije dostojanstveno osporavati drugom narodu pravo na vlastito ime, jezik, kulturu i identitet.
I nije dostojanstveno pozivati druge da prihvate činjenice dok se istovremeno pred vlastitim političkim autoritetima ćuti kada se te iste činjenice negiraju.
Zato, ako već govorimo o istoriji, govorimo o cijeloj istoriji.
Ako govorimo o istini, prihvatimo cijelu istinu.
Ako govorimo o dostojanstvu, neka ono pripada svakoj žrtvi.
### Tek kada se zločin jasno odvoji od naroda, moguće je sačuvati dostojanstvo naroda
A ako govorimo o budućnosti Bosne i Hercegovine, onda prestanimo jedni drugima određivati ko smije postojati, ko smije govoriti svojim jezikom, ko smije čuvati svoju kulturu i čije su žrtve „prave“, a čije navodno politička konstrukcija.
I još nešto.
Republika Srpska i srpski narod neće izgubiti ništa time što će prihvatiti sudski utvrđene činjenice o zločinima koji su počinjeni u njihovo ime.
Naprotiv.
Tek kada se zločin jasno odvoji od naroda, moguće je sačuvati dostojanstvo naroda.
Srbi nisu kolektivno osuđeni za zločine pojedinaca.
Ali ni srpski politički autoriteti nemaju pravo da odbrane dostojanstvo srpskog naroda tako što će negirati zločine koje su sudovi dokazali.
To je mnogo ozbiljniji zadatak od prepravljanja istorije 18. vijeka.
I zato bi, prije nego što drugima počnete držati lekcije o istorijskoj istini, bilo korisno da istu lekciju primijenite na sebe i na vlastiti politički vrh.
Jer istorija zaista nije glina.
Ali nije ni štit iza kojeg se može sakriti politička odgovornost”, zaključio je Tahirović, pise Slobodna Bosna.
(24sata.info)
The post DIREKTAN ODGOVOR ANI TRIŠIĆ BABIĆ: Kada ćete Vi i Vaši politički istomišljenici pozvati vlastiti politički vrh da prestane sa negiranjem genocida u Srebrenici? appeared first on 24sata.info.
