Home NAJNOVIJE AKTUELNO Ovo je najtužnija ljubavna priča ikad!

Ovo je najtužnija ljubavna priča ikad!

109
0
DIJELI

Sjećanje #9

Jeste li se ikada zapitali šta je to prava ljubav? Priča o Juliji i Romeu možda jeste najpoznatija ljubavna priča na svijetu, ali priča koju ću vam upravo ispričati će vas natjerati da preispitate sve ono što ste o ljubavi ikad znali.

Esad Patković Patak i njegova supruga Katica, moje komšije, do početka napada na Stari Vitez 16. aprila 1993. godine vodili su skladan život pun ljubavi. Tačno pet godina prije okruženja Starog Viteza Katica je rodila kćerku Jasenku. Katica i Jasenka su bile njegov cijeli svijet.

Kada su teroristi HVO-a 18. aprila poslali cisternu napunjenu eksplozivom, koja je eksplodirala u blizini Patkove kuće, preko 100 ljudi, žena i djece nakon eksplozije je evakuisano iz Starog Viteza. (To je priča koju ću vam ispričati posebno, drugi put.)

Među evakuisanim ženama i djecom bila je i Patkova Katica sa njihovom petogodišnjom kćerkicom Jasenkom.

Kako su njeni roditelji živjeli na teritoriji pod kontrolom HVO-a, Katica je odlučila da je evakuišu njima.

Dani su prolazili a Patak o njima nije znao ništa.

Često je, držeći stražu na liniji prema žutim zgradama, gledao preko neprijateljske linije, nadajući se da će ugledati svoju Katicu i Jasenku.

” Ja odoh. Odoh svome Patku u Stari Vitez. Šta bude s njim, neka bude i sa mnom.” – odlučno je rekla Katica svojim roditeljim, izlazeći iz njihove kuće nepun mjesec dana nakon što je bila evakuisana iz Starog Viteza.

Njen otac i njena majka, uzalud su je pokušavali spriječiti u toj namjeri. Ljubav i želja da vidi svog Patka bile su jače od bilo čega na svijetu.

Krenula je tako u neizvjestan put preko neprijateljskih linija. Nije se obazirala na utvrđenja na liniji razgraničenja između HVO-a i Armije BiH. Prošla je s Jasenkom pored žute zgrade, do komunalnog, i nastavila prema restoranu Dva šofera.

Ugledavši ih, Patak je molio Boga da niko ne zapuca i samo čekao da priđu bliže zemunici u kojoj je bio.

Tih 70 metara mu se činilo kao 70 kilometara. Nije više mogao čekati. Istrčao je na čistinu, na raskrsnicu ispred ”Dva šofera’, uzeo je Jasenku u naručje i trčeći se vratio nazad.

Kad su shvatili šta su upravo uradili i da su ponovo zajedno, njihovoj sreći nije bilo kraja.

Čitav Stari Vitez danima je prepričavao taj događaj. Svi su dolazili da ih vide, ne vjerujući da su uspjele preći preko neprijateljskih linija.

Od tada se Patku ni teški uslovi života u okruženju nisu činili tako teškim.

Katica se odmah uključila u rad u kuhinji koja se nalazila u kući Jasmina Grizovića. Tu bi žene spremale hranu za vojnike i provodile dane družeći se.

Kad ne bi bila u kuhinji vrijeme bi provodila u kući, ili ako bi HVO počeo sa granatiranjem sklonila bi se s Jasenkom u podrum, u kući pored kuhinje.

Dijelila je i dobro i zlo sa Ferom, najljepšom djevojkom koju sam do tad vidio u svom životu.

Društvo bi im pravila i Ferina mama Mina i komšinica Latifa, a uvijek bi tu bila i Jasminova supruga Semra sa sinom Adijem.

Tog hladnog 29. januarskog dana 1994. godine bilo je neobično mirno. Patak je baš bio krenuo na liniju kad mu Jasenka reče:

-”Vjati se da te poljubim”.

Vraćala ga je tako tri puta, ne želeći da ga pusti iz zagrljaja. Kad su ga napokon izljubile, Katica i Jasenka ispratiše Patka, ne sluteći da će im to biti poljednji zajednički trenutak.

Dok je Patak došao do linije, bojovnici HVO-a počeše otvarati vatru po Starom Vitezu i bacati improvizovane naprave koje smo mi zvali ”beba”.

To su zapravo bili protivpožarni aparati napunjeni eksplozivom i raznim željeznim predmetima eksrima, armaturom i šarafima. Te naprave HVO je proizvodio u Principu. Još uvijek pamtim zvuk koji bi se čuo nakon što bi HVO ispalio jednu takvu napravu.

HU—-HU—-HU, čulo bi se kako ”beba” reže zrak. Zatim bi se čula lomljava crijepa, ukoliko bi pala direktno na krov, ili stakla ukoliko bi u kuću uletjela kroz prozor.

Rezultat eksplozije takve naprave bila bi potpuno uništena, raznesena kuća na koju bi pala.

Na liniji je Patak već izvršavao svoj zadatak osmatranja prostora prema neprijateljskim linijama. Čuo je eksplozije granata i jedne tzv. ”bebe” nedaleko od njega, ali je bio skoncentrisan na izvršavanje svojih zadataka.

Odjednom je primijetio da je u zemunici ostao potpuno sam.

Izašao je da vidi šta se dešava i ugledao svog brata Butka kako mu prilazi. Iako je bilo izuzetno hladno, Butko je bio u majici, bez jakne, podvrnutih rukava i krvavih ruku.

”Šta se desilo?” – upitao ga je.

”Poginule su. Katica i Jasenka su poginule” – odgovorio je Butko.

”Gdje su?” – upitao je Patak ponovo.

”U Jasminovoj kući. ” – odgovorio je Butko.

Dok je Patak došao do Jasminove kuće, Katicu su već bili izvukli iz ruševine.

”Gdje mi je dijete?” – panično je upitao.

”U kući, pod ruševinama, ne možemo je izvući” – odgovorio je neko.

Ispod ploče, netom porušene kuće, virila je krvava ručica petogodišnje Jasenke. Ležala je nepomično dok je Patak pokušavao da je izvuče.

Pokušavali su da ga zaustave, kako se ruševina ne bi obrušila i na njega, ali je nekako uspio da odgurne sve od sebe i žurno nastavio da sklanja ostatke iskidanog i polomljenog materijala koji mu je bio prepreka da dođe do svoje Jasenke.

Uspio je da joj se približi i uhvati za ručicu koja se u tom trenutku pomjeri.

”Živa je!” – povikao je.

Dok je pokušavao da je izvuče, vidio je zabijen komad armature u njenim sitnim leđima. Uloživši svu snagu uspio je da iskrivi armaturu koja je kidala njenu odjeću. Uspio ju je osloboditi te ju je odnio iza ruševine.

Iza je ležala Fera. Iz njenog kuka virio je komad slomljenog drveta. Ležala je tako nepomično, polomljenih nogu dok su po njenom lijepom licu padale pahulje snijega.

”Je li živa Jasenka?” upitala je.

”Živa je, ali je u komi.” – odgovorio je.

”Nosi je” – rekla je tiho.

Kako je ambulanta bila u kući Reše Zolote, valjalo je preći pored Ahmedagine džamije dok je iz pravca crkve sv. Juraja neprestano dejstvovao PAT. To je bilo nemoguće. Odlučio je da preskoči ogradu džamijskog harema i pužući između nišana pokuša preći na drugu stranu.

Na snijegu je ostajao trag Jasenkine krvi koju je nosio u naručju, zaklanjajući je od hladnoće. Činilo mu se da taj prelazak traje čitavu vječnost. Nakon što je uspio proći kapiju džamijskog harema, nekako je uspio da pretrči cestu po kojoj je i dalje dejstvovao PAT.

Kod bora, na početku sokaka gdje se nalazi restoran Arena, je stao i nije imao snage da nastavi dalje.

Pogledao je u krvavu Jasenku u svom naručju i skupio posljednje atome snage kako bi došao da ambulante.

Jasenkina nafaka je bila da živi. U ambulanti su joj pružili potrebnu pomoć i molili Boga da bude dobro. Nedugo potom u ambulantu su donijeli i Feru a zatim i Semru i malog Adija.

Ferinu mamu Minu nisu uspjeli pronaći. Ukopali su nekoliko komada njenog raskomadanog tijela koje su pronašli po zidovima ruševine.

Fera i Semra nisu preživjele. Rane na njihovim tijelima bile su preteške i nakon nekoliko sati patnje obje su podlegle ranama.

Pet dana kasnije, Jasenku i Adija UN je prebacio u bolnicu u Zenicu.

Jasenka danas ima kćerku, ime joj je Lana i liči na njenu mamu Katicu.

Od eksplozivne naprave ,ispaljene sa položaja HVO-a, kojom je pogođena kuća Grizović Jasmina poginule su : Karahasanović Muzafera Fera, Karahasanović Emina, Patković Katica i Grizović Semra.

Posvećeno Jasenki, mojoj drugoj sestri.

Nedžad Abdić, 29. 06. 2018. godine.

Preuzeto sa Facebook profila

DIJELI