Violeta Miljković poznatija kao Viki Miljković, danas je jedna od najpoznatijih pjevačica na našim prostorima, voljena među publikom kako zbog svog glasa tako i zbog harizme. Od malena, još dok je bila bezbrižno dijete koristila je svaku priliku da zapjeva, maštala je o tome da se jednog dana proslavi kao zvijezda poput Lepe Brene, a kada pogledamo kakvu je karijeru izgradila, sa sigurnošću se može reći da je ona svoje snove i ostvarila.
– Ja sam od svoje treće ili četvrte godine pjevala u kući, navlačila mamine štikle, raznorazne marame vezivala, stavljala traku oko glave da budem Lepa Brena i maštala da budem pjevačica – navodi ona.
Uprkos činjenici da su za Viki roditelji imali druge planove, ona nije posustajala i pratila je svoj instinkt, stoga je paralelno išla u dvije škole, muzičku i gimnaziju.
– Ja sam upisala i gimnaziju i srednju muzičku jer je moja želja bila srednja muzička, ali tata nije bio za to, on je volio da ja završim gimnaziju, pa da studiram medicinu, ali ja to ne podnosim i sretna sam što to nije bilo po njegovom, nego po mom. Ne bih mogla da radim nešto što ne volim – objašnjava pjevačica.
S obzirom na to da Viki u porodici ima talentovanog brata koji svira harmoniku i važi za jednog od najboljih harmonikaša u državi, sva pažnja je bila usmjerena prema njemu, a ona je na sve načine pokušavala da se istakne i uđe u svijet muzike.
– Moj brat je prvo krenuo da svira harmoniku, moj brat je jako talentovan i dan danas je jedan od najboljih harmonikaša u državi. Krenula sam da sviram harmoniku, nije bilo bitno kako samo da uđem u svijet muzike, moj otac je vidio da to nije instrument za djevojčicu, onda sam se prebacila na pjevanje. Prvo je to bilo bezazleno, ja u kući pjevam, kad je moja želja krenula da biva sve veća i jača, tata je prvo bio protiv toga, a onda me je baš podržavao i bio mi je velika potpora u životu – kaže ona.
Sa svega 12-13 godina osmjelila se da javno pjeva pred publikom i počinje da nastupa na raznoraznim skupovima i privatnim veseljima, o toj prilici je rekla:
– Ja sam bila mršavica jedna mala koju nisu mogli ni da vide, postave me na jednu stolicu, ja se popnem pa me vide. Nisam birala priliku, samo da ima više od dvoje ljudi koji će mene da čuju i ja sam maštala da ću biti velika zvijezda, nikada nisam gajila ambicije samo da pjevam.
Porodicu Miljković su mnogi muzičari, pjevači, generalno velike zvijezde posjećivali jer su velike snage uložene u muzičko obrazovanje brata pjevačice, ali je Viki bila toliko uporna da je uspela da privuče pažnju jednog od njih koji se založio za nju i riješio da joj prokrči put ka karijeri.
– U jednom momentu je bio koncert u Hali Čair u Nišu, između ostalih koji su došli kod mog oca na kafu došao je i Riki Lugonjić, i ja nekako iz prikrajka gajim priliku „je l’ mogu ja samo 1 pjesmu da otpjevam?“. Ja krenem ko zapeta puška, nisam znala šta je dvojka tad. Riki Lugonjić je ustao i rekao „Ja ću ovom djetetu pomoći samo da stignem u Beograd. Učo je l’ ti meni daješ dozvolu da pregovaram za ovo dijete?“
Par mjeseci kasnije zajedno sa ocem odlazi u Beograd na sastanak na Marinom Tucaković i od tada započinje karijeru.
–Ja sam ostala bez teksta – rekla je Marina i ilustrovala kakav talenat je prepoznat kod Viki.
Godinu do dvije kasnije izlazi prva pjesma Viki Miljković „Mene loša sreća prati“ i još tada je svrstana u red ozbiljnih pjevača, nije bilo osobe koja nije voljela tu pjesmu.
Srpski teniser Laslo Đere nije uspeo da osvoji treću titulu u karijeri, pošto je u finalu ATP 500 turnira u Hamburgu poražen od miljenika domaće publike Aleksandera Zvereva sa 2-0, po setovima 7:5 i 6:3.
Odigrao je srpski teniser sasvim solidno, ali u ključnm momentima je bolji bio olimpijski šampion, na jednom od svojih omiljenih turnira.
U prvom setu nije bilo brejk prilika sve do završnice. Tada je Đere u devetom gemu propustio čak četiri prilike da oduzme servis Nemcu, odnosno šansu da servira za osvajanje seta. Kasnije je Zverev iskoristio drugu set-loptu na Laslov servis i poveo.
U drugom setu je Zverev rano došao do brejka i poveo sa 3:1, ali se naš teniser nije predavao i uzvratio je u sedmom gemu, kada je – iskoristivši prvu od dve brejk prilike – smanjio na 4:3, ali potom nije i materijalizovao brejk , iako je imao 40:30. Domaći teniser je potom lako priveo meč kraju svojim servisom i trijumfovao na turniru koji je nekada imao i status mastersa.
Ipak, Laci ima razloga za zadovoljstvo jer će od sutra napredovati čak 19 pozicija na ATP listi i biti 38. teniser sveta.
Nole je pazario nekretninu u blizini vile svog prijatelja Jugoslava Karića koji mu je i pomogao da izabere idealnu oazu mira u Crnoj Gori, gdje voli da boravi ljeti kada mu to obaveze dozvoljavaju.
Kako “Blic” saznaje, vila je u odličnom stanju, međutim, Đokovići žele da je urede u potpunosti po svojoj mjeri i posebnim afinitetima, zbog čega su sada tu radovi u toku. prenosi Radiosarajevo
Posjed srbijanskog asa, sličan je zdanjima u luksuznom naselju Ljuta, nalazi se na obali mora i izlazi na svoju privatnu plažu.
“Tačno je, Đoković je u Ljutoj kupio vilu. To je ogromno imanje sa kućom koje izlazi na mora. Svi ovdje imaju svoju privatnu plažu. Jugoslav Karić mu je našao vilu poput svoje što ima. Trenutno su tu radovi. Ništa ne fali tom velelepnom zdanju, samo žele da bude još bolje”, tvrdi dobro obaviješten izvor za “Blic”.
Podsjetimo, Novak Đoković boravio je nedavno u Crnoj Gori u Herceg Novom, gdje je oduševio fanove.
Nakon posjeta objema zemljama, posebni izvjestitelj Fabian Salvioli ocijenio je da osim diskursa koji se ne razlikuje od poslijeratnog, postoji i nedostatak saradnje dviju zemalja u razmjeni informacija o nestale osobe iz posljednjeg rata.
Posebni izvjestitelj je zabrinut zbog kontinuirane upotrebe etnocentričnih, nacionalističkih, jednostranih ili nepotpunih narativa o sukobu na Kosovu i u Srbiji u politici, medijima, kulturi i obrazovanju. Manipulacija prošlim događajima i istodobno jačanje nacionalističkih i etničkih osjećaja iz političkih razloga, čak i ako se čini da pruža kratkotrajnu političku korist svojim pristašama i počiniteljima, ne samo da je nezakonita i protivna međunarodnim standardima, nego je i kratkoročna – piše u izvještaju, te se dodaje ta takve slike i činovi javne neodgovornosti mogu dovesti do ponavljanja nasilja iz prošlosti.
Izvještaj će se razmatrati na sjednicama Vijeća za zaštitu ljudskih prava, koje će se održati od 11. septembra do 6. oktobra ove godine.
U dokumentu izrađenom za Opću skupštinu UN-a od vlasti u Srbiji i na Kosovu zatraženo je da svojim djelovanjem odmah prestanu poticati nacionalističke osjećaje i osjećaje razdora.
Veličanje ratnih zločinaca i poricanje ratnih zločina također je dokumentirano kao stalna praksa u obje zemlje.
Posebni izvjestitelj primio je izvještaje o uznemirujućim izjavama javnih dužnosnika i političara o sukobu, uključujući poricanje ratnih zločina i kritike dužnosnika koji su pokušali odati počast žrtvama drugih etničkih skupina. Također je primao uznemirujuće izvještaje o osuđenim ratnim zločincima koji su obnašali javne dužnosti, uključujući visoke položaje – stoji u dokumentu.
Kosovske vlasti opisuju kao da imaju nedostatak volje za gonjenjem i kaznenim sankcioniranjem slučajeva ratnih zločina, u koje se sumnja da su umiješani bivši pripadnici Oslobodilačke vojske Kosova.
Nespremnost svjedoka da svjedoče zbog straha od odmazde u biti koči napredak i naglašava potrebu za učinkovitim i funkcionalnim programom zaštite svjedoka, koji trenutno nedostaje na Kosovu. Vlasti su izvijestile o povećanju izdvajanja iz proračuna za 2021. godinu za poboljšanje institucionalnih kapaciteta za procesuiranje ratnih zločina (uz mogućnost četiri dodatna tužitelja, šest pomoćnika i dva tumača). Međutim, Odjel za ratne zločine i dalje radi s postojećim kapacitetima – navodi se u izvještaju.
Uprkos svom zahtjevu, posebni izvjestitelj je dokumentirao da se nije mogao sastati s tužiteljem za ratne zločine. Što se tiče Specijaliziranih vijeća u Haagu, u kojima se sudi bivšim čelnicima OVK, posebni izvjestitelj je primijetio okvir uspostavljen za bavljenje zločinima, “međutim, zabrinut je zbog niske stope procesuiranja i stagnacije pravosudne saradnje”.
Informacije o nestalima
Nedostatak saradnje i razmjene informacija između Srbije i Kosova ostaje glavna prepreka u rasvjetljavanju slučajeva iz prošlog rata, zabrinuto je u izvješću.
Izvještaj pokazuje da vlasti na Kosovu nisu podijelile relevantne informacije i relevantnu dokumentaciju o nestalim osobama koje su im dostupne. Problem pogrešne identifikacije posmrtnih ostataka, nevoljkost svjedoka da daju podatke zbog prijetnji, zastrašivanja, te da bi se mogli umiješati, predstavljaju dodatne izazove – ističe se u ovom dokumentu UN-a.
Navodi se i podatak da se Vlada Kosova stavila na raspolaganje za izgradnju spomenika djeci ubijenoj tokom rata na Kosovu za razdoblje 1998. i 1999. godine, te komisiji za dokumentiranje štete na kulturnoj baštini.
Opseg ovih inicijativa, u vremenskom smislu, isključuje žrtve ubijene nakon 1999., kao i pravoslavne vjerske spomenike napadnute 2004. Osim toga, spomenik posvećen žrtvama masakra iz aprila 1999., uglavnom albanskim civilima Kosova , katoličkog i muslimanskog porijekla, nastao je u selu Meje – stoji u izvještaju.
U dijelu preporuka od Kosova se traži izdvajanje dovoljnih resursa za dinamiziranje traženja i identifikacije nestalih osoba, kao i hitna obnova saradnje s nadležnim tijelima u Srbiji, posebno s Radnom skupinom za nestale.
O ovoj se temi raspravlja godinama u okviru briselskog dijaloga, sve dok Sporazumom od 27. februara strane nisu dogovorile usvajanje zajedničke izjave o ovom pitanju. Izvjestitelj je zatražio od Evropske unije da razmotri stvaranje sveobuhvatnih mehanizama kako bi se osigurao postizanje dugoročnog napretka u tranzicijskoj pravdi.
Hapse Đukanovićeve drugove. Te tri riječi svakome ko poznaje moderni Balkan označavaju nešto što je donedavno bilo nezamislivo. Jer od svih balkanskih vladara i moćnika u zadnjih trideset godina, Milo Đukanović je bio najdugovječniji i najmoćniji.
Zamislite čovjeka koji je četiri puta bio premijer, a još dvaput i predsjednik države, a da ima tek 61 godinu. Zamislite tu sudbinu: dvadeset si godina bio premijer, pa si još skoro čitavo desetljeće bio predsjednik, i opet ti fali četiri godine do penzije, piše Slobodna Dalmacija.
To je Milo Đukanović. A sada širom Crne Gore hapse njegove drugove i nekadašnje suradnike. Najmoćniji kišobran Balkana počeo je, čini se, propuštati vodu. Odnosno, kako to formuliraju mediji u Crnoj Gori i Srbiji: “Spisak visokih crnogorskih dužnosnika koji su nakon pada režima nekadašnjeg predsjednika Mila Đukanovića obuhvaćeni opsežnim istragama koje otkrivaju zloupotrebu položaja i umiješanost u razne kriminalne poslove iz sedmice u sedmicu postaje sve duži.”
Najnoviji policijski atak na ljude bliske Đukanoviću dogodio se ove sedmice, 24. jula, kada je u ranu zoru, u akciji Specijalnog policijskog odjela za borbu protiv organiziranog kriminala i korupcije – a po nalogu Specijalnog državnog tužiteljstva (SDT) u Podgorici, kojem je asistirao EUROPOL – u svojoj kući na Žabljaku uhapšen bivši direktor crnogorske policije Veselin Veljović, Đukanovićev intimus koji se tereti za odavanje službenih informacija i pomaganje u švercu cigareta.
Veljović je dvaput bio na čelu crnogorske policije – od 2007. do 2011., te od 2018. do konca 2020. godine – a iz tih vremena prate ga optužbe opozicije, nevladinih udruženja i medija za zloupotrebu policije i moći te za bespogovornu političku lojalnost Đukanoviću, koji mu je toliko vjerovao da ga je, dok je bio predsjednik, imenovao svojim savjetnikom za sigurnost i odbranu.
Crnogorski mediji pišu da Đukanovićevo povjerenje prema Veljoviću potječe još iz 1998. godine, kada se u vrijeme velikih političkih previranja u Crnoj Gori Đukanović kao premijer sukobio s tadašnjim crnogorskim predsjednikom Momirom Bulatovićem, koji je u januaru te godine organizirao nasilne prosvjede za rušenje Đukanovića. Kao zapovjednik Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ), Veljović je uspio spriječiti prodor demonstranata u zgradu vlade, što mu Đukanović nije zaboravio: otada je Veljovićeva karijera, pišu tamošnji mediji, “išla samo uzlaznom putanjom”, sve do mjesta direktora policije i predsjednikova savjetnika za sigurnost. Čini se da je upravo tu potonju poziciju Veljović koristio za nedozvoljene radnje.
Crnogorski mediji prenose neslužbene informacije da je Veljović kriminalcima odavao povjerljive informacije do kojih je dolazio kao Đukanovićev savjetnik.
Kobna aplikacija
Veljović je samo posljednji u nizu Đukanovićevih bliskih saradnika koji su se zadnjih godinu dana našli na udaru Specijalnog državnog tužiteljstva (SDT). Prethodno su se u toj situaciji zatekli bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić, specijalni tužitelj Saša Čađenović i visoki službenik Agencije za nacionalnu sigurnost (ANB) Petar Lazović.
Zanimljivo je da im je svima, direktno ili indirektno, “glave došla” kriptirana aplikacija za razmjenu poruka Sky, koju koriste kriminalci širom svijeta.
Sve je počelo hapšenjem Vesne Medenice, koju su novinari nazivali “najmoćnijom ženom Milova režima“. Bivša predsjednica Vrhovnog suda uhapšena je u aprilu prošle godine na podgoričkom aerodromu kad je krenula za Beograd. Sumnjiči ju se za stvaranje kriminalne organizacije i protuzakoniti utjecaj, dok se njezin sin tereti za stvaranje kriminalne organizacije radi šverca cigareta i droge.
Upravo ju je sin “pokopao”, jer se u porukama preko aplikacije Sky otvoreno hvalio kako je koristio majčin položaj za šverc cigareta i droge, ali i za utjecaj na pravosudne postupke. Medenica je navodno utjecala na određene kolege u donošenju sudskih odluka u korist kompanija “Carine”, “Fab Live” i “Cijevna komerc”.
Nakon što je nekoliko mjeseci provela u pritvoru, bivša čelnica Vrhovnog suda puštena je da se brani sa slobode, a suđenje će joj se – kao i njezinu sinu i ostalim okrivljenima za stvaranje kriminalne organizacije – održati 6. septembra na Višem sudu u Podgorici.
Svi rade za mafiju
Mjesec dana nakon Medenice, u maju 2022., uhapšen je i predsjednik Privrednog suda Crne Gore Blažo Jovanić. Njega se tereti da je “organizator kriminalne grupe koja je prethodnih godina, zloupotrebom službenog položaja i drugim kaznenim djelima, oštetila državu za više desetaka miliona eura”.
Dva mjeseca kasnije, u julu prošle godine, uhapšen je i službenik crnogorske Agencije za nacionalnu sigurnost (ANB) Petar Lazović, za kojeg je otkriveno da se preko aplikacije Sky hvalio šefu kavačkog mafijaškog klana Radoju Zviceru kako muči uhapšene za koje pretpostavlja da su pripadnici suparničkog škaljarskog klana i kako od njih iznuđuje iskaze.
Konačno, lani u decembru “zbog stvaranja kriminalne organizacije i zloupotrebe položaja” uhapšen je i specijalni tužitelj Saša Čađenović, koji je prema informacijama Specijalnog državnog tužilaštva sredinom 2020. postao pripadnik kavačkog klana. Kako pišu mediji, njegova uloga je bila da kao specijalni tužitelj prolongira i obustavlja kazneni progon pripadnika klana, a sve po naređenju šefova klana. Spominje se i da je opstruirao sve pokušaje nadležnih da pripadnicima kavačkog klana odrede pritvor, a navodno je i “pravio mreže” za skrivanje onih za kojima je bila raspisana tjeralica.
Među ostalim, navodi se da je pokušao sabotirati postupak protiv spomenutog službenika ANB-a Petra Lazovića, jer je donio odluku da “u tom slučaju nema osnova za poduzimanje kaznenog progona”.
Bogatiji od danske kraljice
Hapšenje svih tih “Đukanovićevih ljudi” crnogorski analitičari vtumače kao posljedicu opadanja Đukanovićeva utjecaja na zbivanja u Crnoj Gori, koju je vodio punih trideset godina. Harizma neprikosnovenog vladara načeta je u avgustu 2020., kad je njegova Demokratska partija socijalista (DPS) prvi put u povijesti izgubila izbore i otišla u opoziciju, a politička karijera mu je okončana nakon što je u aprilu ove godine poražen i na predsjedničkim izborima, nakon čega je podnio ostavku na mjesto predsjednika stranke, koju je vodio još od 1998. godine.
No bila je to impresivna karijera, a jednako su impresivne bile i cifre koje su se vezale za Đukanovićevo osobno bogatstvo, za koje dio crnogorske javnosti smatra da je povezano s “duhanskom mafijom”.
U oktobru 2009. Wikipedia je objavila listu najbogatijih šefova država na svijetu, po kojoj je Đukanović bio drugi najbogatiji državnik u Evropi – iza tadašnjeg talijanskog premijera Silvija Berlusconija – dok je u svijetu zauzeo 22. mjesto. S bogatstvom procijenjenim na 14,8 miliona eura, Đukanović je daleko “prešišao” ne samo francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja (3 miliona dolara) i predsjednika SAD-a Baracka Obamu (1,3 miliona dolara), nego npr. i dansku kraljicu.
A pritom je bio jedini tranzicijski premijer koji se uopće našao na Wikipedijinom popisu.
Šef ‘duhanskog kartela‘ Istog dana kad je objavljen taj Wikipedijin popis, na Županijskom sudu u Zagrebu iskaz je davao Đukanovićev vjenčani kum i bivši prijatelj Ratko Knežević, crnogorski poduzetnik koji je u istragama hrvatskog i srpskog tužiteljstva o ubojstvu novinara Ive Pukanića i “duhanskoj mafiji” teško optužio Đukanovića, označivši ga kao jednog od šefova balkanskog “duhanskog kartela”.
Knežević je ustvrdio da je upravo taj “duhanski kartel” naručio Pukanićevo ubojstvo (među ostalim i zbog Pukanićeva svjedočenja talijanskoj antimafijaškoj direkciji koja je istraživala Đukanovićevu ulogu u švercu cigareta na Balkanu). Istovjetne optužbe Knežević je te 2009. iznio i u seriji intervjua srbijanskim i crnogorskim medijima, gdje je kazao i da je Đukanović poslao Sita Rakočevića kao novog ambasadora Crne Gore u Zagreb da “šarmira hrvatsku izvršnu vlast, ne bi li odustala od istrage koja nesumnjivo vodi prema Podgorici i Budvi”.
No Đukanovića te optužbe nisu previše tangirale, pogotovo otkad je zbog njegova diplomatskog imuniteta talijansko tužiteljstvo obustavilo istragu protiv njega. Pritom valja reći da, prema nekim procjenama, Milo Đukanović nije najbogatiji u svojoj porodici.
Tako je te iste 2009. Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara (ICIJ) nakon višemjesečnog istraživanja o poslovnom imperiju obitelji Đukanović objavio da Milo Đukanović “posjeduje nekretnine i tvrtke u vrijednosti ne manjoj od 14,7 miliona američkih dolara, njegov brat Aco težak je 167 miliona, a sestra Ana oko 3,5 miliona dolara”. Drugim riječima, prema ICIJ-u, porodica Mila Đukanovića je samo u prva dva desetljeća njegove vlasti stekla bogatstvo od gotovo 200 miliona dolara.
Crnogorski Faust
“Iz istraživanja se jasno vidi kako je bio organiziran šverc cigareta u Crnoj Gori, preko kojih tvrtki i zemalja se prao novac i ko je sve bio uključen. Tokom jednog desetljeća s početkom 90-ih gotovo je sav prihod od crnogorskog krijumčarenja cigaretama, pod okriljem Camorre i Sacra Corona Unite, išao preko švicarskog financijskog tržišta. Tokom tog vremena, više od jedne milijarde dolara je bilo oprano”, stoji u zaključcima ICIJ-a.
Kao i sve druge optužbe protiv sebe, Đukanović je i ta ICIJ-ev izvještaj odbacio kao “još jednu seriju laži” i “pokušaj njegova diskreditiranja kao nositelja ideje crnogorske nezavisnosti”.
Autorima istraživanja obratio se saopćenjem u kojem ih je pozvao da pronađu to “njegovo blago” i predstave ga javnosti: “Prvo, red je da i ja kao ‘vlasnik‘ konačno vidim neku korist od tih silnih miliona. Drugo, spreman sam ‘poštenog nalaznika‘ bogato nagraditi”, poručio je Đukanović.
Osim što mnogi sumnjaju da mu je bogatstvo povezano s “duhanskom mafijom”, kontroverzan je i Đukanovićev politički put: sve do druge polovine 90-ih bio je poslušnik Slobodana Miloševića, ali mnogi ističu njegovu ključnu ulogu u rušenju Miloševićeva režima, tvrdeći da bi se bez Đukanovićeva “kopernikanskog obrata” potkraj 90-ih, odnosno raskida s Miloševićem, stvari u bivšoj Jugoslaviji rasplele na još mnogo krvaviji način.
Pristaše ga smatraju “ocem crnogorske nacije” i simbolom proeuropske Crne Gore, a protivnici mu zamjeraju faraonsku vladavinu, nazivaju ga “crnogorskim Faustom” i čekaju da jedne zore pripadnici Specijalnog policijskog odjela zakucaju i na njegova vrata.
Nikad u životu nisam bio sretniji kao tog dana kada smo prokopali tunel ispod sarajevske piste, kaže danas 71-godišnji Sarajlija Velid Softić, jedan od učesnika prokopavanja sarajevskog ratnog tunela, poznatog kao “Tunel spasa”, piše Anadolu.
Na današnji dan prije tačno 30 godina, 30. jula 1993. godine, prokopan je sarajevski ratni tunel, koji je od tog momenta bio jedina veza opkoljenog Sarajeva sa ostatkom svijeta sve do završetka opsade grada, krajem februara 1996. Tunel je prokopan ispod sarajevske piste, čime su povezane dvije teritorije pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine (Dobrinja i Butmir), po čemu je tunel i nazvan “Tunel D-B”.
Tunel je kopan s obje strane, tako da je spojen na sredini, a na ovom poduhvatu bilo je angažovano oko 300 ljudi, najprije pripadnika civilne zaštite, a potom vojske. Među dobrovoljcima kopačima bio je i Velid Softić iz Hrasnice, nadomak Sarajeva.
Tri decenije nakon prokopavanja sarajevskog ratnog tunela, Softić se pred kamerom ekipe Anadolu, u mraku sarajevskog ratnog tunela, na početnoj tački u Butmiru, prisjeća historijskih i sudbonosnih momenata za grad Sarajevo i državu Bosnu i Hercegovinu.
– Tajni zadatak –
Softić se na samom početku prisjeća sastanka u Mjesnoj zajednici Hrasnica na kojem je rečeno da određeni broj ljudi treba biti angažovan, kako je tada rečeno, na tajnom zadatku, za koji će se tek kasnije ispostaviti da je to zapravo “Tunel D-B”.
“Među tim ljudima bio sam i ja. Dobrovoljno sam prihvatio, sa velikim entuzijazmom počeli smo raditi na tunelu”, kaže Softić.
Dalje navodi kako je, iako je na početku bilo nekih zastoja, generalno sve bilo dobro organizovano.
“Bile su najprije dvije, potom tri i četiri smjene. Imali smo hranu, cigare, radilo se punim kapacitetom”, priča Softić.
Na pitanje kojih se momenata sjeća kao najtežih iz tog perioda, Softić odgovara kako je najteže bilo izvlačiti zemlju iz tunela, prvenstveno zbog uskog prostora.
“S početka je bilo lahko, zato što je bilo blizu. Međutim, kasnije kada smo iskopali 300-400 metara bilo je teško, trebalo je s kolicima vratiti se do izlaza tunela, pa onda još 200 metara do deponije”, navodi Softić.
– Plavljenje tunela –
Prisjeća se i momenata kada je “udarila“ jaka kiša, usljed čega je došlo do plavljenja tunela, time i do obustave radova.
“Mi smo tada bili četiri metra ispod zemlje. Kiša je počela padati, a potom se tunel počeo puniti vodom, dva-tri dana nismo radili dok pumpe nisu izvukle vodu. Tako da smo par dana bili slobodni”, veli Softić.
Na pitanje kako je kao čovjek doživljavao čitav taj proces i generalno kakva atmosfera je vladala tokom cijelog prokopavanja tunela, Softić odgovara kako su svi uglavnom radili s ogromnim entuzijazmom i ulagali ogromne napore da se što prije prokopa tunel do opkoljenog grada.
“Ja sam tada imao 40 godina, bio sam mlad. Nisam o tome toliko razmišljao, nama je najbitnije bilo da mi napravimo taj koridor, da se uspostavi veza sa ostalim dijelovima grada i zemlje”, naglašava Softić.
Većina ljudi koji su kopali, pa i sam Softić, imali su svakako i razlog više jer su u opkoljenom Sarajevu bili njihovi brojni rođaci i prijatelji. Softić ističe kako su u Sarajevu tada bili roditelji njegove supruge, kao i brojna rodbina.
Kako se naziralo prokopavanje tunela, posljednjih dana bilo je otežano raditi zbog velikog broja ljudi koji su čekali da prođu kroz tunel. Ljudi su s obje strane bili spremni da krenu, neko u grad, neko iz grada.
– Momenat prokopavanja –
Tunel, dug gotovo 800 metara s prosječnom visinom 1,6 metara i širinom od jednog metra, prokopan je 30. jula 1993. godine, nešto prije 21 sat. Softić taj momenat opisuje na sljedeći način:
“Mi smo taj dan radili prvu smjenu. Nakon što je tunel prokopan odmah smo izašli na drugu stranu. To je bilo nevjerovatno, nevjerovatne emocije. Nisam nikad sretniji u životu bio kao kad smo ga prokopali, kada smo se sastali. Kada smo prošli, s druge strane je bio moj badžo, taj susret bio je zaista nevjerovatan.”
Gledajući iz današnje perspektive, Softić prije svega naglašava kako mu mnogo znači što je bio dijelom sudbonosnog poduhvata za grad i državu. Nažaost, dodaje, slabo se cijeni ono što su uradili.
“Mi nismo imali neke privilegije, mada nisam puno ni tražio. Šta smo sve uradili, mislim da nismo ni 10 posto cijenjeni”, kaže Softić, pokazujući nam plakete i simbolična priznanja dobivena za učešće na kopanju tunela.
Ipak, još jednom podvlači kako lično njemu znači mnogo što je bio dio ovog projekta, a ono što svakako želi jeste da mlade generacije ne zaborave šta su njihovi očevi uradili kako bi oni danas živjeli u slobodnoj državi.
– Jedna od najposjećenijih turisitičkih destinacija –
Sarajevski ratni tunel danas djeluje kao muzej, 30 godina kasnije služi svojoj svrsi i jedna je od najposjećenijih turističkih destinacija u Sarajevu, navodi Belma Ćuzović, stručna savjetnica i kustosica za muzejske zbirke Fonda memorijala KS.
“‘Tunel spasa’ ima posebno mjesto u turističkoj ponudi BiH. Nalazimo se među prvim destinacijama po broju posjeta, trenutno stanje je gotovo na nivou pred pandemiju kada smo zabilježili rekordan broj od 170.000 posjeta”, ističe Ćuzović.
Dodaje kako tunel i danas, 30 godina kasnije priča svoju priču i svjedoči o onome šta se dešavalo u opkoljenom Sarajevu, te nosi jednu simboliku otpora Sarajlija.
U prosjeku danas kroz muzej na dnevnoj bazi prođe hiljadu osoba.
Na pitanje šta je to što pojsetioce najviše zanima tokom posjete muzeju, Ćuzović odgovara kako je mnogima teško shvatiti i objasniti kroz šta su građani Sarajeva prošli na koncu 20. stoljeća.
“Vrlo je teško objasniti ljudima da smo na kraju 20. stoljeća živjeli u jednoj potpunoj blokadi, da smo bili konstantno granatirani, živjeli bez osnovnih životnih namirnica, u nehumanim uslovima bez grijanja, struje, vode, teško im je to shvatiti. Još teže im bude shvatiti da smo u takvim uslovima uspjeli prokopati tunel za tako kratko vrijeme”, naglašava Ćuzović.
Otac jedne od ubijenih djevojčica (13) iz OŠ “Vladislav Ribnikar”, Dragan Kobiljski, istakao je u svom otvorenom pismu, koje je prekjuče objavio na Fejsbuku, šest činjenica u vezi sa postupcima roditelja dječaka-ubice koji nisu bili u redu i koji su doveli do toga da ovaj učenik sedmog razreda beogradske osnovne škole počini masakr i zavije u crno 10 porodica, ali i čitavu Srbiju.
Iako Kobiljski nije imenovao majku i oca počinioca nezapamćenog zločina, niti je napisao da na njih misli, iz pisma se može zaključiti da on govori upravo o njima.
– Ni sa kim nismo zagrljeni plakali nad slikama ili tijelima naše ubijene djece – kažu neprijatno im je da gledaju… i uporno se trude da objasne kako je sve bilo u redu – napisao je on i naveo šest postupaka koji nisu bili u redu.
Dalje je dodao:
– Dijete sa potpunim odsustvom empatije izlagano od strane roditelja sadržaju neprimjerenom njegovom emocionalnom razvoju i obučavano u streljani; djetetu dostupno oružje u kući; oglušenje roditelja na savjete o potrebnoj psihološkoj podršci; promjena smjene i odjeljenja bez ijednog pisanog traga; plasiranje neistina o vršnjačkom nasilju i viktimizacija zločinca; video-snimci i skrnavljenje identiteta žrtava, njihovih porodica i potencijalnih žrtava – napisao je on.
Sagovornici upoznati sa temom, kažu da jeste očigledno da majka i otac vinovnika jednog od najtežih zločina u Srbiji, uporno pokušavaju da sa sebe zbace odgovornost i žele da svima stave do znanja da je njihova porodica funkcionisala u najboljem mogućem redu.
– To vidimo i u izjavi oca, koji je na saslušanju poslije hapšenja rekao “da nije kriv”. To vidimo i iz izjave njegove advokatice, koja je poslije saslušanja dječaka ubice kao svjedoka u istrazi koja se vodi protiv njegovog oca, rekla “da otac nije taj koji je dječaka obučavao da puca u streljani, već da je to činio radnik streljane”. To vidimo i iz izjave samog dječaka “da u porodici nije bilo problema, da je mama brižna, a da je tata dobar” – objašnjava izvor, i dodaje:
– I ponašanje majke, koja je na saslušanju rekla da “njen sin kobnog jutra nije djelova čudno, da se ponašao uobičajeno, samo je malo bio usporen”, ukazuje na to da ona želi da prikaže sliku idilične i sasvim normalne porodice. Međutim, kada malo dublje zađemo, nailazimo na niz potencijalnih problema i kontradiktornih izjava. Recimo, sam dječak ubica je izjavio na saslušanju da ga je otac nazivao psihopatom, da je s njim odlazio u streljanu kako bi radili na popravljanu svog odnosa, kako ga je snimao dok puca i hvalio se prijateljima da je odličan – navode izbori Kurira..
Pokrenuti postupci
Podsjetimo, protiv dječakovog oca je pokrenut krivični postupak zbog sumnje da je počinio teško djelo protiv opšte sigurnosti, jer je maloljetnog sina vodio u streljanu i učio ga da puca i jer nije adekvatno obezbijedio sef u kom je držao pištolje, koje je dječak 3. maja ponio u školu.
Protiv dječakove majke pokrenut je predkrivični postupak, kako bi se utvrdilo da li je eventualno počinila krivično djelo zlostavljanje i zanemarivanje maloljetnog lica. I roditelji žrtava su preduzeli zakonske mjere – tužili su majku i oca osumnjičenog.
Advokat Denis Bećirić objašnjava da je javnost od prvog dana jako uznemirena kada je riječ o ovom slučaju.
– Roditeljima ubijene djece zakonski ne preostaje mnogo od onoga što je već učinjeno – rekao je Bećirić.
Kako je objasnio, ono što će biti teško dokazivo to je zanemarivanje dječaka od strane njegovih roditelja.
– Zanemarivanje maloljetnog djeteta uvijek je problematično dokazati, jer se tu gleda ono grubo zanemarivanje koje se do sada ovde nije dokazalo, ali tužilaštvo će sigurno preduzeti sve potrebne radnje koje bi mogle ukazati na krivca majke i oca – kaže sagovornik.
Nekada popularna društvena mreža Twitter nedavno je promijenila ime u “X“. O tome smo pisali na našim stranicama jer čelni čovjek ove mreže želi potpuno rebrendirati platformu, uvodeći nove mogućnosti i značajke kako bi otvorio novo poglavlje u svijetu društvenih mreža.
Twitter dobiva novo ime – X
Međutim, X se suočava s problemom kada je u pitanju njihova aplikacija za iOS (iPadOS) jer Apple ne dopušta nazive aplikacija koji se sastoje od samo jednog znaka, a X je upravo takav.
Samsung: Kako radi nova Flex šarka Galaxy Z Flip / Fold 5 modela?
Ovo nije zlonamjeran potez Applea prema Elonu Musku, već jednostavno poštivanje pravila i smjernica koje vrijede za sve aplikacije na njihovoj platformi. Također, i sam opis aplikacije ističe novine koje su uvedene, naglašavajući kako je sada “X” sigurnije mjesto za korisnike. No, iako je opis prilagođen novoj mreži “X“, naziv se jednostavno ne prikazuje na App Storeu.
Vjerujemo da će se ovaj problem uskoro riješiti, te da će “X” uskoro biti dostupan na Appleovoj trgovini aplikacija. Do tada, kako bismo zaobišli ovu prepreku, neki su predložili da iOS korisnici privremeno koriste razmak prije ili poslije “X” kako bi aplikaciju koristili kao “X“.
Threads aktivno koristi 50% od 100 milijuna računa
Iako je “X” već napravio rebranding s novim znakom postavljenim na vrhu sjedišta tvrtke u San Franciscu i označio svoju platformu s “X“, još uvijek postoji zabuna u vezi naziva društvene mreže.
Elon Musk određuje koliko tweetova korisnici mogu pročitat u jednom danu
Ipak, službeno ime ostaje “X” i rebranding je dio Muskovog plana da “X” pretvori u super-aplikaciju poput kineskog WeChata, koja uključuje platformu za društvene medije, mobilno plaćanje i uslugu razmjene trenutnih poruka.
Na kraju se očekuje da će Apple popustiti i prikazivati aplikaciju kao “X” na App Storeu. No, dok se to ne dogodi, korisnici će se morati strpjeti i koristiti aplikaciju pod starim nazivom, tj. Twitterom.
Sony PlayStation 5 prodan u 40 milijuna primjeraka
Naravno, bilo je i drugih problema, kao što je blokada web stranice X.com na nekim tržištima, zbog nesporazuma s oznakom “X” koja se povezuje s pornografskim sadržajem.
Twitter: Elon Musk odlazi i imenuje novog izvršnog direktora Twitter-a
Unatoč tim izazovima, očekuje se da će se ovaj simpatičan problem uskoro riješiti, te ćemo se svi s osmijehom prisjećati ovog zanimljivog razdoblja tijekom Muskove vladavine.
Dali ste se vi već naviknuli na X ili vam “duša plače” za Twitter-om? Slobodno nam vaše komentare i mišljenja pišite unutar članka ili nam se javite putem Facebook / Instagram društvenih mreža.
Stigao je Huawei Watch 4 Pro
Mi smo nekako ravnodušno prihvatili ovu “promjenu” jer Twitter nismo ni prije previše koristili pa nećemo ni od sada, kako je to novo X ime.
Ali naravno svatko na internetu ima svoje poklonike ali i one koji manje vole neku društvenu mrežu odnosno proizvod, pa smo sigurni kako će tako biti i po pitanju X društvene mreže.
Iako nešto tako neoprezno i jednostavno poput češanja mjesa uboda komarca može izgledati bezopasno, zapravo može imati više posljedica nego što shvatate. Ubod komarca je rezultat kada ženka komarca probija površinu vaše kože svojim proboskisom i pronalazi kapilari blizu površine. Kada proboskis prodre u kožu, komarac ispod nje oslobađa slinu. Zapamtite da komarčeva slina sadrži određene proteine koje će vaš imunološki sistem doživjeti kao strane tvari. Stoga će vaše tijelo agresivno i odmah reagovati na mjestu uboda, što možete primijetiti kada se pojavi oticanje, upala i svrab.
Ovo se obično događa nakon jednog ili dva dana od uboda, ali osim svraba, možete imati i alergijsku reakciju ili se zaraziti infekcijom. Da biste saznali da li će vaš ubod komarca možda dovesti do nečeg drugog, razmislite o sljedećem:
Peckanje se javlja kada vaša koža oslobađa supstancu poznatu kao histamin. To pomaže u borbi protiv potencijalno bezopasnih tvari, poput komarčeve pljuvačke.
Proizvodnja histamina uzrokuje oticanje krvnih sudova oko uboda, što dovodi do stvaranja kvržice. Također iritira nerve i pokreće svrab.
Kada je to nešto više od običnog uboda komarca?
Umor
Groznica
Malaksalost
Glavobolje
Osip
Opća nelagoda
Upala grla
Zašto komarci ubadaju ljude?
Signal neće komarcu direktno uputiti ka vama. Međutim, to će mu olakšati da pronađe potencijalne izvore hrane. Komarac će pratiti miris ugljen-dioksida protiv vjetra kako bi identifikovao izvor. Uvijek je pažljiv dok leti.
Kada se približava, procjenjuje sve moguće izvore hrane duž puta. Ako ne otkrije daljnje tragove koji bi ga identifikovali kao čovjeka, nastavit će sa potragom dok ne uspije.
Komarac može osjetiti osobu sa udaljenosti od oko 9 metara. Međutim, tek kada je udaljen samo nekoliko centimetara od vaše kože, može biti siguran da ste ljudsko biće i ugristi vas.
Metode prevencije uboda komaraca
Prirodni repelent poput ulja eukaliptusa također može djelovati. Prodaje se pod nazivom citriodiol, ali se ne preporučuje za djecu mlađu od tri godine.
Još jedno dobro prirodno rješenje za borbu protiv dosadnih komaraca je kombinacija sastojaka. Ako dodate 5% DEET (N-Dietil-meta-toluamid) vanilinom ili ulju citronele, produžit ćete trajanje svog repelenta. Osim toga, bolje je za vašu kožu.
Objava Ubod komarca – šta se događa sa vašom kožom pojavila se prvi puta na Ljepota.Ba.
