Robocop: Rogue City je nova igra koja govori o robotu i policajcu Alexu Murphyju. Ova narativna pucačina u prvom licu ima puno poštovanja prema filmovima i dobro razumije svog protagonista, što je vidljivo iu humoru i načinu na koji se sama igra igra.

Uglavnom igra je vrlo zabavna pucačina, što nije samo to: u igri ćete imati priliku riješiti mnoge misteriozne “side-questove”, a igra ima i RPG elemente, što samo po sebi zvuči jako dobro i obećavajuće. Ali igra kao takva ima svoje nedostatke koje ne smijemo zanemariti. Robocop se vratio u grad i to je uglavnom pozitivna stvar. O čemu je točno riječ pročitajte u nastavku u još jednoj recenziji koja slijedi.

• Naziv igre: RoboCop: Rogue City
• Datum izlaska: u prodaji
• Platforme: Windows, Xbox Series S/X, PS5
• Cijena igre na Steamu: 34,99 USD

Radnja se odvija između 2. i 3. dijela filma

Smješten između događaja RoboCop 2 i 3, titularni kiborg prije poznat kao Alex Murphy ubrzo se nađe zauzet mnogim zadacima, koji uključuju borbu protiv raznih oblika kriminala u Detroitu. Tajanstvena osoba poznata kao “The New Guy” okupila je najveće bande Detroita kako bi izazvale nove razine haosa i pustoši. Policijski odjel je pod palcem Maxa Beckera, krajnje nesimpatične korporativne marionete Omni Consumer Products (OCP), koji na RoboCopa i policiju gleda kao na neučinkoviti ostatak prošlosti. Bezbroj manjih tema ili sporednih zadataka privući će RoboCopovu pozornost, poput novinara koji njuška uokolo i traži igračevu pomoć u otkrivanju OCP-ovih tajni, terapijske seanse s liječnikom koji želi saznati što RoboCopa čini funkcionalnim, i naravno tu je novi partner koji nije baš ono što se na prvu čini.

Priča počinje klasičnom talačkom krizom, koja je ujedno i misija obuke, gdje ćete brzo savladati kontrole i naučiti kako se nositi s negativcima. No nakon početka priča vrlo brzo postaje priča o lovu na počinitelja koji je, naravno, povezan s bivšim RoboCopovim neprijateljem. Srž priče, međutim, okružuje RoboCopovu stalnu privrženost svojoj partnerici Anni Lewis i dva nova prijateljstva: jedno uključuje doušnika, koji je igrom slučaja pozitivan na droge po imenu Pickles, i vezu s terapeutom, koji je angažiran da izvrši psihološke provjere i evaluacije našeg Alexa Murphyja u maski robota. Ona je također pozitivna.

Uglavnom, igra radi dobar posao povezivanja mnogih niti dok sastavlja jednu veliku radnju priče. Iako igra ima svojih nedostataka, koji počinju postajati vrlo očiti kasnije u priči, Rogue City je bolji Robocop 3 od filma Robocop 3, da ne spominjemo Robocop remake. Osim toga, zabavno je čuti glumca Petera Wellera kako reprizira svoju ulogu Robocopa. Glasovne izvedbe drugih likova mogle su biti bolje, ali nažalost, animacije će često izgledati prilično neprirodno, gotovo robotski, poput animacija našeg glavnog lika, a nije tako bilo suđeno. Sinkronizacija usana je posebno loša i ponekad jako vidljiva, što je naravno veliki minus, jer sam par puta stvarno pomislio kako bi likovi mogli komunicirati telepatski ili kao da igra zapinje, a ne bi trebala.

Robocop je strijelac na kraju dana i to je dobra stvar, zar ne?

Robocop: Rogue City je strijelac na kraju dana, a to bi trebala biti dobra stvar, zar ne? Odgovor na ovo pitanje ovisit će o tome koliko vam se sviđa Robocop kao igra, a to ćete vidjeti za nekoliko sati. Jer Robocop je robot. To znači da ne može trčati ili sprintati kao što ste možda navikli u nekoj drugoj akcijskoj igri, ili bolje rečeno bilo kojoj non-point and click igri u kojoj likovi mogu trčati. Ali Robocop ne može. Pritiskom na tipku Shift Robocop će hodati malo brže. To može biti naporno ako pokušavate doći s jednog kraja grada na drugi ili dok hodate prostranim ulicama Detroita. Trebat će vam puno strpljenja da dostignete Robocopovu brzinu, a ako niste strpljivi igrač i samo želite trčati uokolo u načinu trčanja i pucanja, onda ovo vjerojatno nije igra za vas.

Pucački dio igre je sve u svemu vrlo dobar. Nije savršeno, ali jako dobro. Na primjer, imate mogućnost automatskog ciljanja neprijatelja, što može biti korisno, ali može biti i smetnja. Na primjer, kada je neprijatelj pored eksplozivnog objekta, ako imate uključeno automatsko ciljanje, Robocop će uvijek ciljati prema tijelu neprijatelja, što je dobro, ali može biti i dosadno, pogotovo ako igrate na računalu s tipkovnica i miš. Radi finoće, bilo bi dobro isključiti svako automatsko ili “ljepljivo” ciljanje.

Kasnije, kako otključavate i poboljšavate svoje vještine u igri, dobit ćete nove opcije i sposobnosti, što je naravno dobrodošlo. Neke od ovih opcija će dodatno olakšati situaciju u borbi, što je posebno poželjno kasnije, kada su bitke sve teže, a neprijatelji sve “pametniji” i opasniji. Tu je i manevar trčanja koji vam daje prijeko potrebnu brzinu.

Ali na početku igre, dok ne otključate barem neke sposobnosti, stvari mogu izgledati čudno i možete se osjećati kao da ste propustili puno igre, iako niste. Sefovi koje još ne možete otvoriti, tragovi koje još ne možete skenirati, utičnice za ponovno punjenje zdravlja kojima još ne možete pristupiti. Znam da je namjera ovoga bila polagano otvaranje svijeta igre, kako igrač napreduje, uči nove informacije i kako Robocop stječe sve više i više vještina. Ali ponekad te ovakve stvari smetaju, pogotovo kada stvarno želiš znati što je u tim sefovima koje ne možeš otključati. Više.

Rješavanje “sporednih zadataka” i istraživanje Detroita dvije su dodatne značajke novog Robocopa

Lutanje po policijskoj postaji između misija ili otvorenih središta igre, poput centra grada, vodi do sporednih misija koje stavljaju RoboCopa u bizarne, zabavne scenarije s nekim od najsmješnijih likova Detroita. Bilo da rješavate ubojstvo na reklamnom setu za kremu za sunčanje, lovite huligana koji razbija boombox iz izloga ili izvodite “Ples robota” na zahtjev djeteta, radit ćete sve vrste izbornih zadataka u igri.

Nakon što ih ispunite, primit ćete nove takozvane bodove iskustva koje zatim možete koristiti za razvoj i poboljšanje novih vještina ili za otključavanje postojećih. Robocop: Rogue City ima puno humora, što bi opet moglo smetati nekim igračima. Iskreno, ne znam. Drago mi je da igra nije klasična “doom and gloom” igra, smještena u distopijski grad u kojem nema nade u bolje sutra, već da se likovi znaju i šale. Robocop također.

Naravno, postoje i izbori odgovora kada razgovarate s NPC-ima.

Dijalozi vođeni izborom pružaju priliku da se predstavite kao čvrsti, bezvezni, koji poštuje zakon ili empatičniji, nijansiraniji superheroj. Neki izbori lijepo prikazuju dramu Robocopa, crno-bijelog dobročinitelja koji se suočava s moralnim nijansama sive, kao što je odabir podrške jednom od dva moralno sumnjiva kandidata za gradonačelnika ili počinjenje ilegalne korporativne špijunaže za navodno “javno dobro”. Odluke pokreću priču i likove na različite načine koji dovode do višestrukih završetaka koji se čine prikladno isplativim, poput pomaganja ovisniku o drogama i doušniku beskućniku da pronađu svoju vrijednost ili novinaru koji odlučuje hoće li izložiti vaše tehnološke probleme ili ne.

Borba kao najbolji segment igre?

Borba protiv kriminala često znači da ćete morati hodati ulicama Detroita poput tenka kako biste se borili protiv kriminalaca koji vas obasipaju mecima. Ono što mi se posebno svidjelo u igri je to što ćete se u Rogue Cityju stvarno osjećati kao tenk. Ne možete se sagnuti ili sagnuti, ali ne morate. Zašto bi kad je Robocop dovoljno izdržljiv da primi desetke metaka. I tu je sva zabava.

Zamislite situaciju: nekoliko negativaca puca na vas. Jednostavno marširaš prema njima, a kad ih stigneš, skupljaš ih jednog po jednog i bacaš po ulici ili sobi. Ako želite, možete ih jednostavno zatamniti izdaleka, kako želite. Sve ovo će učiniti da se osjećate snažno i moćno, ali neka vas ovo ne zavara. U težim borbama, što znači protiv više protivnika koji koriste jače oružje, neće vam pomoći ako se odlučite bezbrižno šetati od jednog protivnika do drugog.

Svađe se ponekad mogu činiti nepoštenima. To posebno vrijedi kada se borite protiv “bossova”, koji su često pokretljiviji i bolje naoružani od vas, što znači da nećete smjeti tek tako izaći iza zaklona i pucati, pa “najjači pobjeđuje”, ali ćete imati iskoristiti sve svoje vještine i znanje koje ste do sada stekli ako ih niste pobijedili. Ali općenito, element pucačine, zajedno s RPG elementima, jedan je od najzabavnijih u igri. Primarno oružje, koje ima neograničeno streljivo, vjerojatno je oružje koje ćete najviše koristiti. Postoje neka druga oružja u igri, od kojih su neka dobra, a neka nisu baš dobra. Sve u svemu, ne biste trebali biti nezadovoljni elementima pucačine.

Završna riječ

Robocop: Rogue City ostvarila je cilj s kojim je izašla na tržište: donijela nam je novu, modernu igru ​​Robocop, koja je, kad se sve zbroji, vrlo dobra igra. Naravno, nije savršena, daleko od toga, postoje određeni nedostaci, ali ako ste voljni zatvoriti oči na njih, čeka vas solidna pucačina iz prvog lica s RPG elementima, puno zadataka koje morate obaviti, sveukupno solidna priča i povratak robotskom odijelu našeg heroja, koji ponovno ima priliku boriti se protiv kriminala na ulicama Detroita.

Piše: ZK

Post Robocop: Rogue City Review pojavio se prvo na PC CHIP-u.
pcchip.hr