U ovom članku objasnit ćemo značenje riječi tj. što je dizartrija? Ako ste ikada čuli za ovu riječ, a niste znali što znači, sada možete saznati… Riječ dizartrija (grč. Δυσαρθρία) je grčkog porijekla….

a koristi se za medicinski poremećaj govora zbog poremećene glasovne artikulacije. Po definiciji, dizartrija je neurogeni poremećaj govora koji se temelji na poremećajima kontrole mišića uzrokovanih oštećenjem središnjeg živčanog sustava.

Točno značenje riječi “dizartrija” je da je to poremećaj govora koji se očituje smetnjama u proizvodnji zvukova.

Dizartrija je obično posljedica piramidalnih lezija ili bolesti ekstrapiramidalnih putova, a može se javiti i zbog cerebralne paralize, multiple skleroze, moždanog udara, ozljede mozga, tumora, dugotrajnog uzimanja alkohola ili droga te Parkinsonove bolesti.

U mlađih osoba dizartrija može nastati i psihogeno kao oblik profesionalne neuroze. Bolesnici s dizartrijom imaju potpunu ili djelomičnu paralizu mišića jezika, slabost ili nekoordiniranost mišića jezika, usana i nepca.

Kada određena osoba govori dizartrično, to znači da govori usporeno, grčevito, prilično nejasno, slabo artikulirano, ne kontrolira glasnoću i visinu glasa, a oboljeli imaju problema i sa žvakanjem i gutanjem hrane.

Dizartiju dijagnosticira logoped pregledom funkcije organa za disanje, fonaciju, artikulaciju i rezonanciju te odmah potom poduzima sve potrebne pretrage kako bi otkrio uzrok njezina nastanka, a samim time i najadekvatnije metode liječenja dizartrije. .

Kako bi se liječila dizartrija, mora se liječiti i temeljna bolest koja ju je uzrokovala.

Samo liječenje dizartrije nije zahtjevno i uključuje uglavnom vježbe artikulacije i glasa. Ove vježbe se odnose na pokretljivost govornih organa, pravilno govorno disanje, odgovarajući tempo i ritam govora te pravilnu intonaciju glasa.

Važno je naglasiti razliku između apraksije govora i dizartrije. Stoga su kod dizartrije pogreške dosljedne i predvidljive, za razliku od apraksije. Osim toga, razlikuju se po tome što kod apraksije govora postoji odsutnost mišićne slabosti govora.

Iz navedenog možemo zaključiti da dizartrija predstavlja poremećaj planiranja proizvodnje govornih zvukova zbog poremećaja prijenosa neuromuskularnih impulsa, dok je apraksija poremećaj sekvenciranja govornih zvukova.

Postoje dva osnovna tipa dizartrije: stečena i razvojna.

Stečena disartija označava neuromotorički poremećaj govora uzrokovan oštećenjem strukture središnjeg ili perifernog motoričkog neurona različite etiologije, dok razvojna disartija je motorički poremećaj govora koji se javlja u ranom djetinjstvu kao posljedica razvojne nezrelosti mozga.

izvor: velikirečnik.com