
U sljedećem tekstu bavit ćemo se subjektom “Koja je to neuroplastičnost?” Vjerujemo da mnogi i ne znamo što je to, ali tu smo da vam objasnim! Neuroplastičnost je …
Sposobnost mozga da se promijeni, prilagođava i reorganizira tijekom života. To znači da mozak nije fiksan i nepromjenjiv, već naprotiv – fleksibilan, prilagodljiv i sposoban za učenje i rast čak i kod odraslih. Ova osobina mozga ključna je za učenje, pamćenje, oporavak od ozljeda, pa čak i za promjenu loših navika i razmišljanja.
Na staničnoj razini, neuroplastičnost se javlja promjenama u sinapsama – zglobovima između živčanih stanica (neurona). Kad naučimo nešto novo ili steknemo novo iskustvo, određene ceste u mozgu postaju jači, a druge mogu oslabiti ili nestati ako se ne koriste. Ovaj se fenomen naziva sinaptička plastičnost.
U nekim slučajevima mozak može stvoriti potpuno nove neurone, koji se naziva neurogeneza, posebno u regiji koja je zadužena za pamćenje – hipokampus.
Postoje dvije osnovne vrste neuroplastičnosti:
1. Funkcionalna plastičnost
Mozak može preusmjeriti funkcije iz jednog dijela mozga u drugi. Na primjer, ako je određeni dio mozga koji kontrolira govor oštećen, drugi dio može preuzeti ovu funkciju uz pomoć rehabilitacije.
2. Strukturna plastičnost
Odnosi se na fizičke promjene u mozgu – poput rasta novih neuronskih veza kao rezultat učenja ili iskustva. Kad naučimo novu vještinu, poput sviranja instrumenta ili učenja stranog jezika, naš se mozak doslovno mijenja.
Iako je najintenzivnija u djetinjstvu, neuroplastičnost se događa tijekom života. Međutim, kako starimo, ovaj kapacitet postaje nešto sporije – ali nikad ne nestaje. To znači da odrasli mogu naučiti nove stvari, mijenjati navike, pa čak i poboljšati svoje kognitivne sposobnosti vježbanjem i stimulacijom mozga.
Neuroplastičnost je osnova za mnoge nevjerojatne sposobnosti našeg mozga:
1.Učenje i pamćenje – Svaki put kada naučimo nešto novo, stvorene su nove veze između neurona.
2. Kaplarni oporavak ili ozljeda – oštećeni dijelovi mozga mogu se “zaobići”, tako da se druge regije preuzimaju izgubljene funkcije.
3. Prevladavanje traume i stresa – emocionalne i kognitivne terapije mogu doslovno “preoblikovati” način na koji mozak reagira na traumu.
Promjena navika – ponovljenim i svjesnim promjenama ponašanja, možemo reprogramirati loše obrasce mišljenja i ponašanja.
Mozak voli izazove i promjene, a Postoje brojni načini za poticanje neuroplastičnosti:
1. Učenje novih vještina (jezik, instrument, kuhanje, sport)
2. Mentalne vježbe (zagonetke, memorijske igre, Sudoku)
3. Čitanje i pisanje – istovremeno aktivirajte više dijelova mozga
4. Tjelesna aktivnost – posebno aerobne vježbe poboljšavaju funkciju mozga
5. Zdrav san i prehrana – potrebni su za regeneraciju mozga
6. Pažljivost i meditacija – pomažu u smanjenju stresa i jačanju pažnje
7. Socijalna interakcija – razgovori i nova iskustva obogaćuju vaš mozak
Jedan od najpoznatijih primjera neuroplastike je oporavak ljudi nakon moždanog udara. Ljudi koji su izgubili sposobnost govora ili pokreta često kroz fizičku i logopedsku terapiju ponovno učeći ove vještine jer njihov mozak “pronalazi nove putove” za obavljanje tih funkcija.
Drugi je primjer kod slijepih ljudi – njihova slušna osjetila i dodiri postaju izuzetno oštri jer dijelovi mozga koji bi obično bili zaduženi za oblik “preusmjeravanje” u obradu zvukova ili taktilnih informacija.
Neuroplastičnost pokazuje koliko je naš mozak moćan i prilagodljiv. Umjesto da ga doživi kao “gotov stroj”, to treba promatrati kao “dinamičnu tvornicu” koja se neprestano mijenja. Ova sposobnost daje nadu i mogućnost da nauče sve, razvijaju se, mijenjaju i oporavljaju – bez obzira na godine.
Ako njegujemo svoj um i potaknemo ga, neuroplastičnost će djelovati u našu korist – svaki dan, do kraja života.
Izvor: ZanimljiVostidana.com