Home NAJNOVIJE AKTUELNO Zbog čega se ubio Branko Ćopić?-„ZBOGOM LIJEPI I STRAŠNI ŽIVOTE…“

Zbog čega se ubio Branko Ćopić?-„ZBOGOM LIJEPI I STRAŠNI ŽIVOTE…“

128
0
DIJELI

“Nebrojeno puta sam se uvjerio da je naš veliki Branko Ćopić, na neki način, bio i čudesno vidovit čovjek”, ovako o Branku Ćopiću, prvi put govori bard glumišta, Toma Kuruzović (85), rođen u Sarajevu a već dugo stanovnik Beograda, najpoznatiji Ćopićev „Nikoletina Bursać“, koji je sa velikim piscem drugovao više od tri decenije

“Taj božanski dar da nasluti, predvidi i hrabrost da to što sluti i – izgovori, ispostavilo se da je njegov proročanski um bio toliko snažan da pronikne u nevrijeme i poslije njegovog tragičnog kraja.

On je na to upozoravao svojim književnim djelom, u kome se, umjesto revolucije zalagao za evoluciju. Nikad protivan, a vazda – antiprotivan.

To ga je žigosalo, prokazivalo, proganjalo i progonilo do užasne smrti za koju se sam opredijelio krajem marta 1984. godine.

Bio je uvjeren da će činom lične, fizičke žrtve poslati najsnažniju poruku – ne mogu i neću da preživim novi ‘Prolom’.

Zemlju će nam rasturiti oni drugovi koji su je stvarali. To ja ne mogu da podnesem”.

Ovdje nisu samo riječi sjećanja na velikana… U malenom Kuruzovićevom stanu, gdje od rukopisa u nastajanju knjige „Branko po Tomi“, igla ne bi imala gdje da padne. Kuruzović, ovdje, kao najvrednije relikvije, čuva dosad neviđene i opipljive uspomene na druga i prijatelja.

Brankov mantil „barberi“, kupljen u Parizu, njegove olovke do centimetra istrošene, ispod čijeg su „srca“ nastale mnoge priče, gumicu „pelikan“, na čijem je naličju pisac urezao krst…

 

 

Perorez kojim je oštrio olovke, kutijica u kojoj je, ispod Brankovog mosta s koga se iz protesta prema nepravdi strmoglavio, nađeno njegovo oproštajno pismo koje završava rečenicom: „Zbogom lijepi i strašni živote…“

Kuruzović čuva i dugme sa košulje koje je sa Brankovom suprugom, Bogdankom Cicom, našao na mjestu gdje se pisac ubio, razočaran u vrijeme u koje je polagao velike nade. I, vrijeme u kome nadu nije vidio.
Rukavi mantila su ručno porubljeni. Kragna je ponovljena, tako što je Branko onaj iskrzani dio okrenuo, pa je zašio kao novu.

„Bio je u svemu, vidite, jedan zaista skroman i štedljiv čovjek“, govori Kuruzović:

„Njegova Cica mi je ispričala kako su kupili ovaj mantil koji vam pokazujem. Branko je probao, kazao: ‘A, ne dopada mi se, jer su džepovi mali, ne mogu u njih da stavim knjigu.’

Parižani su, valjda poštujući Branka više nego mi sami, brzo odgovorili. Za nekoliko minuta iznutra su mu zašili nove džepove – da knjiga može da stane.“

Kuruzović priča da je Ćopićeva satira za ono, komunističko vrijeme, bila ubojitija od puške. I on je toga bio svjestan. Prva je u režim opalila njegova „Jeretička priča“, 1950., poslije koje je uslijedio Kongres antifašističkog fronta žena, boraca.

Na ovom Kongresu, eto, govorio je i Tito. Branka je žigosao kao – izdajnika. U sali, dok je Tito govorio, bila je i Ćopićeva majka Soja. U crnini za najstarijim sinom i, od Branka starijom, kćerkom i za suprugom koji je, takođe, stradao u borbi sa fašističkim okupatorom.

Ustala je, poslije Titovog govora, prišla mu i u lice sasula: „Za mog Branka sve možeš da kažeš, ali da je izdajnik, to nikada da ne kažeš.“

„Kad je Tito umro“, priča Kuruzović, „našao sam se sa Brankom poslije mimohoda u Skupštini. ‘Šta si napisao u oproštajnoj posveti?’, pitao sam ga.

‘Napisao sam’, kaže mi, ‘da je Tito došao iz bajke, u veličanstvenu borbu za slobodu i da se u bajku vratio’.
Eto, to je napisao… Eto, koliko je bio plemenit čovjek.

Nije likovao nad progoniteljem. Ali, sve je rekao, najsnažniju je priču ispričao svojom smrću. Bezrječni, najstrašniji roman je ispisao.“

DIJELI