Današnja priča će biti izuzetno “slatka” jer ćemo vam objasniti kako je nastao “Eurocrem” i kako je ovaj slatki proizvod mnogih od nas iz djetinjstva osvojio prostore – bivše Jugoslavije.

Ako ste odrasli na Balkanu nakon 1975. godine, vjerojatno vam je majka ili baka barem jednom rekla: “Uzmi malo kruha i eurokrema i izađi van da se igraš!”

Ta krema od lješnjaka i kakaa postala je više od namaza – postala je simbol djetinjstva, zimski doručak i najbrži način da se umiri gladno dijete.

Ali kako je švicarski recept iz 1964. postao kralj balkanskih smočnica?

Početkom 1970-ih u tvornici “Takovo” u Gornjem Milanovcu, Jovan Tomović, rođen 1932. godine, bio je čovjek s vizijom. Kao direktor od sredine šezdesetih već ima iskustva u međunarodnoj suradnji.

Bio je poznat po svom praktičnom pristupu: nije samo vodio tvornicu, već je osobno putovao Europom tražeći ideje za nove proizvode. Tako je jednom prilikom ugledao Nutellu u Italiji i Švicarskoj i odlučio: “I to moramo imati!”

Sve se promijenilo tijekom službenog putovanja u Italiju 1969. Tomović je sa suradnicima posjetio Milano i Torino – središta talijanske industrije.

Dok su dogovarali uvoz repromaterijala i tehnologije, Tomović je na policama supermarketa primijetio nešto neočekivano: staklenke s kremastim namazom od lješnjaka i kakaa.

Bio je to “Eurocrem” (izvorno “Eurocrem” ili sličan naziv), proizvod talijanske tvrtke A. Gandola & C. Spa, osnovane 1922. godine u Milanu..

Prema nekim pričama, ključni datum je 30. rujna 1970. U Milanu je potpisan ugovor između A. Gandola & C. Spa i PIK-a “Takovo” o otkupu licence za tehnologiju, opremu i robne marke “Eurocrem” i “Eurocrem block”.

Cijena nije javno objavljena, ali uključuje prijenos znanja – od recepture do strojeva za miješanje i pakiranje. “Takovo” je investiralo u novu liniju u fabrici slatkiša, koja je prvobitno zauzimala samo deo prostora.

Prvi namaz zvao se “Eurocrem” (jednom riječju, na “c”) Licencna proizvodnja u tadašnjem jugoslavenskom kombinatu Takovo (Gornji Milanovac) počela je početkom 1970-ih, a kao godina kada je Eurocrem stvarno ušao u serijsku proizvodnju najčešće se spominje 1972.

Recept je bio gotovo identičan Nutelli, ali s jednom velikom razlikom – umjesto palminog ulja korišteno je suncokretovo ulje (jer palminog ulja u Jugoslaviji nije bilo). To je usput mnogima učinilo Eurokrem ukusnijim – blažim, manje masnim okusom.

Tako je nastao kultni ritual – kruh + eurokrem!

Godine 1975. mijenja se naziv u Eurokrem (na “k”) i uvodi se poznata plavo-bijela ambalaža s crvenim poklopcem. Slogan: “Eurokrem – krema za sve generacije”.

Do 1976. proizvodnja se proširila na zaseban pogon, dosegnuvši vrhunac 1982. s tisućama tona godišnje. Eurokrem nije samo spasio “Takovo” – on je preobrazio cijeli grad.

Tomović je na čelu ostao do 1985. godinekada ga je politička kriza (odnos s Ivanom Stambolićem i Osma sjednica) smijenila s položaja. Međutim, njegov je doprinos ostao neupitan.

Cijena – bila je 3-4 puta jeftinija od uvozne Nutelle (koja se mogla kupiti samo u “Konzumu” ili na granici). Eurokrema je bilo u svakoj trgovini u Jugoslaviji. Godišnja proizvodnja 1980-ih dosegla je 12.000 tona!

Dva okusa u jednoj teglici Takovo je 1982. uvelo genijalan potez: pola teglice bijele kreme (mliječne), pola smeđe (kakao-lješnjak). Djeca su mogla birati ili miješati. To nije imala ni Nutella ni itko drugi na svijetu.

1984. godine Olimpijske igre u Sarajevu – Eurokrem je bio službeni sponzor i podijelio je sportašima. Tvornica dokova “Takovo” izvozi skoro 300 vagona godišnje u SSSR, kao iu Istočnu Nemačku .Dok su 90-ih godina – u ratnim godinama staklenke od 1 kg postale valuta. Jedna staklenka Eurokrema = 5 kutija cigareta ili 2 litre benzina. 2005. godine

Tvornicu “Takovo” 2005. godine kupila je slovensko-srpska grupacija Swisslion (vlasnik Rodoljub Drašković). Tvornica u Gornjem Milanovcu nastavlja s radom punim kapacitetom. Izvozi se u 25 zemalja, a najveći obožavatelji i dalje su u Srbiji, BiH, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Makedoniji i među dijasporom.

Je li Eurokrem još uvijek isti?

Eurokrem je izvorno predstavljen 1972. godine prema licenci talijanske tvrtke A. Gandola & C. Spa, koja je 1967. registrirala brend pri Svjetskoj organizaciji za intelektualno vlasništvo (WIPO).

Recept je bio blizak originalnoj Nutelli, ali prilagođen jugoslavenskim uvjetima (npr. korištenje suncokretovog ulja umjesto palminog). Licenca je omogućila Takovu (današnji Swisslion-Takovo) korištenje točne formule i brenda, s visokim postocima ključnih sastojaka: do 10% lješnjaka i 9% maslaca/masti u mlijeku i kakau.

No, licenca je istekla 2000-ih, nakon preuzimanja Takova od strane Swisslion grupe 2005. godine.

Točan datum raskida nije javno dokumentiran (tvrtka nije odgovorila na medijske upite), no posljedice su vidljive u promjenama postave.

Swisslion je 2008. godine registrirao vlastiti brend “Takovo Eurocrem” pri WIPO-u, čime je omogućena samostalna proizvodnja bez obveze poštivanja originalne formule.

Nutella je i dalje “original”, ali za milijune ljudi na Balkanu Eurokrem je “pravi”. Jer nije stvar u receptu – nego u tome što je bila dio svakog djetinjstva od 1975. do danas.

Otvorite li staklenku danas i pomirišete – miris će vas vratiti u 1985. godinu, u drvene klupe u osnovnoj školi i na glas vaše bake: “Uzmi još malo, da ne budeš gladan!”

A za dobrobit ljubitelja Eurocrema, dajemo i ove informacije o originalnom “Gandola Eurocremu”: Još uvijek se proizvodi u Italiji i dostupan je online (npr. u specijaliziranim trgovinama).

izvor: Zanimljivodana.com