Najbolji teniser svih vremena Novak Đoković sumirao je sezonu iza sebe koja je bila vrlo specifična.

Naime, osvojio je samo jedan trofej i to onaj koji mu je nedostajao – olimpijsko zlato.

– Motiviraju me grand slamovi i igranje za reprezentaciju. Svi ostali turniri služe kao priprema. Drago mi je što sam na raspolaganju treneru Viktoru Troickom s kojim sam osvojio Davis Cup. Uz Olimpijske igre i prvi Wimbledon, to mi je najdraži trofej u karijeri, rekao je Đoković u intervjuu za RTS.

– Pobjeda u reprezentaciji donosi drugačiji osjećaj od bilo koje druge, jer iza sebe imaš trenera, suigrače, a čak i ako igraš pred svojim navijačima, nema ljepšeg osjećaja. Posljednji put sam pred našom publikom igrao prije sedam godina, također u Davis Cupu. Pozivam ih da dođu, možda zadnji put igram ovdje, dodao je.

Novak je također rekao da je kada je 2008. osvojio svoj prvi Grand Slam turnir, počeo više vjerovati u sebe.

– Osjećao sam da se mogu natjecati s Federerom i Nadalom i da mogu osvojiti trostruki slam uz njih. Bio sam na solidnom trećem mjestu, imao polufinale i finale, ali nisam uspio svladati prepreku koja se zvala Federer ili Nadal. Zatim sam morao pronaći način da sustavno pristupim izgradnji svog tijela, uma i igre, tehnički i taktički. Tako bih ih mogao izazvati na najvećim turnirima.

Đoković istaknuo je kako je prijelomna bila druga polovica 2010. godine, kada je Srbija osvojila Davis Cup.

– To mi je bio vjetar u leđa. Zatim sam počeo osvajati naslove u Australiji. Kad se tamo igra turnir, ljeto je, podloga je brza, mislim da sam tamo samo jednom u karijeri izgubio noćni termin. Tu je i činjenica da Grand Slam dolazi na početku sezone, a ja sam se uvijek trudio započeti sezonu na najbolji mogući način i neka mi to bude odskočna daska..

Istaknuo je kako osvajanje zlata na Olimpijskim igrama smatra najvećim uspjehom u karijeri

– U prva četiri sudjelovanja na Igrama propustio sam priliku doći do finala. Da sam ove godine došao bez naslova… pucao sam na zlato i zato sam pao na zemlju kad sam pobijedio u polufinalu. Znao sam da tu neću stati, a samu činjenicu da su tu bili najbliži ljudi, da su bili srpski olimpijski reprezentativci, to ne mogu uvijek doživjeti. Teško je opisati te emocije, doživio sam puno uspjeha, ovaj se svrstava među najvećerekao je Đoković.