Njen tekst prenosimo u cjelosti:
– Od prije neki dan teško spavam i stalno me nešto steže u grlu… I sve to zbog novinskog članka koji je objavio Građanski dnevni list Danas u rubrici “Lični stav” izvjesne Mire Karaoglanović pompeznog naslova “Ko vas je slagao da je život fer”.
Citirat ću samo neke dijelove teksta, premda je cijeli tekst izuzetno uvredljiv i bez neke naročite poente, ali je do te mjere povrijedio sve nas roditelje ubijene djece i Dragana (prim. aut. Dragan Vlahović) kao i naše najbliže da imam potrebu da i javno dam svoj komentar i skrenem pažnju kakvih sve ljudi ima.
Citiram: “Neki roditelji te jadne djece odlučili su da miniraju svaki pokušaj da dođemo do istine. Ko se pobuni, protiv njih, čeka ga linč. Na mrežama ili u medijima. Izgleda kao da su samo oni nekoga izgubili, pa su postali nedodirljivi.”
Da li stvarno novinarka ili bilo ko drugi u ovoj državi misli da je istina o okolnostima ovog stravičnog masakra važnija njoj ili bilo kojem članu anketnog odbora od nas roditelja? Ko to od nas, roditelja ubijene djece poziva bilo koga na linč? Molim autorku i urednika koji je odobrio ovu objavu, krijući se iza disklejmera na kraju teksta, za konkretne primjere, jer ako dozvoljavate da se objave takve tvrdnje morate pružiti i dokaze o istom, ako ne nama direktno na sudu sigurno. U protivnom, kakva je razlika između vas i bilo kog tabloida? Mi roditelji ubijene djece smo jasno iznijeli stav da nismo za ukidanje Anketnog odbora već smatramo da u ovoj fazi istrage to nije dobar trenutak i može narušiti samu istragu. Tužilaštvo treba da vodi ovaj slučaj, a ne Anketni odbor. Tu molbu smo potkrepili konkretnom argumentacijom ali nisam primijetila da je bilo koji medij to prenio. Da li je novinarka prije nego što nas je nazvala tamo nekim roditeljima te jadne djece uopšte pročitala našu molbu ali i ovlaštenja Anketnog odbora prije nego što se latila pera i tako nas izvrijeđala? Očigledno nije.
Citiram dalje: “Da li je klinac zaslužio doživotnu kaznu? I da li su kazne jedini način prevencije zločina?” Autorka teksta hladnokrvnog ubicu devetoro djece uzrasta od 11 do 13 godina i Dragana naziva klincem i zgražava se mogućnošću da on doživotno ostane zatvoren. Šta treba, da ga pustimo pa da ponovi zločin, sljedeći put sa mnogo više žrtava..?? Da li mi stvarno sada dovodimo u pitanje da li takav monstrum treba da bude pušten, bude nam komšija i nastavi da ide u školu kao da se ništa nije dogodilo? Da li bi autorka živjela u istoj zgradi sa masovnim ubicom ili poslala svoje najdraže u istu školu sa njim?.. O praksi u Americi kao neko ko je godinama tamo živio neću ni da polemišem ali autorka očigledno nema ni najmanju ideju kako se ovakvi stravični događaji tamo rješavaju.
Za dalje citiranje nemam snage..
Jedino što želim jeste da ovim putem pitam sve ove stručnjake opšte prakse, koji sjede udobno zavaljeni u svoje fotelje i misle da je njihovo mišljenje bitno: Zašto nam ovo radite? Umjesto da nas, roditelje ubijene djece i Dragana ostavite na miru da tugujemo uz bol za koju se nadam da niko od vas nikada neće osetiti, vi nas na dnevnom nivou targetirate kao potpune diletante i jako loše ljude. To nas sve jako povrjeđuje i dovodi do stanja kada bol više ne može da se izdrži.
Što se tiče Anketnog odbora, sudski slučaj pogibije rudara od prošle godine još nije dobio epilog, uz stalnu molbu advokata da se formira Anketni odbor i utvde okolnosti ove tragedije. Zašto se to još nije desilo, evo nek nam autorka kaže sta ona smatra.”
Njena kćerka, inače, nije bila iz odjeljenja dječaka ubice već je bila učenica petog razreda koja je u trenutku pucnjave bila na mjestu za dežurne učenike.
