U Sarajevskom jutru TVSA gostovale su Jasmina Fazlić, pomoćnica načelnika Općine Vogošća za privredu, integrisani lokalni razvoj i društvene djelatnosti i Adna Konaković, direktorica Kulturno-sportskog centra Vogošća, te su tom prilikom najavile predstojeću tradicionalnu manifestaciju „Vogošćanski dani“. Ova kulturno-zabavna manifestacija i ove godine pretvara Vogošću u središte kulture, sporta i zabave, a program službeno počinje u petak, 5. juna, i trajat će sve do 25. juna. Tokom dvadeset dana, posjetioci svih generacija moći će uživati u raznovrsnim sadržajima koji se realizuju u koorganizaciji JU Kulturno-sportski centar Vogošća i JP Radiotelevizija Vogošća, uz punu podršku Općine Vogošća.
Mladost otvara manifestaciju
Čast da svečano otvore ovogodišnje Vogošćanske dane pripala je onima na kojima svijet ostaje – maturantima osnovnih škola sa područja općine Vogošća. Defile maturanata krenut će u petak sa stadiona „Hakija Mršo“, odakle će se, uz pratnju limene muzike, uputiti prema upravnoj zgradi „Jasmin Isanović Žuti“. Tamo ih očekuje kulturno-zabavni program prilagođen njihovom uzrastu, uključujući i posebne videoporuke podrške njihovih učitelja, razrednika i direktora. Odmah nakon defilea, program se nastavlja popularnom manifestacijom „Djeca pjevaju hitove“.
Svjetsko prvenstvo i bogat muzički program na otvorenom
Organizatori su ove godine uveli inovacije u program, prilagodivši satnicu velikim sportskim događajima. Na Trgu branilaca Vogošće, na otvorenoj sceni, bit će organizovan javni doček i prenos utakmica reprezentacije Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu u fudbalu. Pored sportskih uzbuđenja, publika će uživati u koncertima estradnih zvijezda kao što su Ibro Bublin, Neno Murić, Ferid Avdić, grupa Stakleni grad, dok je spektakularno zatvaranje manifestacije 25. juna rezervisano za koncert legendarne grupe Zabranjeno pušenje.
Pozorišne komedije, porodični dani i inkluzivni projekti
S obzirom na to da vogošćanska publika najviše voli smijeh, dramski repertoar ove godine donosi dvije vrhunske pozorišne komedije. Nedjelje su tradicionalno rezervisane za porodicu i najmlađe, pa će tako već 7. juna u Vogošći biti održan cjelodnevni program u sklopu Kids Festivala. Poseban segment manifestacije posvećen je inkluziji: kroz saradnju sa udruženjem „Dajte nam šansu“, SOS Dječijim selima i Staračkim domom „Park“, po treći put će se realizovati izrada inkluzivne slike pod nazivom „Mi“. Ova slika će svečano biti otkrivena 24. juna na Dan općine Vogošća, a u oktobru će postati stalni mural na zgradi „Jasmin Isanović Žuti“.
Sportski duh i nova kinosala
Ljubitelji sporta moći će pratiti brojne memorijalne i revijalne turnire u košarci i malom nogometu, a Vogošća će 10. juna po prvi put ugostiti i završnicu popularnih Sportskih igara mladih, gdje se očekuje prisustvo više od hiljadu djece. Osim toga, zahvaljujući nedavnoj rekonstrukciji kinosale uz podršku Federalnog ministarstva kulture i sporta, građani će već od 4. juna moći uživati u najnovijim filmskim ostvarenjima poput igranog filma „Michael“ i animiranog hita „Super Mario“.
Kompletan i detaljan program sa satnicama bit će ubrzo dostupan na zvaničnim web stranicama Općine Vogošća, KSC-a i RTV Vogošća. Organizatori pozivaju sve građane Kantona Sarajevo, ali i turiste diljem Federacije BiH, da posjete Vogošću i budu dio ove jedinstvene ljetne priče.
Jedna osobe iz Konjica i tri osobe iz Tuzle uhićene su u odvojenim policijskim akcijama na području Hercegovačko-neretvanskog kantona zbog sumnje na posjedovanje opojnih droga.
Pripadnici Policijske uprave Konjic su 2. juna oko 8.30 sati u Ulici civilnih žrtava rata u Konjicu zaustavili vozilo kojim je upravljao Š.A. (1994.) iz Konjica. Tokom kontrole vozač je kroz prozor automobila odbacio bocu u kojoj su se nalazile dvije veće PVC vrećice s više paketića bijele praškaste tvari koja izgledom asocira na opojnu drogu speed, nakon čega se udaljio s mjesta događaja, priopćeno je iz MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona.
Policijski službenici ubrzo su ga pronašli i uhapsili, a o slučaju je obaviješten nadležni tužilac.
Istog dana oko 23 sata policijska patrola Policijske stanice Neum na šetalištu u Ulici Franje Tuđmana kontrolisala je tri osobe iz Tuzle – D.O. (1998.), H.S. (1999.) i A.L. (2005.).
Kod njih su pronađeni vrećica sa suhom zeljastom tvari koja izgledom asocira na marihuanu, jedan ručno motani joint te dvije vrećice s neutvrđenom količinom bijele praškaste tvari koja izgledom asocira na opojnu drogu speed.
Sve tri osobe su uhapšene, a o događaju je upoznat Odjel kriminalističke policije, piše Fena.
(24sata.info)
The post Jedna osoba uhapšena u Konjicu, tri u Neumu zbog posjedovanja droge appeared first on 24sata.info.
Postoje recepti koji ne zahtijevaju puno vremena, a uvijek izazivaju oduševljenje za stolom. Ovo je stara plazma torta kakvu su radile naše bake – bez pečenja, bez kompliciranih nadjeva […]
The post Plazma torta, recept za tortu gotova za 10 minuta appeared first on City Magazine.
Na temelju članka 20a. stavak 1. Zakona o radu FBiH („Službene novine FBiH”, broj: 26/16 i 89/18) i članka 5. Uredbe o postupku prijema u radni odnos u javnom sektoru Hercegovačko-neretvanskoj županiji-kantonu (“Narodne novine HNŽ/K”, broj: 4/19, 5/19 i 5/20) i Odluke o potrebi prijema djelatnika u radni odnos na neodređeno vrijeme, te uvjetima i načinu postupka prijema u radni odnos broj: 188/26, direktor J.P.”Broting” d.o.o. Čitluk dana 01.06.2026. godine raspisuje:
J A V N I O G L A S
za prijem u radni odnos na neodređeno radno vrijeme
1. Stručni suradnik za održavanje, rekonstrukciju, izgradnju cesta i kontrolu parkinga, jedan 1 izvršitelj
Kandidat treba ispunjavati opće uvjete za obavljanje poslova i radnih zadataka kako slijedi:
Da je državljanin BiH (dostaviti Uvjerenje o državljanstvu, ne starije od 6 mjeseci),
Da je stariji od 18 godina (dostaviti Izvod iz matične knjige rođenih),
Da ima opću zdravstvenu sposobnost za obavljanje navedenog radnog mjesta (samo kandidat koji bude izabran dužan je dostaviti liječničko Uvjerenje),
Da se protiv njega ne vodi kazneni postupak (samo kandidat koji bude izabran dužan je dostaviti Uvjerenje da se protiv njega ne vodi kazneni postupak)
Radno mjesto pod rednim brojem 1.
Naziv radnog mjesta: Stručni suradnik za održavanje, rekonstrukciju, izgradnju cesta i kontrolu parkinga
Opis poslova:
planiranje, organizacija i nadzor radova na cestama
vrši stalnu kontrolu stanja na cestama, te ostvaruje potrebnu suradnju s drugim tijelima
prati i primjenjuje zakonske i podzakonske propise vezane za oblast zaštite ceste
organizacija i kontrola sustava parkiranja na području nadležnosti
izrada izvješća i analiza iz područja prometa i parkiranja
izrada prometnih studija, elaborata i projekata
prikuplja i analizira informacije vezane za regulaciju prometa
vodi evidenciju prometne signalizacije i opreme za reguliranje prometa
pregledava projekte privremene regulacije prometa tokom izvođenja radova redovnog i izvanrednog održavanja cesta
praćenje korištenja parkirnih kapaciteta
izrađuje predmjere radova
obavlja i druge poslove u okviru svoje stručne spreme po nalogu direktora
Uvjeti za obavljanje poslova: VSS/VII stupanj, odnosno visoko obrazovanje najmanje drugog ciklusa Bolonjskog sustava studiranja prometne struke cestovnog smjera (najmanje 300 ECTS bodova), najmanje 2 godine radnog iskustva na istim ili sličnim poslovima.
Uz propisani prijavni obrazac, koji se može preuzeti u Društvu i web stranici Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi HNŽ-K, koji je kandidat obvezan uredno popuniti i vlastoručno potpisati, potrebno je priložiti sljedeće dokumente (original ili ovjerenu kopiju):
Životopis,
Izvod iz matične knjige rođenih,
Uvjerenje o državljanstvu (ne starije od 6 mjeseci),
Uvjerenje o prebivalištu (ne starije od 6 mjeseca),
Fakultetska diploma (nostrificirana diploma, ukoliko fakultet nije završen u BiH ili je diploma stečena u nekoj od država nastaloj raspadom SFRJ, a nakon 06.4.1992.godine),
Dokaz o radnom iskustvu (uvjerenje/potvrda izdata od strane poslodavca kod kojeg je radno iskustvo stečeno i iz koje se može nedvosmisleno utvrditi da li je kandidat nakon stjecanja tražene stručne spreme radio na istim ili sličnim poslovima koji se traže oglasom),
Dokaz o poznavanju rada na računaru (svjedočanstvo iz srednje škole, uvjerenje sa fakulteta iz kojeg se može utvrditi da je kandidat imao predmet informatike ili certifikat o završenom tečaju informatike),
Dokaz o posjedovanju vozačke dozvole B kategorije (ovjerena fotokopija vozačke dozvole)
Dokaz o poznavanju engleskog jezika (svjedočanstvo iz srednje škole ili uvjerenje sa fakulteta iz kojeg se može utvrditi da je kandidat imao predmet engleskog jezika ili certifikat o završenom tečaju engleskog jezika)
2. Čistačica, jedan 1 izvršitelj
Kandidat treba ispunjavati opće uvjete za obavljanje poslova i radnih zadataka kako slijedi:
Da je državljanin BiH (dostaviti Uvjerenje o državljanstvu, ne starije od 6 mjeseci)
Da je stariji od 18 godina (dostaviti Izvod iz matične knjige rođenih)
Da ima opću zdravstvenu sposobnost za obavljanje navedenog radnog mjesta (samo kandidat koji bude izabran dužan je dostaviti liječničko Uvjerenje),
Da se protiv njega ne vodi kazneni postupak (samo kandidat koji bude izabran dužan je dostaviti Uvjerenje da se protiv njega ne vodi kazneni postupak)
Radno mjesto pod rednim brojem 2.
Naziv radnog mjesta: Čistačica
Opis poslova:
održava red i čistoću u radnim prostorijama
vrši čišćenje i dezinfekciju u radnim prostorijama
vrši čišćenje i dezinfekciju radnih površina i ostalih površina
održava čistoću u sanitarnom bloku
vodi evidenciju o utrošku sanitarnog materijala
prijavljuje nedostatke i nastalu štetu
po završetku radnog vremena provjerava i ostavlja u sigurnom prostorije
obavljanje i drugih poslova po nalogu direktora u okviru radnog mjesta
Uvjeti za obavljanje poslova: osnovna škola (NK)/srednja stručna sprema (SSS), najmanje godina radnog iskustva na istim ili sličnim poslovima.
Uz propisani prijavni obrazac, koji se može preuzeti u Društvu i web stranici Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi HNŽ-K, koji je kandidat obvezan uredno popuniti i vlastoručno potpisati, potrebno je priložiti sljedeće dokumente (original ili ovjerenu kopiju):
Životopis,
Izvod iz matične knjige rođenih,
Uvjerenje o državljanstvu (ne starije od 6 mjeseci),
Uvjerenje o prebivalištu (ne starije od 6 mjeseca),
Svjedodžba o završenom osnovnom ili srednjem obrazovanju,
Dokaz o radnom iskustvu (uvjerenje/potvrda izdata od strane poslodavca kod kojeg je radno iskustvo stečeno i iz koje se može nedvosmisleno utvrditi da je kandidat radio na istim ili sličnim poslovima koji se traže oglasom)
Prijavni obrazac s dokazima o ispunjavanju uvjeta iz ovog javnog oglasa dostaviti osobno na protokol J.P.”Broting” d.o.o. Čitluk ili preporučeno putem pošte na adresu:
J.P.”Broting” d.o.o. Čitluk
Kralja Tomislava br. 71
88 260 Čitluk
s naznakom
„Prijava na javni oglas”
S kandidatima koji ispunjavaju opće i posebne uvjete iz oglasa imenovano Povjerenstvo za provedbu izbora će provesti izborni proces sve sukladno odredbama Uredbe o postupku prijema u radni odnos u javnom sektoru u Hercegovačko-neretvanskoj županiji-kantonu, te odredbama Odluke o potrebi prijema radnika u radni odnos na neodređeno vrijeme, te uvjetima i načinu postupka prijema u radni odnos br.: 188/26 koju je donio direktor Društva.
Izabrani kandidat je obavezan u određenom roku dostaviti ljekarsko uvjerenje kao dokaz da njegovo zdravstveno stanje i psihofizičke sposobnosti odgovaraju uvjetima ovog radnog mjesta.
Probni rad za izabranog kandidata nije predviđen.
Oglas ostaje otvoren 15 (petnaest) dana od dana objave obavijesti u dva dnevna lista dostupna na području HNŽ/K i na oglasnoj ploči Službe za zapošljavanje HNŽ.
Nepotpune i ne blagovremene prijave, kao i dokumentacija koja nije original ili ovjerena kopija, neće se uzeti u razmatranje.
Natječaj je preuzet iz drugih izvora oglašavanja. Služba za zapošljavanje HNŽ-HNK ne odgovara za navode iz natječaja, izmjene i dopune za vrijeme trajanja natječaja, niti za greške nastale prilikom prenošenja teksta natječaja.
Natječaj je objavljen na oglasnoj ploči i na web stranici Službe za zapošljavanje HNŽ-HNK
Članak preuzet sa Ljepota.Ba orginal možete pronaći na linku: Rekao sam da sam oprostio, ali moj stari medicinski karton pokazao je koliko sam se lagao
Zovem se Haris Hadžić i sedamnaest godina sam spavao pored žene koju sam volio, ali kojoj nisam vjerovao. To dvoje ne liči jedno na drugo, iako ljudi često misle da ljubav sama može preživjeti sve. Ljubav može ostati u kući, sjediti za istim stolom, slaviti iste praznike i praviti iste porodične fotografije. Ali povjerenje, kada jednom ode, ne vraća se samo zato što ga svi oko tebe nazivaju oproštajem.
Moja žena zvala se Amina. Kada sam saznao da me prevarila, nisam vikao, nisam lupao vratima i nisam otišao njenim roditeljima da je osramotim. Nisam bio čovjek od velikih scena. Samo sam se jednog jutra probudio, uzeo bijeli jastuk iz ormara i stavio ga između nas u bračni krevet.
Amina je tada plakala toliko da joj se glas lomio dok je govorila moje ime. Molila me da razgovaramo, da odemo negdje, da pokušamo popraviti ono što je slomila. Ja sam je gledao kao čovjek koji je već izgubio nešto, ali se pravi da je još uvijek vlasnik vlastitog mira. Rekao sam joj samo: „Ostani ako želiš. Idi ako želiš. Ali ništa više neće biti isto.“
I zaista nije bilo isto. Ostali smo u istoj kući, ali ne u istom braku. Pred djecom smo bili pristojni, pred komšijama mirni, pred rodbinom primjer ljudi koji su „prebrodili krizu“. Ljudi su govorili da sam veliki čovjek, da sam sačuvao porodicu i da svaki muškarac ne bi imao takvu širinu duše.
Nisu znali da širina moje duše ima oblik zatvora. Taj jastuk između nas nije bio samo komad tkanine. Bio je granica, presuda i podsjetnik koji sam svake noći vraćao na isto mjesto. Mislio sam da time kažnjavam Aminu, a zapravo sam svake večeri sam sebi dokazivao da sam ostao u trenutku koji se desio prije mnogo godina.
Naša djeca su odrasla u kući bez velikih svađa, ali i bez prave topline. Nikada nisu vidjela da zagrlim njihovu majku bez povoda. Nikada nisu vidjela da je spontano poljubim u kuhinji, da joj donesem čaj, da je pogledam kao ženu koju sam nekada birao pred cijelim svijetom. Vidjela su dva roditelja koji funkcionišu savršeno, kao uredno namješten stan u kojem niko više stvarno ne živi.
Amina je pokušavala godinama. Kuhala bi mi omiljena jela, ostavljala mi ispeglane košulje, kupovala sitnice za koje je znala da volim. Ponekad bi mi prišla naveče i tiho rekla: „Harise, možemo li razgovarati?“ Ja bih se pravio da spavam ili bih rekao da sam umoran. Vjerovao sam da je moja hladnoća pravedna cijena za njenu grešku.
Godine su prolazile, ali u meni nije prolazilo ništa. Na slavama bih sjedio pored nje i smiješio se, ali bih u sebi ponavljao istu priču. Na rođendanima naše djece gledao bih je kako se smije i mislio da nema pravo na taj osmijeh. Na svadbama, dok bi drugi plesali, ja bih držao čašu u ruci i osjećao kako me izjeda nešto što sam zvao dostojanstvom, a bilo je samo neizliječena gorčina.
Sa šezdeset pet godina otišao sam na pregled pred penziju. Nisam očekivao ništa posebno, samo uobičajene nalaze, par savjeta, možda još jedan recept za pritisak. Amina je insistirala da pođe sa mnom, i prvi put nakon dugo vremena nisam imao snage da je odbijem. Sjedila je pored mene u čekaonici, tiha i umorna, s rukama sklopljenim u krilu.
Doktor je bio čovjek pred penzijom, stariji od mene nekoliko godina, s mirnim licem nekoga ko je vidio hiljade kartona i hiljade ljudskih poraza. Pregledao je moje nove nalaze, zatim stare, pa još starije. Onda je izvukao požutjeli papir iz fascikle i zastao. Pogledao je mene, pa Aminu, a zatim rekao da me mora nešto pitati.
Pitao me da li sam ikada išao na razgovor sa stručnjakom nakon velike porodične krize prije sedamnaest godina. Osjetio sam kako mi se leđa ukoče. Nisam znao otkud mu to. Rekao sam da nisam, jer tada sam vjerovao da pravi muškarci ne idu na takve razgovore, nego ćute, trpe i nastave dalje. Doktor je samo duboko uzdahnuo i rekao: „Trebali ste.“
Te dvije riječi pogodile su me više nego što sam očekivao. Pitao sam zašto, gotovo ljutito, jer sam osjećao da neko dira u prostor koji sam godinama držao zaključan. Doktor je okrenuo ekran prema meni i pokazao niz starih dijagnoza i bilješki. Pritisak, želudac, nesanica, ubrzano lupanje srca, hronična napetost, stalni umor, problemi koji su dolazili i prolazili, ali nikada potpuno nestajali.
Rekao je da se u mojim nalazima godinama ponavlja isti obrazac. Dugotrajni stres. Potisnuti bijes. Nesanica koja nije imala samo tjelesni uzrok. Tijelo koje je plaćalo račun za bol koji nikada nije obrađen. Zatim je izgovorio rečenicu koju nisam bio spreman čuti: „Gospodine Hadžiću, vas nije uništila samo izdaja. Uništila vas je mržnja koju ste odlučili čuvati.“
Amina je spustila glavu. Ja sam se uhvatio za naslon stolice. Htio sam reći da nije u pravu, da sam ja samo bio povrijeđen, da nisam mrzio, da sam ostao zbog porodice. Ali u istom trenutku vidio sam bijeli jastuk u našem krevetu, svih sedamnaest godina zaredom. Vidio sam svoje odbijanje, svoje ćutanje, svaki njen pokušaj razgovora koji sam pretvorio u novi dokaz da još uvijek imam moć da je kaznim.
Doktor nije govorio grubo. To je bilo najteže. Da je bio grub, mogao bih se naljutiti i odbaciti njegove riječi. Ali govorio je kao čovjek koji je previše puta vidio kako ljudi sami sebi skrate život zato što misle da je tvrdoglavost isto što i snaga. Rekao je da oproštaj nije obavezan, ali da je opasno ostati u braku i svakog dana iznova hraniti ranu.
Tada sam prvi put zaista pogledao Aminu. Ne kao ženu koja me izdala, nego kao ženu koja je sedamnaest godina sjedila pored mene dok joj je kosa polako sijedila. Vidio sam umorne oči, ruke koje su drhtale, lice koje nije više molilo jer se odavno umorilo od molbe. I shvatio sam nešto što me skoro oborilo iz stolice: dok sam mislio da vrijeme radi za mene, ono je zapravo kažnjavalo nas oboje.
Doktor je zatim rekao da postoji još nešto. Izvukao je požutjeli papir i spustio ga na sto. Amina je počela plakati čim ga je ugledala, tiho, bez glasa, kao da je znala šta je unutra. Uzeo sam papir i vidio svoj potpis. Ispod njega je bila rečenica napisana mojom rukom, sedamnaest godina ranije: „Ne ostajem zato što sam oprostio. Ostajem zato što se bojim da ću bez nje ostati sam.“
Ruke su mi počele drhtati. Nisam se sjećao da sam to napisao, ali rukopis je bio moj. Doktor je objasnio da sam tada, nekoliko dana nakon krize, došao na hitan pregled zbog pritiska i bola u grudima. Sestra me zamolila da napišem šta osjećam, jer nisam mogao govoriti od stezanja u grlu. Ljekar je tada predložio razgovor sa stručnjakom, ali ja se više nikada nisam javio.
Taj papir me slomio više nego Aminina izdaja. Jer u jednoj rečenici stajala je istina koju sam sebi zabranio da znam. Nisam ostao zato što sam bio plemenit. Nisam ostao zato što sam oprostio. Ostao sam jer sam se plašio prazne kuće, podijeljene porodice, tuđih pitanja i vlastite samoće. A onda sam taj strah obukao u odijelo dostojanstva i nazvao ga moralom.
U ordinaciji je nastala tišina. Doktor je rekao da imam dvije mogućnosti, iako kasne sedamnaest godina. Ili ću iskreno otići, bez osvete, bez kazne i bez glume da sam bolji čovjek nego što jesam. Ili ću pokušati istinski razgovarati, ne da poništim prošlost, nego da prestanem živjeti u njoj. Rekao je da nijedna odluka neće vratiti godine, ali jedna može spasiti ono što je još ostalo od mene.
Nisam odmah odgovorio. Ni Amina nije. Izašli smo iz ordinacije kao dvoje ljudi koji su upravo saznali da nisu starili samo od vremena, nego i od riječi koje nisu izgovorili. U autu smo sjedili deset minuta bez pokreta. Onda je Amina tiho rekla: „Ja sam te izdala jednom. Ti si mene kažnjavao svaki dan. Ne znam šta je od toga ostalo, Harise.“
Nisam imao odbranu. Prvi put nisam imao rečenicu kojom ću je staviti na mjesto. Rekao sam samo: „Znam.“ Ta riječ nije bila oproštaj, ni izvinjenje, ni rješenje. Bila je početak priznanja da sam sve ove godine nosio krunu žrtve, a nisam htio vidjeti koliko sam i sam postao težak čovjek za voljeti.
Te noći sam prvi put nakon sedamnaest godina uzeo bijeli jastuk iz kreveta i stavio ga na stolicu. Amina je stajala na vratima spavaće sobe i gledala me kao da ne vjeruje svojim očima. Nisam joj rekao da je sve u redu, jer nije bilo. Nisam je zagrlio kao da se ništa nije dogodilo, jer mnogo toga se dogodilo. Samo sam rekao: „Ne znam možemo li popraviti brak, ali znam da više ne mogu spavati iza ovog zida.“
Narednih sedmica počeli smo razgovarati, nespretno, bolno i često prekasno. Nismo se pretvarali da jedna doktorska rečenica liječi sedamnaest godina tišine. Amina je prvi put otvoreno govorila o svojoj krivici, sramu i godinama u kojima je pokušavala doći do mene, pa odustajala. Ja sam prvi put rekao da joj nisam oprostio onda kada sam tvrdio da jesam, i da sam ostao iz straha, ne iz ljubavi veće od bola.
Otišli smo i na razgovor sa bračnim savjetnikom. Bilo mi je nelagodno, čak pomalo ponižavajuće, ali više nisam mogao glumiti muškarca kojem ne treba pomoć dok mi se tijelo raspada od neizgovorenih stvari. Tamo sam naučio da oproštaj nije poklon koji uručiš drugome da bi svi aplaudirali. Oprost je ili stvaran rad, ili nije oprost. Sve između toga postane kazna.
Djeci smo na kraju rekli istinu, ne sve detalje, ne prljavo i ne da bismo ih opteretili. Rekli smo im da smo godinama bili nesretni na način koji oni možda nisu vidjeli, i da sada pokušavamo ili ozdraviti ili se rastati bez mržnje. Naš sin je dugo ćutao, a onda rekao da je kao dijete osjećao hladnoću, ali nije znao kako se zove. Ta rečenica me boljela danima, jer sam shvatio da djeca uvijek osjete ono što roditelji sakriju iza pristojnosti.
Nismo se čudesno pretvorili u mladi par koji ponovo hoda držeći se za ruke. Bilo bi nepošteno da kažem da jesmo. Bilo je dana kada sam je gledao i opet osjećao stari ubod. Bilo je dana kada je ona plakala jer je shvatala da možda nikada neće dobiti brak kakav je pokušavala vratiti. Ali razlika je bila u tome što više nismo ćutali kao kaznu.
Godinu dana kasnije odlučili smo da ostanemo zajedno, ali drugačije nego prije. Ne zato što smo morali, ne zbog djece, ne zbog komšija i ne zbog straha od samoće. Ostali smo jer smo prvi put nakon mnogo godina oboje imali pravo da kažemo istinu bez prijetnje tišinom. Nisam zaboravio ono što je uradila. Ni ona nije zaboravila ono što sam ja radio poslije toga. Ali prestali smo živjeti kao sudija i osuđenik u istoj kući.
Moje zdravlje se nije popravilo preko noći, ali se nešto u meni opustilo. Počeo sam spavati bolje. Pritisak se stabilizovao. Želudac me manje mučio. Doktor je rekao da tablete pomažu, ali da tijelo ponekad najviše osjeti kada čovjek prestane svake noći ponavljati istu bitku u glavi. Nisam znao da mir može biti tako fizička stvar.
Danas, kada ljudi kažu da sam veliki čovjek jer sam tada „oprostio“, ja ih više ne puštam da vjeruju u tu priču. Kažem im da nisam oprostio, nego sam odložio bol i nazvao ga brakom. Kažem im da je nekad poštenije otići nego ostati i pretvoriti kuću u tiho suđenje. Kažem im da niko ne treba živjeti sedamnaest godina između ljubavi i osvete, jer to nije život, nego čekaonica za kajanje.
Amina i ja sada spavamo u istom krevetu bez jastuka između nas. To ne znači da je prošlost obrisana. Znači samo da više ne dopuštamo jednom danu iz prošlosti da svake noći legne između nas prije nego što mi legnemo. Nekad joj dodirnem ruku u snu i probudim se iznenađen što je nisam povukao nazad. Ona se tada ne pomjera, kao da se boji da će trenutak nestati ako ga previše primijeti.
Najviše me slomilo to što nisam izgubio sedamnaest godina zbog njene izdaje, nego zbog vlastitog straha da odlučim. Mogao sam otići. Mogao sam ostati i stvarno raditi na oproštaju. Umjesto toga izabrao sam da ostanem na vratima, ni unutra ni napolju, držeći nas oboje u životu koji je ličio na brak samo na fotografijama. To je istina koju mi je stari karton vratio u ruke.
Ako danas nešto znam, onda je to da čovjek mora biti oprezan s onim što naziva ponosom. Ponekad ponos nije snaga, nego strah koji je naučio da stoji uspravno. Ponekad kazna koju čuvaš za drugoga najduže ostaje u tvom tijelu, u tvom snu, u tvom srcu. I ponekad najteža rečenica nije „prevarila me“, nego „ostao sam, a nisam oprostio“.
Objava Rekao sam da sam oprostio, ali moj stari medicinski karton pokazao je koliko sam se lagao pojavila se prvi puta na Ljepota.Ba.
Na temelju čl. 20a. Zakona o radu („Službene novine FBiH“ br.: 26/16, 89/18, 44/22 i 39/24), članka 5. Uredbe o postupku prijema u radni odnos u javnome sektoru u HNŽ/K(„Narodne novine HNŽ/K“ broj: 4/19, 5/19 i 5/20), članka 6. Pravilnika o radu Javne zdravstvene ustanove Dom zdravlja Čitluk sa stacionarom (broj: 961/21, 275/23, 160/24, 1465/24, 582/25, 741/25, 1187/25 i 700/26), te Odluke ravnateljice broj: 843/26 od 01.06.2026. godine, objavljuje se sljedeći:
J A V N I N A T J E Č A J
za prijem radnika u radni odnos u
Javnu zdravstvenu ustanovu Dom zdravlja Čitluk sa stacionarom
NEODREĐENO VRIJEME za radno mjesto:
Doktor medicine na odjelu hitne medicinske pomoći – jedan (1) izvršitelj
Kandidati moraju ispunjavati opće i posebne uvjete za prijem u radni odnos za navedeno radno mjesto.
Opći uvjeti za prijem u radni odnos su:
– da je državljanin BiH,
– da ima navršenih 18 godina života,
– da ima opću zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova radnog mjesta na koje se prijavio,
– da se protiv njega ne vodi kazneni postupak;
Posebni uvjeti za prijem u radni odnos za radno mjesto:
Doktor medicine na odjelu hitne medicinske pomoći
– završen medicinski fakultet – doktor medicine
– položen stručni ispit
– licenca za samostalan rad
Opis poslova: liječi hitne medicinske slučajeve, te ih po potrebi upućuje u bolnicu, kod hitnih slučajeva odlazi na teren, te vrši kućne posjete, odgovoran je za kompletan rad ekipe Hitne medicinske pomoći…
Potrebna dokumentacija uz prijavu:
– uredno popunjena prijava (na obrascu koji je sastavnio dio javnog oglasa),
– uvjerenje o državljanstvu (ne starije od šest (6) mjeseci),
– uvjerenje iz matične knjige rođenih,
– potvrda o prebivalištu (CIPS),
– diploma/uvjerenje o diplomiranju (U slučaju da fakultet nije završen u Bosni i Hercegovini, obavezno priložiti dokaz o nostrifikaciji/priznavanju diplome. Uvjerenje o diplomiranju ne može biti starije od jedne godine odnosno od roka potrebnog za izdavanje diplome)
– dokaz o položenom stručnom ispitu
– licenca za samostalan rad
– dokaze o prioritetu pri zapošljavanju na temelju Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji u Hercegovačko-neretvanskoj županiji („Narodne novine HNŽ“ broj: 6/18, 4/21, 7/22 i 11/23) i Uredbe o jedinstvenim kriterijima i pravilima za zapošljavanje branitelja i članova njihovih obitelji u HNŽ („Narodne novine HNŽ“ broj: 1/24 i 5/25), ukoliko ih kandidat posjeduje.
PRIORITET PRI ZAPOŠLJAVANJU
Kandidati koji se sukladno Zakonu o dopunskim pravima branitelja i članova njihovih obitelji u Hercegovačko-neretvanskoj županiji (broj: 6/18, 4/21, 7/22 i 11/23) i Uredbi o jedinstvenim kriterijima i pravilima za zapošljavanje branitelja i članova njihovih obitelji u HNŽ („Narodne novine HNŽ“ broj 1/24 i 5/25) pozivaju na prioritet pri zapošljavanju, uz gore pobrojanu dokumentaciju, trebaju dostaviti i sljedeću dokumentaciju kojom dokazuju ispunjavanje uvjeta za korištenje prava iz ove Uredbe:
1. Dokaz o statusu osobe iz članka 3. Uredbe:
a) Dokazivanje sudjelovanja u Oružanim snagama za razvojačenog branitelja (člana obitelji razvojačenog branitelja i umrlog razvojačenog branitelja) utvrđuje se temeljem:
– Uvjerenja koje izdaje nadležna Gradska/Općinska grupa za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze, izdato nakon objave Javnog poziva;
b) Dokaz za člana obitelji poginulog branitelja, ratnog vojnog invalida (člana obitelji ratnog vojnog invalida i umrlog ratnog vojnog invalida) i dobitnika ratnog priznanja i odličja (člana obitelji dobitnika ratnog priznanja i odličja i umrlog dobitnika ratnog priznanja i odličja) utvrđuje se temeljem:
– Uvjerenja koje izdaje nadležna Općinska služba za braniteljsko-invalidsku skrb prema mjestu prebivališta, izdato nakon objave Javnog poziva.
2. Dokaz o srodstvu sa osobom iz članka 3. stavak (2) Uredbe:
a) Dokazi za djecu:
– Izvod iz matične knjige rođenih korisnika prava (ako se radi o djetetu živog roditelja);
– Izvod iz matične knjige umrlih (ako se radi o poginulom ili umrlom roditelju) temeljem kojeg ostvaruje prioritet pri zapošljavanju;
b) Dokazi za supružnike:
– Izvod iz matične knjige vjenčanih i Izvod iz matične knjige umrlih (ako se radi o poginulom ili umrlom supružniku).
3. Dokaz o prebivalištu korisnika prava:
– Uvjerenje o kretanju korisnika prava – kao dokaz o prebivalištu (PBA – 4A obrazac) koji izdaje MUP HNŽ, izdato nakon objave Javnog poziva.
4. Dokaz da korisnik prava nije bio zaposlen na neodređeno vrijeme u stečenoj stručnoj spremi:
a) Za osobe koje nisu bile u radnom odnosu:
– Potvrdu Federalnog zavoda MIO/PIO da se iste ne nalaze u bazi podataka matične evidencije aktivnih osiguranika kod Federalnog zavoda MIO/PIO, ne starije od dana objave Javnog poziva;
b) Za osobe koje su bile ili su u radnom odnosu:
– Potvrdu Federalnog zavoda MIO/PIO (AM obrazac) i Uvjerenje/Potvrda svih poslodavaca kod kojih je korisnik prava imao/ima zasnovan radni odnos, sa jasno naznačenom dužinom trajanja ugovora (određeno/neodređeno vrijeme) i naznakom stupnja stručne spreme s kojom je radnik zasnovao radni odnos kod poslodavca, ne starije od dana objave Javnog poziva.
NAPOMENA
Dokumenti se dostavljaju u originalu ili ovjerenim preslikama, ne starije od 6 mjeseci izuzev za dokumente za koje je ovim Natječajem drugačije propisano, a Javna zdravstvena ustanova Dom zdravlja Čitluk sa stacionarom nije u obvezi vraćanja dokumentacije koja se prilaže uz prijavu.
Javna zdravstvena ustanova Dom zdravlja Čitluk sa stacionarom zadržava pravo poništenja natječaja u cijelosti ili djelomično, bez obrazloženja.
Sa kandidatima koji dostave uredne, potpune i blagovremene prijave, a ispunjavaju opće i posebne uvjete javnog natječaja obavit će se pismena i usmena provjera znanja.
Izabrani kandidati dužni su prije potpisivanja ugovora o radu dostaviti liječničko uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti i uvjerenje o neprovođenju kaznenog postupka.
Obavijest o raspisivanju javnog natječaja za prijem radnika u radni odnos objavljena je u dva dnevna lista, a cjelovit tekst natječaja je objavljen na web stranici Javne zdravstvene ustanove Dom zdravlja Čitluk sa stacionarom, te na oglasnoj ploči Službe za zapošljavanje.
Prijave se dostavljaju u roku od petnaest (15) dana od dana objavljivanja natječaja, u zatvorenoj kuverti osobno na protokol ili preporučenom poštom na adresu:
JAVNA ZDRAVSTVENA USTANOVA
DOM ZDRAVLJA ČITLUK SA STACINAROM
Stjepana Radića br. 3
88 260 Č i t l u k
s naznakom:
„Prijava na javni natječaj za prijem radnika u radni odnos
na radno mjesto Doktor medicine na odjelu hitne medicinske pomoći“
– NE OTVARATI –
Neuredne, nepotpune i neblagovremene prijave neće se razmatrati.
Priloženi dokumenti:
Obrazac za kandidate koji se prijavljuju na javni natječaj može se preuzeti na web stranici Javne zdravstvene ustanove Dom zdravlja Čitluk sa stacionarom ( https://www.dzcitluk.ba/).
Natječaj je preuzet iz drugih izvora oglašavanja. Služba za zapošljavanje HNŽ-HNK ne odgovara za navode iz natječaja, izmjene i dopune za vrijeme trajanja natječaja, niti za greške nastale prilikom prenošenja teksta natječaja.
Natječaj je objavljen na oglasnoj ploči i na web stranici Službe za zapošljavanje HNŽ-HNK
ili putem SMS/WhatsApp poruke na broj: +387 63 331 839
Natječaj ostaje otvoren do popune radnog mjesta.
Natječaj je preuzet iz drugih izvora oglašavanja. Služba za zapošljavanje HNŽ-HNK ne odgovara za navode iz natječaja, izmjene i dopune za vrijeme trajanja natječaja, niti za greške nastale prilikom prenošenja teksta natječaja.
Natječaj je objavljen na oglasnoj ploči i na web stanici Službe za zapošljavanje HNŽ-HNK
Danas vas vodimo kroz igru vješala do željezničke stanice – mjesta gdje se uvijek žuri, gdje odjekuju zvižduci…
a gdje vas čekaju pojmovi koje svi dobro poznajemo, ali rijetko zapisujemo slovo po slovo.
Vrijeme je da skočite na prugu i provjerite koliko dobro poznajete svijet vlakova i pruga!
Mislite li da ćete lako stići do posljednje stanice jer su vam ove riječi poznate s putovanja? Neki od ovih izraza su dugi, imaju razmake i skrivaju nezgrapna slova gdje se lako gube životi.
Molimo internetske portale (stranice), ako kopirate originalni članak s naše stranice zanimljivosti dana, NAVEDITE NAS KAO IZVOR i MALO PROMIJENITE NASLOV. Za objavljivanje originalnih članaka sa stranice na Facebooku (Meta), Instagramu, YouTubeu, kontaktirajte nas za odobrenje. Hvala!
Dividende dioničarskih društava u Bosni i Hercegovini već godinama se isplaćuju prema prilično stabilnom, ali izrazito koncentriranom obrascu raspodjele dobiti. Prema dostupnim podacima iz berzanskih i finansijskih izvještaja kompanija, procjenjuje se da se ukupna godišnja suma isplaćenih dividenti kreće oko 300 miliona konvertibilnih maraka, od čega gotovo dvije trećine dolaze iz nekoliko velikih emitenata – telekoma i komercijalnih banaka. Takva struktura nedvosmisleno potvrđuje da isplata dividendi u BiH nije široko rasprostranjena praksa, već svojevrsna privilegija nekolicine profitabilnih i stabilnih društava koja svoje dioničare redovno nagrađuju desecima miliona KM godišnje, dok većina na berzama listiranih kompanija uopće ne dijeli ostvarenu dobit ili to čini sporadično i u simboličnim iznosima, mahom je zadržavajući radi reinvestiranja ili pokrivanja rastućih troškova.
Koncentracija tržišta
Kako izgleda bosanskohercegovačka “dividendna slika”, vjerno ilustriraju tržišni trendovi u Republici Srpskoj, gdje je, prema pokazateljima Banjalučke berze (BLSE), u prethodne dvije godine isplaćeno ukupno 196.284.754 KM dividende, od čega se gotovo trećina odnosi na Telekom Srpske a.d. Banja Luka, koji je u tome periodu svojim dioničarima isplatio 61.193.952 KM.
“Preostalih približno 70 posto dividende raspodijeljeno je kroz isplate još 15 kompanija, među kojima dominiraju banke, mikrokreditna društva, osiguranja i manje firme, što ukazuje na relativno široku bazu emitenata koji generišu stabilne povrate za investitore na domaćem tržištu kapitala.
Kod pojedinih kompanija koje redovno isplaćuju dividendu (Meridian a.d. Banja Luka, Tehnogas – Trn a.d. Laktaši, Fratello Trade a.d. Banja Luka, Krajina GP a.d. Banja Luka, Krajinapetrol a.d. Banja Luka i Gas promet a.d. Istočno Sarajevo – Pale) uočava se rast dividende u 2025. u odnosu na 2024. godinu. Takav trend ukazuje na njihovu finansijsku stabilnost, kontinuitet u generisanju dobiti i odgovornu dividendnu politiku.
Struktura dividendi u BiH
Ipak, ukupni dividendni prinos na tržištu i dalje je u najvećoj mjeri koncentrisan u nekoliko velikih kompanija i banaka kod kojih postoji dugoročan kontinuitet isplata. S druge strane, kod manjih kompanija izraženija je varijabilnost u isplatama dividendi, koja prvenstveno zavisi od visine ostvarene dobiti u posmatranom periodu”, precizira u izjavi za Business Magazine Adrijana Cvijetić, stručna saradnica u Sektoru za poslovne operacije BLSE.
Procjenjuje se da se u BiH ukupna godišnja suma isplaćenih dividendi kreće tek malo iznad 300 miliona konvertibilnih maraka, čija ogromna većina dolazi iz telekoma i komercijalnih banaka
Navedeni brojevi sugeriraju da je, posljedično, upravo visoka koncentracija dividendi jedan od ključnih uzroka slabe zainteresiranosti potencijalnih malih dioničara za ulaganje u vrijednosne papire, koje im u postojećoj konstelaciji tržišnih odnosa uglavnom ne nudi mogućnost oživljavanja mrtvog kapitala, nego ga, naprotiv, dodatno umrtvljuje, za razliku od situacije na razvijenim tržištima, gdje redovne i predvidive isplate dividendi predstavljaju osnovni motiv za kupovinu dionica, koje investitorima donose stabilan pasivni prihod. Prema procjenama relevantnih finansijsko-analitičkih kuća poput S&P Global, prošle godine u Evropskoj uniji isplaćene su dividende u ukupnoj vrijednosti od oko 500 milijardi eura, uz nastavak kontinuiranog godišnjeg rasta od pet do sedam posto i široku sektorsku zastupljenost. U našoj zemlji, pak, ograničen broj kompanija koje dijele dobit sa svojim dioničarima ruši investicijsku logiku zasnovanu na takvoj vrsti povrata ulaganja, što u konačnici rezultira činjenicom da interes malih investitora za kupovinu dionica kontinuirano opada, a berzansko tržište sve izraženije karakteriziraju niska likvidnost i mali promet. S obzirom da se radi o dvosmjernoj vezi – mali broj “dividendnih” kompanija smanjuje motivaciju za ulaganje, a s druge strane, slab interes investitora dodatno destimulira kompanije da razvijaju aktivniju politiku isplate dobiti, stvara se zatvoreni krug u kojem tržište ostaje plitko, s ograničenim brojem transakcija i investitora koji su često dugoročno “zaključani” u svojim pozicijama, bez izražene sekundarne trgovine.
U takvom kontekstu, razlika nije samo u apsolutnim iznosima, već i u funkciji koju dividende imaju na tržištu. Dok u razvijenim ekonomijama predstavljaju ključni alat za privlačenje investitora i stabilizaciju tržišta, u BiH one ostaju prvenstveno indikator poslovanja pojedinačnih kompanija, bez šireg efekta na razvoj investicijske kulture.
Ipak, Cvijetić objašnjava da su navedene konstatacije o odvraćajućem uticaju dividendnih politika domaćih kompanija od ulaganja u njihove dionice samo dijelom tačne.
“Dividendna politika može djelomično uticati na odluke o investiranju, prvenstveno kod investitora koji traže stabilan i siguran prihod od ulaganja u akcije. Ona sama po sebi nije presudan faktor, budući da značajan broj investitora preferira ostvarivanje kapitalne dobiti kroz rast cijene akcija, a ne isključivo kroz dividende.
U Evropskoj uniji lani su isplaćene dividende u ukupnoj vrijednosti od oko 500 milijardi eura, uz nastavak kontinuiranog godišnjeg rasta od pet do sedam posto i široku sektorsku zastupljenost
Pored toga, na investicione odluke u velikoj mjeri utiče i nivo likvidnosti tržišta te dostupnost drugih instrumenata koji nose sigurne prihode, poput državnih i korporativnih obveznica. U tom kontekstu, usvajanje dividendne politike kao formalnog dokumenta koji ne obavezuje kompaniju na redovnu isplatu dividendi, već izražava njenu namjeru da to čini u budućnosti može pozitivno uticati na interes investitora, a time doprinijeti povećanju likvidnosti na berzi”, rezimira Cvijetić.
Kada je, pak, riječ o sektorskoj strukturi isplate dividendi i njenoj usklađenosti sa evropskom i svjetskom, Cvijetić primjećuje da ona “u određenoj mjeri prati osnovne obrasce prisutne na evropskim i svjetskim tržištima kapitala, posebno kroz dominaciju finansijskog i telekomunikacionog sektora”, ali da postoje i značajne razlike koje, kako napominje, proizlaze iz veličine, razvijenosti i diverzifikacije tržišta.
Dividendni prinos skoncentrisan je u nekoliko velikih kompanija i banaka, ističe Cvijetić
Teorija i praksa
“Prva ključna razlika odnosi se na stepen sektorske diverzifikacije. Dok su evropska i svjetska tržišta široko diverzifikovana i uključuju značajne dividendne isplate iz sektora tehnologije, farmacije i energetike, domaće tržište je koncentrisano uglavnom na finansijski sektor i telekomunikacije.
Druga važna razlika ogleda se u ulozi energetskog sektora. Na razvijenim tržištima taj sektor predstavlja jednog od vodećih izvora dividendi, dok je na domaćem tržištu njegov značaj manji i često pod uticajem vlasničke strukture, regulatornih i političkih faktora, što smanjuje predvidivost isplata dividendi.
U prethodne dvije godine 16 dioničarskih društava iz RS isplatilo je ukupno 196,3 miliona KM dividende, od čega se 61,2 miliona KM odnosi na Telekom Srpske
Treća razlika odnosi se na dividendne politike. Iako domaće kompanije, posebno banke i Telekom Srpske, isplaćuju stabilne dividende, evropske i svjetske kompanije češće kombinuju isplate dividendi sa drugim oblicima nagrađivanja akcionara, poput otkupa vlastitih akcija, što doprinosi većoj fleksibilnosti upravljanja kapitalom”, pobraja Cvijetić.
Šta kaže teorija, a šta pokazuje praksa kada je riječ o faktorima presudnim za opredjeljivanje dioničarskih društava prema reinvestiranju dobiti ili isplati dividendi, odnosno, koliko su teorija i praksa u koliziji, ne samo u BiH, nego i globalno, dileme su koje Cvijetić rasvjetljava potcrtavajući da, teoretski, “odluka između isplate dividende i reinvestiranja dobiti treba zavisiti prije svega od toga gdje dioničari mogu dobiti veću vrijednost”, ali da realnost prilično odudara od tog ideala.
Prihodi od dividendi glavna su motivacija malih dioničara
“Ako kompanija ima profitabilne projekte koji doprinose razvoju i rastu poslovanja, racionalno je zadržati dobit i reinvestirati je, ali ako takvih projekata nema, racionalnije je isplatiti novac akcionarima. Međutim, stvarnost je drugačija, pogotovo na manjim tržištima kapitala poput našeg – odluka o isplati dividende se ne donosi samo na osnovu ekonomske računice, već je pod uticajem više faktora, kao što su vlasnička struktura kompanije, likvidnost tržišta i povjerenje, odnosno očekivanja investitora.
Dok u razvijenim ekonomijama kompanije nastoje održavati stabilne i predvidive dividende, na našem tržištu dividende su često neredovne, a kada se isplaćuju uglavnom se isplati cjelokupna dobit. To više odražava preferencije vlasnika i ograničen broj prilika za reinvestiranje nego dugoročnu strategiju rasta kompanija. Zbog slabe likvidnosti tržišta, dividenda kod nas nije samo raspodjela dobiti, već ima dodatnu ulogu, a to je povjerenje. Kada je tržište manje likvidno, ona je često jedini način da investitori ostvare stabilan prinos”, naglašava Cvijetić, pritom, uz ogradu da je u trenutnim uslovima geopolitičkih i ekonomskih neizvjesnosti teško bilo šta prognozirati, izražavajući očekivanje da će kratkoročno biti nastavljen trend stabilnih dividendi, posebno kod finansijskog sektora i velikih kompanija, dok bi “u srednjem roku već moglo doći do prilagođavanja politika isplata, tako da se dio dobiti zadrži i reinvestira radi razvoja i jačanja poslovanja”.
“Kretanje dividendi prvenstveno će zavisiti od profitabilnosti kompanija i makroekonomskih uslova, koji će zahtijevati sposobnost prilagođavanja promjenama na sve izazovnije poslovno okruženje”, zaključuje Cvijetić.
U kojem smjeru će zaista ići dividendna politika domaćih dioničarskih društava pokazat će vrijeme, a s tim u vezi jedino je neupitno da se radi o velikom neiskorištenom potencijalu za privlačenje malih ulagača, jačanje likvidnostitržišta i njegovu dugoročnu stabilizaciju putem širenja baze kompanija koje redovno isplaćuju dividende. Međutim, ovogodišnji pokazatelji ne daju razlog za optimizam te vrste, budući da je do sada odluke o raspodjeli dobiti i isplati dividende objavilo samo pet dioničarskih društava – Heidelberg Materials Cement BiH d.d. Kakanj, Bosnalijek d.d. Sarajevo, ASA Banka d.d. Sarajevo te DUF Euro-Investment d.d. Tuzla i DUF Naprijed invest d.o.o. Sarajevo…
Izuzeće od oporezivanja
U Bosni i Hercegovini dividende nisu predmet oporezivanja – entitetski zakoni o porezu na dohodak eksplicitno izuzimaju prihode od dividendi iz oporezivih primitaka fizičkih lica, dok ih zakoni o porezu na dobit izuzimaju iz porezne osnovice pravnih lica.
“Dakle, postojeći sistem stimuliše isplate dividendi, a samim tim utiče na atraktivnost akcija kompanija koje isplaćuju dividendu.
Poreski tretman je blaži nego u mnogim evropskim zemljama, gdje se dividenda oporezuje i na nivou kompanije i na nivou akcionara. Veći dio Evrope je bliži dvostrukom oporezivanju, samo sa različitim olakšicama.
Poreska politika sigurno utiče na dividendnu politiku, ali ona ne djeluje sama. Dividenda zavisi prije svega od profitabilnosti kompanije, vlasničke strukture, likvidnosti tržišta, korporativnog upravljanja i investicionih prilika”, ističe Cvijetić.
Promjena načina raspolaganja profitom možda bi oživjela zamrlo tržište dionica
U tom kontekstu komentirajući insistiranje Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) na oporezivanju dividendi, Cvijetić, uz opasku da “ono nije eksplicitno zabilježeno u izvještaju za BiH iz 2025. godine”, ali da je “MMF među mjerama za proširenje poreske baze radi fiskalne održivosti naveo ukidanje izuzeća od oporezivanja i ukidanje preferencijalnih tretmana, a smatra se da dividenda ima povlašten tretman”, ne ostavlja prostor ni za minimum sumnje u tržišni efekat takvog zaokreta u poreznoj politici.
“Fiskalna logika oporezivanja dividende odnosi se na to da ako su dividende neoporezovane, a rad i drugi oblici dohotka jesu, sistem podstiče prebacivanje dohotka iz rada u povoljnije oporezovane ili neoporezovane forme kapitala.
Na našem tržištu, koje je manje likvidno, gdje su dividende jedan od ključnih motiva za ulaganje, njihovo oporezivanje bi direktno smanjilo prinos za investitore i moglo bi dodatno oslabiti interes za akcije. U tom slučaju,novac građana i kompanija bi se preusmjerio u alternativne oblike štednje, jer kamata nije oporezovana”, upozorava Cvijetić.
Regionalni trendovi
Prema dostupnim informacijama, u susjednim Srbiji i Hrvatskoj ukupno isplaćene dividende premašuju godišnje vrijednosti od po 3,5 milijardi eura.
U našem zapadnom susjedstvu, samo Hrvatski Telekom isplaćuje oko 200 miliona eura dividende godišnje – otprilike kao sva bh. dioničarska društva zajedno, a jedina sličnost tamošnjeg sa bh. tržištem je još uvijek prilično koncentrirani, mada mnogo razvijeniji model, u kojem su ostali najjači “igrači” INA te komercijalne banke i nekoliko kompanija iz turističkog sektora.
Srbijansko tržište, pak, slabije je od hrvatskog, a pojedinačna vrijednost dividende po dionici je manja, ali uz masovno dioničarstvo – samo Telekom Srbija, koji je prošle godine isplatio oko 2,3 milijarde dinara (20 miliona eura) viška dobiti, ima čak 4,8 miliona malih dioničara. U ostalim srbijanskim kompanijama koje obilato isplaćuju dividende, prvenstveno iz bankarskog i energetskog sektora, međutim, udjeli malih dioničara su prilično skromni, budući da su, kao i u BiH i Hrvatskoj, one uglavnom u stranom vlasništvu, tako da i njihov profit najvećim dijelom završava s druge strane državne granice…
Objava Dividendna politika odvraća male ulagače od dionica pojavila se prvi puta na Business Magazine.
