Blog Stranica 3

Godinama nije pitao za tatu, ali je svakog mjeseca znao tačno kad penzija liježe

Znamo.ba
-
0
Godinama nije pitao za tatu, ali je svakog mjeseca znao tačno kad penzija liježe

Članak preuzet sa Ljepota.Ba orginal možete pronaći na linku: Godinama nije pitao za tatu, ali je svakog mjeseca znao tačno kad penzija liježe

Njegova penzija nije bila luksuz. Bila je za lijekove, pelene, kapi za oči, mekšu hranu, preglede, grijanje i ženu koja ga čuva dok ja radim u pekari od pet ujutro. To je bio novac koji mu je čuvao ono malo dostojanstva koje mu bolest nije uspjela uzeti.

Moj brat Uroš godinama se nije pojavljivao kada je trebalo pomoći. Nije donosio namirnice, nije pitao da li je tata jeo, nije znao koje lijekove pije ni kada mu se stanje pogoršalo. Ali je uvijek imao nove patike, skup telefon i priču o dugovima koji ga, kako je govorio, guše.

Kada bih ga zamolila da dođe makar jedan dan da me zamijeni, govorio je da i on ima svoj život. Kada bih spomenula novac za očeve potrebe, odgovarao bi da mu ne naplaćujem ljubav. Ta riječ je u njegovim ustima zvučala sve praznije.

Prije tri mjeseca počela sam primjećivati da se nešto ne poklapa. Penzija bi legla petnaestog, a već istog dana račun bi bio skoro prazan. U početku sam mislila da je greška, zatim da sam ja od umora nešto zaboravila platiti.

Istina je postala jasna kada me njegovateljica Ljubica nazvala u suzama. Kartica se odbila u apoteci, a trebalo je kupiti osnovne stvari za tatu. Tada sam sjela, otvorila izvod i prvi put hladne glave pregledala sve transakcije.

Tri podizanja. Ista filijala. Isti dan u mjesecu. Gotovo isto vrijeme. Svaki put neposredno nakon što bi Uroš svratio „da izvede tatu u park“.

Park je, izgleda, bio banka. Moj otac više nije razumio dokumente, novac ni potpise. Njegova ruka još je pamtila pokret potpisivanja, ali njegov um više nije znao šta taj potpis znači.

Kada sam nazvala Uroša, nije se ni potrudio da glumi nevinost. Rekao je da i on ima pravo na taj novac jer je sin. Kada sam mu rekla da je penzija za očeve lijekove i njegu, odgovorio je da tata to više i ne primjećuje.

Tada sam prestala vikati. Prestala sam moliti. Prekinula sam poziv i počela raditi ono što je trebalo odavno da uradim: skupljati dokaze.

Sačuvala sam izvode, zatražila potvrde iz banke, razgovarala s doktorom, socijalnom službom i advokatom. Odvela sam tatu na procjenu sposobnosti za samostalno odlučivanje i prošla postupak koji mi je slomio srce, ali je bio potreban. Na kraju sam dobila sudsko rješenje kojim sam postavljena za njegovog zakonskog staratelja.

Nisam odmah rekla Urošu. Znala sam da nikada ne propušta dan isplate. Ako ga suočim telefonom, izmislit će novu priču, ali ako dođe u banku s namjerom da ponovi isto, istina će biti jasna svima.

Petnaestog sam ustala još prije mraka. Očešljala sam tati kosu, obukla mu čist džemper i udobne cipele, a Ljubici rekla da pusti Uroša ako dođe po njega. Vidjela sam strah u njenim očima, ali sam joj samo rekla da danas nećemo bježati od istine.

U pola jedanaest već sam bila u banci, ne u redu, nego u kancelariji direktora filijale. Na sto sam stavila medicinsku dokumentaciju, sudsko rješenje, izvode, kopije transakcija i fotografiju mog oca iz vremena kada je još nosio unuke na ramenima. Direktor je čitao dugo i tiho.

Kada je završio, nije me pitao zašto sam došla. Samo je rekao da će transakcija biti zaustavljena i da će se sve obaviti službeno. U filijali su već bila dvojica policajaca, pozvana da se sve završi mirno i bez dodatnog uznemiravanja mog oca.

Čekali smo. Ljudi su ulazili, uzimali brojeve, sjedali na plastične stolice i pričali o računima. A ja sam gledala prema vratima i osjećala kako mi srce udara svaki put kada bi se neko pojavio.

U 11:27 Uroš je ušao gurajući očeva invalidska kolica. Izgledao je uredno, namirisano, s naočarima na glavi i štednom knjižicom u ruci. Otac je imao džemper zakopčan pogrešno i napola pojeden keks u džepu, kao dijete koje ne zna zašto je izvedeno.

Uroš ga je ostavio u redu za starije osobe i obećao mu sok. Tata se nasmiješio i pitao je li stigao voz. Uroš ga nije ni čuo, jer je već gledao prema šalteru.

Prišao je službenici, spustio dokumenta i tiho rekao da želi isplatu svega. Govorio je da otac ne priča najbolje, ali da je tu i da može potpisati. Njegova sigurnost bila je najružniji dio svega.

Tada sam izašla iz direktorove kancelarije. Moj otac me prvi ugledao i oči su mu na trenutak zasijale. Nazvao me mamom, a meni se srce raspalo od nježnosti i tuge.

Uroš se okrenuo iznervirano, ali kada je vidio mene, direktora i policajce, lice mu je izgubilo boju. Službenica je još držala papire, a direktor je spustio dlan na pult i rekao da se transakcija ne isplaćuje. Zatim je pred svima jasno objasnio da Jovan više nema pravo samostalno raspolagati novcem bez staratelja i da je pokušaj podizanja sredstava zaustavljen zbog sumnjivog obrasca prethodnih isplata.

Uroš je prvo pokušao glumiti uvrijeđenog sina. Govorio je da je došao pomoći ocu, da ja pravim porodičnu predstavu i da ga sramotim pred ljudima. Onda sam iz torbe izvadila fasciklu s njegovim imenom i položila na pult izvode koje je potpisivao mjesecima.

U fascikli su bile i poruke u kojima je pisao da mu „starom novac više ne treba“, kao i potvrde da su iznosi s očevog računa odlazili na njegove privatne dugove. Nije bilo vike. Bilo je gore od vike, jer su papiri govorili mirnije nego što bih ja ikada mogla.

Policajci su ga zamolili da pođe s njima radi davanja izjave, a direktor je zaključao sporni račun dok se ne otvori novi pod starateljskim nadzorom. Otac nije razumio šta se dešava. Samo je pružio ruku prema meni i pitao možemo li kući.

Odvela sam ga iz banke prije nego što je Uroš uspio da napravi još jednu scenu. Kupila sam mu sok i kiflu, sjela s njim na klupu ispred filijale i gledala kako mrvi tijesto po kaputu. U tom trenutku nisam osjećala pobjedu, samo olakšanje što mu taj dan niko nije uzeo ono što mu pripada.

Narednih sedmica sve je išlo službenim putem. Banka je dostavila dokumentaciju, pokrenuta je provjera prethodnih podizanja, a očev račun prebačen je pod kontrolu starateljstva. Uroš je pokušavao reći da je sve bilo nesporazum, ali njegovi potpisi, poruke i snimci iz banke nisu se mogli izbrisati.

Dio novca je vraćen kroz dogovor i postupak, dio će vjerovatno još dugo biti predmet spora. Ali najvažnije je bilo to što otac više nije zavisio od milosti nekoga ko ga je vodio u banku samo na dan isplate. Njegovi lijekovi, njega i hrana sada su plaćeni na vrijeme.

Danas Jovan i dalje ponekad pita za voz, ponekad me zove mamom i ponekad zaboravi da je već doručkovao. Ali ima čist džemper, mirnu sobu, terapiju, Ljubicu koja ga čuva i kćerku koja više ne zatvara oči da bi porodica izgledala cijela. Uroš je bio moj brat, ali Jovan je bio naš otac, i toga dana u banci prvi put sam izabrala da zaštitim čovjeka koji više nije mogao zaštititi sam sebe.

Objava Godinama nije pitao za tatu, ali je svakog mjeseca znao tačno kad penzija liježe pojavila se prvi puta na Ljepota.Ba.

ljepota.ba

Nakon 57 godina: New York Knicksi ponovno prvaci NBA!

Znamo.ba
-
0
Nakon 57 godina: New York Knicksi ponovno prvaci NBA!

Košarkaši New York Knicksa osvojili su naslov NBA prvaka za sezonu 2025/26, nakon što su u finalnoj seriji svladali San Antonio Spurse ukupnim rezultatom 4:1. U petom susretu finala slavili su na gostujućem terenu s 94:90 i tako došli do trećeg šampionskog prstena u klupskoj povijesti, prvog nakon 1973. godine.

Najzaslužniji za trijumf bio je Jalen Branson koji je odigrao spektakularnu partiju i ubacio čak 45 poena. Raskošni playmaker bio je posebno dominantan u drugom poluvremenu, vodeći svoju momčad do velikog povratka iz dvoznamenkastog zaostatka. Za svoje igre u finalnoj seriji proglašen je MVP-jem finala.

Osim Bransona, značajan doprinos dali su Mikal Bridges sa 14 poena, Josh Hart koji je zabilježio double-double učinak od 13 poena i 11 skokova, te O-J Anunoby i Karl-Anthony Towns.

S druge strane San Antonio je pružio snažan otpor. Victor Wembanyama upisao je 19 poena, 14 skokova i pet blokada, dok je Dylan Harper ubacio 25 poena, no to nije bilo dovoljno da Spursi produže niz.

New York je ovim uspjehom prekinuo čak 53 godine čekanja na naslov prvaka i ponovno ušao u red pobjednika NBA lige, što je izazvalo veliko slavlje među navijačima diljem grada.

www.sportskacentrala.com

New York Knicksi nakon 53 godine ponovo na krovu NBA lige!

Znamo.ba
-
0
New York Knicksi nakon 53 godine ponovo na krovu NBA lige!

New York Knicksi osvojili su svoju prvu NBA titulu nakon čak 53 godine čekanja, savladavši San Antonio Spurse rezultatom 94:90 u petoj utakmici velikog finala.

Junak historijske večeri bio je Jalen Brunson, koji je ubacio čak 45 poena i praktično sam odveo Knickse do najvažnije pobjede u posljednjih pola stoljeća.

Nakon skromnog prvog poluvremena svoje ekipe, Brunson je eksplodirao u nastavku i postigao 29 od svojih 45 poena, zasluženo ponijevši priznanje za MVP-ja finalne serije.

Brunson je utakmicu završio sa šutem 14/27 iz igre, uključujući četiri pogođene trojke iz sedam pokušaja, dok je s linije slobodnih bacanja bio gotovo nepogrešiv (13/15). Dodao je još tri skoka, tri asistencije i dvije ukradene lopte.

Njegovih 45 poena predstavlja rekord franšize za jednog igrača Knicksa u NBA finalu. Time se pridružio ekskluzivnom društvu velikana poput Michaela Jordana, Jerryja Westa, Kobeja Bryanta, Jamesa Hardena i Allena Iversona kao jedan od rijetkih bekova sa dvocifrenim brojem utakmica od 40 ili više poena u doigravanju.

Zanimljivo, nijedan drugi igrač New Yorka nije postigao više od 15 poena, što dodatno potvrđuje koliko je Brunsonova partija bila impresivna.

Spursi dominirali na startu

San Antonio je mnogo bolje otvorio utakmicu i već u prvoj četvrtini pokazao zašto je stigao do finala. Spursi su Knickse sveli na svega 18 posto šuta iz igre (4/22), dok su Jalen Brunson i OG Anunoby bili jedini strijelci New Yorka u uvodnoj dionici.

Victor Wembanyama briljirao je u odbrani od samog početka, upisavši tri blokade u prva četiri minuta susreta. Spursi su rano poveli 18:8 i peti put zaredom u finalnoj seriji stigli do dvocifrene prednosti već u prvoj četvrtini.

Ipak, Knicksi su se zahvaljujući Brunsonu uspjeli vratiti u meč. New York je serijom 10:2 smanjio zaostatak na 40:37 pred odlazak na odmor, iako je prvo poluvrijeme završio sa svega 37 postignutih poena.

Na drugoj strani, Wembanyama je na pauzu otišao sa devet poena, devet skokova i čak pet blokada, postavši tek šesti igrač od 1998. godine koji je ostvario najmanje pet blokada u prvom poluvremenu NBA finala.

Brunson preuzeo stvar u svoje ruke

Početak drugog poluvremena pripao je Spursima i njihovom rookieju Dylanu Harperu. Mladi Košarkaš briljirao je s klupe i bio ključni faktor u trenucima kada je San Antonio održavao prednost.

Harper je utakmicu završio sa rekordom karijere od 25 poena, uz pet asistencija i četiri skoka, dok je Wembanyama do kraja upisao novi double-double učinak.

Međutim, kada je bilo najpotrebnije, Brunson je pokazao zašto je lider ove ekipe. U trećoj četvrtini ubacio je 14 poena, a zatim u posljednjoj dionici dodao još deset.

Njegova tri pogođena slobodna bacanja nakon faula pri šutu za tri poena donijela su Knicksima vodstvo 86:85, prvo još od samog početka utakmice kada su vodili 5:4.

U dramatičnoj završnici Karl-Anthony Towns je zbog šest ličnih grešaka morao napustiti parket, ali ni to nije poremetilo New York. Wembanyama i Harper uspjeli su vratiti Spurse u egal, no Brunson je još jednom odgovorio košem za novo vodstvo Knicksa.

Stephon Castle je 16 sekundi prije kraja smanjio na 92:90, ali Spursi nisu imali snage za potpuni preokret. New York je sačuvao prednost do posljednjeg zvuka sirene i konačno dočekao trenutak o kojem generacije navijača sanjaju još od 1973. godine.

Larry O’Brien trofej tako se nakon više od pola stoljeća vraća u Veliku jabuku, a ime Jalena Brunsona zauvijek će ostati upisano zlatnim slovima u historiji New York Knicksa, pišu Vijesti.

(24sata.info)

The post New York Knicksi nakon 53 godine ponovo na krovu NBA lige! appeared first on 24sata.info.

24sata.info

Brammertz: Više od 2.000 osumnjičenih u bivšoj Jugoslaviji tek treba biti predmet istraga

Znamo.ba
-
0
Brammertz: Više od 2.000 osumnjičenih u bivšoj Jugoslaviji tek treba biti predmet istraga

Glavni tužilac Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove Serge Brammertz obratio se u petak Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija (UN), istaknuvši tri ključna pitanja – izvršenje kazni osoba osuđenih pred tribunalima i Mehanizmom, podršku nacionalnim pravosuđima u ostvarivanju pravde za žrtve zločina počinjenih u Ruandi i bivšoj Jugoslaviji te očuvanje istine, pomirenja i obrazovanja kroz javni pristup arhivama Mehanizma.

Brammertz je na početku podsjetio na rezultate ostvarene tokom protekle tri decenije.

– Putem ad hoc tribunala i Mehanizma, Vijeće sigurnosti i Ujedinjene nacije ostvarili su neuporediv rezultat u oblasti odgovornosti i pravde. Optužene su 254 osobe, osuđene 154, a više nema bjegunaca – rekao je Brammertz.

Dodao je da je taj rezultat potvrda posvećenosti UN-a pravdi i odgovornosti.

Govoreći o izvršenju kazni, naglasio je da ono predstavlja temeljni princip krivičnog pravosuđa.

– Tribunali i Mehanizam imali su mandat da procesuiraju pojedince i utvrde njihovu ličnu odgovornost za počinjene zločine. Krivica pripada isključivo njima, a kazna se odnosi na djela koja su počinili. Ne postoji kolektivna, već individualna krivična odgovornost – kazao je.

Osvrnuvši se na sadašnji rad Ureda tužioca (OTP), Brammertz je istakao da je jedan od najvažnijih rezultata strategije okončanja rada tribunala to što su države članice preuzele punu odgovornost za nastavak procesa utvrđivanja odgovornosti.

Podsjetio je da pred nacionalnim pravosuđima i dalje predstoji značajan posao, navodeći da vlasti Ruande još tragaju za više od 1.000 osoba osumnjičenih za genocid, dok u zemljama bivše Jugoslavije više od 2.000 osumnjičenih tek treba biti predmet istraga.

– Države članice dosljedno naglašavaju koliko je moj Ured neophodan u pružanju podrške njihovom radu. Ostvarivanje pravde pred njihovim sudovima zavisi od dokaza i stručnosti koje pruža moj Ured – rekao je.

Govoreći o arhivama Mehanizma, Brammertz je naglasio da je od presudne važnosti očuvati sjećanje na žrtve i preživjele.

– Ključno je da priče žrtava i preživjelih nastave živjeti. Upravo im sjećanjem odajemo počast – rekao je.

Dodao je da je istina danas potrebnija nego ikada, upozorivši da negiranje zločina i veličanje ratnih zločinaca i dalje traju.

– Pomirenje zavisi od potpunog poštovanja patnje svih žrtava, bez obzira na njihovu pripadnost – istakao je.

Naglasio je i da iskustva Ruande i bivše Jugoslavije ostaju od izuzetnog značaja jer obrazovanje o počinjenim zločinima pomaže u prepoznavanju upozoravajućih znakova i doprinosi sprječavanju budućih zločina.

Na kraju obraćanja Brammertz je iznio tri preporuke zasnovane na svom iskustvu glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Mehanizma.

Predložio je da Mehanizam i dalje bude odgovoran za izvršenje kazni osuđenih pred tribunalima i tom institucijom, da mandat Ureda tužioca za pružanje pomoći nacionalnim pravosuđima u procesuiranju zločina počinjenih u Ruandi i bivšoj Jugoslaviji bude prenesen na Sekretarijat UN-a, zajedno s dijelom arhivske građe i osoblja te da arhive Mehanizma budu ustupljene UN-u radi dugoročnog upravljanja i javnog pristupa.

Zaključujući obraćanje, poručio je da je zahvaljujući kontinuiranoj podršci Vijeća sigurnosti tribunalima i instituciji čiji je on glavni tužilac, veliki broj žrtava u Ruandi i na području bivše Jugoslavije dobio pravdu koju zaslužuju, saopćeno je Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, piše Fena.

(24sata.info)

The post Brammertz: Više od 2.000 osumnjičenih u bivšoj Jugoslaviji tek treba biti predmet istraga appeared first on 24sata.info.

24sata.info

MIRZA KONJHODŽIĆ, rođ. AJANOVIĆ

Znamo.ba
-
0
MIRZA KONJHODŽIĆ, rođ. AJANOVIĆ

Duboko ožalošćeni obavještavamo rodbinu, prijatelje i komšije da je naša draga

MIRZA KONJHODŽIĆ, rođ. AJANOVIĆ

Nakon kratke i teške bolesti preselila na Ahiret u petak, 12. juna 2026. godine, u 74. godini života.

Dženaza će se obaviti u ponedjeljak, 15. juna 2026. godine u 14 00 sati na Gradskom groblju VLAKOVO.

O Ž A L O Š Ć E N I:

Suprug Džemal, sestre Mirha, Šaza, Senada, Lela i Aida, zetovi Nermin i Džino, amidža Besim, amidžinica Fata, djever Sead, zaove Emira i Tema, sestrići i sestrične, te ostala rodbina, prijatelji i komšije.

 

bakije.ba

The post MIRZA KONJHODŽIĆ, rođ. AJANOVIĆ appeared first on eUmrli.

emrli.com

Moj sin je mislio da je jedini nasljednik, ali očev snimak je otkrio istinu koju niko nije očekivao

Znamo.ba
-
0
Moj sin je mislio da je jedini nasljednik, ali očev snimak je otkrio istinu koju niko nije očekivao

Članak preuzet sa Ljepota.Ba orginal možete pronaći na linku: Moj sin je mislio da je jedini nasljednik, ali očev snimak je otkrio istinu koju niko nije očekivao

Za mene ta kuća nije bila samo krov. Bila je dokaz da dvoje običnih ljudi mogu izdržati težak život ako se drže zajedno. Svaka pločica, svaki prag i svaka voćka u dvorištu imali su priču koju sam pamtila bolje nego datume.

Radovan je uvijek govorio da dom nije mjesto gdje su zidovi najljepši, nego gdje se čovjek ne smije poniziti. Kada bih previše ustajala da služim goste, znao bi me uhvatiti za ruku i natjerati da sjednem. Govorio je da nisam sjenka kuće, nego njeno srce.

Poslije njegove smrti sve se promijenilo tiše nego što sam očekivala. Naš sin Nenad počeo je govoriti da je preuzeo kuću, iako je kuća i dalje bila na moje ime. Ta riječ, preuzeo, boljela me više nego što sam htjela priznati.

Račune sam plaćala ja. Drva sam naručivala ja. Namirnice sam donosila ja, jer su Nenad i njegova žena Marija uvijek imali obaveze, rokove i izgovore. Ali pred ljudima su oni bili domaćini, a ja sam postajala žena koja samo zna gdje stoje tanjiri.

Marija je često govorila: naša kuća, naša pravila. Nikada me nije zvala mama, čak ni iz pristojnosti. Za nju sam bila Zorice, kao neko koga možeš zamoliti da donese salatu, ali ne i pozvati da sjedneš pored nje.

Tog dana pravili su veliki porodični ručak za njene roditelje, rodbinu i komšije. Ustala sam u pet ujutro, jer sam znala da će na kraju sve pasti na mene. Spremila sam supu, pečenje, pitu, salate i kolač s orasima po Radovanovom receptu.

Koljena su me boljela dok sam stajala pored šporeta, ali nisam se žalila. U sebi sam ponavljala da je porodica vrijedna truda. Čovjek ponekad predugo brani tu rečenicu, čak i kada porodica više ne brani njega.

Marija je sišla oko deset, u novoj haljini i s telefonom u ruci. Pitala je jesam li završila kuhinju i napomenula da ne stavljam stare tanjire jer ne izgledaju lijepo na fotografijama. To su bili tanjiri koje mi je Radovan kupio prve godine braka.

Prećutala sam, jer sam to najbolje znala. Prećutala sam kada je Nenad primao pohvale kao da je on cijelo jutro kuvao. Prećutala sam dok je komšija govorio da je pravi domaćin, a moj sin se smiješio i odgovarao da se trude.

Kada su svi sjeli, vidjela sam jednu praznu stolicu pored moje zaove Ljubice. Pomislila sam da je to mjesto za mene. Obrisala sam ruke o kecelju, podigla činiju sa supom i krenula prema stolu.

Nenad je tada podigao pogled i rekao mi da ne sjedam, jer je to ručak za pravu porodicu. Rečenica je pala u sobu teže od bilo koje uvrede koju sam ranije prećutala. Neko je spustio viljušku, neko pogledao u tanjir, a neko se pravio da nije čuo.

Marija se nasmijala i dodala da mogu ostati u kuhinji jer sam tamo svakako najkorisnija. Činija mi je zadrhtala u rukama. Ljubica je tiho rekla Nenadu da ga bude sram, ali on je odmahnuo rukom i nazvao sve šalom.

Znala sam tu vrstu šale. To je ona šala kojom se čovjek brani kada želi nekoga povrijediti, ali ne želi snositi odgovornost za riječi. Znala sam i da bi Radovan, da je bio živ, ustao i rekao našem sinu da se majka ne ostavlja u kuhinji kao višak.

Spustila sam činiju na sto. Skinula sam kecelju i položila je preko naslona stolice. Nisam podigla glas, samo sam rekla da je vrijeme da se vidi ko je ovdje prava porodica.

Baš tada začulo se kucanje na ulaznim vratima. Kroz prozor sam vidjela Stanka, Radovanovog najboljeg prijatelja, čovjeka kojeg nisam vidjela skoro četiri godine. U ruci je držao stari telefon i sivu kovertu.

Stanko me mjesec dana ranije nazvao i rekao da je među Radovanovim stvarima pronašao nešto što nije smio otvoriti bez mene. Tada nisam znala zašto me glas mog pokojnog muža ponovo doziva kroz tuđe ruke. Tog dana sam shvatila.

Na vratima mi je rekao da mu je Radovan ostavio uputstvo da dođe ako me jednog dana u mojoj kući ostave da stojim sa strane. Čula sam Mariju iz dnevne sobe kako traži još salate, ali prvi put nisam požurila. Rekla sam Stanku da uđe.

Kada smo se vratili u dnevnu sobu, razgovor je utihnuo. Nenad je sjedio na mjestu gdje je nekada sjedio njegov otac. Lice mu se promijenilo čim je vidio Stanka i telefon koji je ovaj spustio na sto.

Prvi put tog dana nisam ostala pored vrata. Sjela sam na praznu stolicu pored Ljubice i pogledala sina. Kada me pitao šta izvodim, rekla sam da sjedam za sto u svojoj kući.

Stanko je uključio stari telefon. Prvo se čuo šum, a zatim Radovanov glas, slabiji nego što ga pamtim, ali dovoljno jasan da se meni srce stegne. Rekao je Nenadu da, ako sluša taj snimak, znači da je zaboravio ženu koja mu je dala život prije nego što je on počeo određivati joj mjesto.

Niko se nije pomjerao. Radovan je na snimku rekao da kuća ostaje na mom imenu i da je to njegova jasna volja, ali da postoji istina koju nije stigao reći za života. Nenad je pokušao narediti da se snimak ugasi, ali Stanko ga nije poslušao.

Zatim je Radovan rekao da naš sin nikada nije imao pravo da sebe naziva jedinim nasljednikom. Mariji je osmijeh nestao s lica, a Nenadova ruka je zadrhtala oko čaše. U sobi se više nije čulo ni disanje gostiju.

Stanko je otvorio sivu kovertu i izvadio fotografiju mlade žene koja je imala Radovanove oči. Zvala se Milica. Bila je Radovanova kćerka iz mladosti, dijete za koje je saznao kasno, kada je već bila odrasla, i koje je pomagao tiho jer se bojao da će istina razoriti porodicu dok je bio bolestan.

Nisam znala za Milicu. To me zaboljelo, ali me nije ponizilo. U koverti je bio i dokument kojim je Radovan njoj ostavio dio svoje lične ušteđevine, a meni pravo da odlučim hoće li i kada ona ući u našu kuću, jer je znao da sam jedina koja će istinu dočekati bez mržnje.

Nenad je, međutim, shvatio samo jedno: više nije mogao glumiti jedinog gospodara porodične priče. Stanko je zatim spustio još jedan papir pred njega, dokaz da je Radovan za života jasno naveo da kuća ostaje meni dok sam živa i da nijedno dijete, ni Nenad ni Milica, nema pravo da me iz nje istisne ili ponizi.

Tog dana ručak se završio bez pjesme, bez fotografija i bez Marijinih priča o njihovoj kući. Gosti su se razišli tiho, Ljubica je ostala uz mene, a Nenad je prvi put poslije mnogo godina spustio glavu pred stolom za kojim je mislio da me može izbrisati.

Kasnije sam upoznala Milicu. Nije došla da uzme kuću, niti da traži ono što nije njeno. Došla je s fotografijom Radovana iz mladosti i pismom u kojem joj je napisao da sam ja žena koja je čuvala njegov dom kada on više nije imao snage.

Nenad se izvinio, ali izvinjenje nije odmah popravilo ono što je godinama lomio. Rekla sam mu da će moju kuću poštovati ili u njoj neće glumiti domaćina. Mariji sam vratila kecelju koju je pokušala ostaviti na stolici i rekla da je kuhinja dio doma, ali nije mjesto na koje se majka protjeruje.

Danas ponovo sjedim za čelom stola kada ja postavljam ručak u svojoj kući. Radovanov stari telefon čuvam u ladici, ne zato da bih ikoga podsjećala na sramotu, nego da ne zaboravim da je moj muž, čak i poslije smrti, znao gdje mi je mjesto. Ne u kuhinji iza vrata, ne pored zida, ne u tuđoj šali, nego za stolom, kao srce kuće koju smo zajedno stvorili.

Objava Moj sin je mislio da je jedini nasljednik, ali očev snimak je otkrio istinu koju niko nije očekivao pojavila se prvi puta na Ljepota.Ba.

ljepota.ba

Dnevni obrok od osam slijedova: Spremni za planinarenje?!

Znamo.ba
-
0
Dnevni obrok od osam slijedova: Spremni za planinarenje?!

Prvi put objavljeno na stranici Zanimobostidana.com

osmosmjerni

Današnji osmotočkaš zove u planine na planinarenje, svjež zrak i miris borovine najbolji su lijek za…

*ČLANAK prvi put objavljen na* Zanimljivosti dana.

zanimljivostidana.com

Otvoren Women 100 EXPO: Žensko poduzetništvo dobilo najveću regionalnu pozornicu – Business Magazine

Znamo.ba
-
0
Otvoren Women 100 EXPO: Žensko poduzetništvo dobilo najveću regionalnu pozornicu – Business Magazine

Svečanim presijecanjem vrpce u Hotelu Hills u Sarajevu danas je otvoren Women 100 Shop & Show Expo, prvi međunarodni sajam posvećen ženama u Bosni i Hercegovini. Događaj je okupio više od 100 izlagača i preko 200 brendova iz Bosne i Hercegovine i regiona, potvrdivši već prvog dana da postoji velika potreba za platformom koja povezuje poduzetnice, kompanije, institucije i građane.

Podršku ovom projektu i događaju dali su Vlada Kantona Sarajevo, Ministarstvo privrede Kantona Sarajevo, kao i predsjednica Federacije Bosne i Hercegovine Lidija Bradara, UN Women i Turistička zajednica Kantona Sarajevo, potvrđujući značaj ženskog poduzetništva kao jednog od važnih pokretača ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine.

Tokom dva dana trajanja sajma posjetioci imaju priliku upoznati domaće i međunarodne brendove, prisustvovati panel diskusijama i radionicama, ostvariti nove poslovne kontakte te upoznati inspirativne žene koje svojim radom mijenjaju poslovnu i društvenu sliku Bosne i Hercegovine.

Women 100 Shop & Show Expo svečano su otvorili predsjednica Federacije Bosne i Hercegovine Lidija Bradara, pomoćnik ministra u Ministarstvu privrede Kantona Sarajevo dr. Zlatan Mujak, predstavnica UN Women u Bosni i Hercegovini Jo-Anne Bishop, izvršna direktorica Poslovnih novina Slađana Kučković i direktorica projekata Poslovnih novina Alena Ahmetspahić-Fočo.

Obraćajući se prisutnima, izvršna direktorica Poslovnih novina Slađana Kučković istakla je da Women 100 predstavlja novi korak u razvoju projekta Žene u biznisu.

„Prije petnaest godina krenuli smo s idejom da uspješne žene učinimo vidljivijima i da pokažemo koliko doprinose razvoju ekonomije i društva. Danas otvaramo prvi međunarodni sajam za žene u Bosni i Hercegovini i ponosni smo što smo stvorili platformu na kojoj poduzetnice mogu predstaviti svoje proizvode, usluge, ideje i uspjehe. Women 100 nije samo sajam, već mjesto novih prilika, partnerstava i inspiracije za buduće generacije žena“, kazala je Kučković.

Direktorica projekata Poslovnih novina Alena Ahmetspahić-Fočo naglasila je da je cilj sajma povezati žene iz različitih sektora i otvoriti prostor za nova poznanstva i poslovne prilike, te navela:

„Željeli smo stvoriti događaj koji će istovremeno biti koristan izlagačima, inspirativan posjetiteljima i značajan za razvoj ženskog poduzetništva. Veliki broj izlagača i posjetilaca već prvog dana pokazuje da je Bosna i Hercegovina trebala ovakav događaj. Women 100 okuplja žene koje stvaraju, vode, inoviraju i inspirišu druge da slijede njihove primjere.“

Predsjednica Federacije Bosne i Hercegovine Lidija Bradara, dala je svoju podršku ovom događaju i naglasila je važnost institucionalne podrške poduzetništvu i projektima koji doprinose ekonomskom osnaživanju žena rekavši:

„Svako povezivanje i promocija kada je poduzetništvo u pitanju su dobrodošli. Ekipa Poslovnih novina uvijek ima odlične ideje i projekte, a ovoga puta me posebno veseli podrška poduzetnicama. Mislim da će društvo imati višestrukih benefita sve većim razvojem tzv. ženskog poduzetništva i na institucijama je da prate te trendove.“

O konkretnim mjerama podrške govorio je pomoćnik ministra privrede kantona Sarajevo  Dr. Zlatan Mujak, iz Sektora za poduzetništvo, investicije, ugostiteljstvo i trgovinu, ističući da razvoj ženskog poduzetništva ostaje jedan od prioriteta institucija.

„Ministarstvo privrede Kantona Sarajevo je i u 2026. godini objavilo Javni poziv za poticaj razvoja ženskog poduzetništva. Ovaj program je namijenjen za subjekte male privrede u većinskom vlasništvu žena, a za ovu namjenu je u budžetu Kantona Sarajevo obezbijeđeno 1.228.000 KM.

Korisnicama programa na raspolaganju su sredstva za refundaciju dijela troškova nabavke opreme, tehnološke modernizacije, digitalizacije poslovanja, uvođenja i obnavljanja standarda kvaliteta, stručnog usavršavanja zaposlenika, kao i zakupa poslovnog prostora. Maksimalan iznos poticaja po jednom korisniku iznosi 50.000 KM.

U periodu od 2022. do 2026 godine Ministarstvo privrede Kantona Sarajevo je kroz program razvoja ženskog poduzetništva podržalo 245 subjekata male privrede čiji su većinski osnivači žene.

#td_uid_1_6a306dd923759 .td-doubleSlider-2 .td-item1 {
background: url(https://business-magazine.ba/wp-content/uploads/2026/06/IMG_8764-80×60.jpg) 0 0 no-repeat;
}
#td_uid_1_6a306dd923759 .td-doubleSlider-2 .td-item2 {
background: url(https://business-magazine.ba/wp-content/uploads/2026/06/IMG_9052-80×60.jpg) 0 0 no-repeat;
}
#td_uid_1_6a306dd923759 .td-doubleSlider-2 .td-item3 {
background: url(https://business-magazine.ba/wp-content/uploads/2026/06/IMG_9044-80×60.jpg) 0 0 no-repeat;
}
#td_uid_1_6a306dd923759 .td-doubleSlider-2 .td-item4 {
background: url(https://business-magazine.ba/wp-content/uploads/2026/06/IMG_8999-80×60.jpg) 0 0 no-repeat;
}
#td_uid_1_6a306dd923759 .td-doubleSlider-2 .td-item5 {
background: url(https://business-magazine.ba/wp-content/uploads/2026/06/IMG_8989-80×60.jpg) 0 0 no-repeat;
}
#td_uid_1_6a306dd923759 .td-doubleSlider-2 .td-item6 {
background: url(https://business-magazine.ba/wp-content/uploads/2026/06/IMG_8946-80×60.jpg) 0 0 no-repeat;
}

Kroz sve programe koje realizuje ovo Ministarstvo, u spomenutom periodu podržano je ukupno 457 subjekata male privrede u kojima se žene većinski vlasnici ili odgovorna lica. Ukupan broj podržanih subjekata je 1083.

Za ovu namjenu je iz budžeta izdvojeno oko 6,7 miliona maraka.

Najveći broj podržanih subjekata, ukupno njih 89, po strukturi klasifikacione djelatnosti spada u kategoriju “Ostale uslužne djelatnosti”.

Predstavnica UN Women u Bosni i Hercegovini Jo-Anne Bishop istaknula:

 „WOMEN 100 Shop & Show Expo predstavlja važnu platformu koja ženama poduzetnicama omogućava predstavljanje njihovih proizvoda i usluga, širenje poslovnih mreža, te pristup novim tržištima. Ekonomsko osnaživanje žena nalazi se u samom središtu mandata UN Women, jer uspjeh žena u poduzetništvu i poslovanju doprinosi razvoju lokalnih zajednica i jačanju ekonomije u cjelini. Kroz partnerstva poput ovog, UN Women nastavlja pružati podršku preduzetnicama, te promovisati inkluzivan i održiv ekonomski rast.“

Poseban dio programa očekuje se večeras kada će biti održana svečana dodjela priznanja Women 100

Impact Awards, kojom Poslovne novine obilježavaju 15 godina projekta „Žene u biznisu“ i odaju priznanje ženama koje svojim radom, liderstvom, inovacijama i društvenim angažmanom ostvaruju izuzetan utjecaj na razvoj privrede i zajednice.

Women 100 Shop & Show Expo otvoren je za posjetioce danas do 16 sati i sutra, 14. juna, od 10 do 16 sati u Hotelu Hills, a ulaz je besplatan za sve građane.

Objava Otvoren Women 100 EXPO: Žensko poduzetništvo dobilo najveću regionalnu pozornicu pojavila se prvi puta na Business Magazine.

business-magazine.ba

DNEVNIK TVSA/KS će od jula imati na raspolaganju adaptivni sistem upravljanja saobraćajem

Znamo.ba
-
0
DNEVNIK TVSA/KS će od jula imati na raspolaganju adaptivni sistem upravljanja saobraćajem

Kanton Sarajevo će od jula imati na raspolaganju adaptivni sistem upravljanja saobraćajem. Uspostavljen je i saobraćajni centar koji će vršiti kontrolu rada sistema. Nadležni vjeruju da će nakon pokretanja sistema adaptivnog upravljanja Sarajevo konačno „odčepiti“, jer godinama vodi borbu za velikim gužavama u saobraćaju. Stručnjaci poručuju da je ključno praćenje i pravovremeno korištenje sistema adaptivnog upravljanja.   

Građevinski radovi na uspostavljanju sistema adaptivnog upravljanja saobraćajem u glavnom gradu BiH su završeni. Pokretanje sistema adaptivnog upravljanja bi, uz izgradnju novih saobraćajnica, trebalo riješiti dugogodišnji problem velikih saobraćajnih gužvi u Sarajevu.  

–Na svih 163 raskrsnice je montirano i zamijenjeno sve od portala za semafore, ugrađene su kamere, mjerači brzina i sve ono što je neophodno. U sklopu preduzeća GRAS osposobili smo saobraćajni centar iz kojeg će se pratiti adaptivno upravljanje saobraćajem. Uposlenici saobraćaja već sada rade prve edukacije, radimo prva testiranja brojanja saobraćaja u odnosu na period 2023., 2024. kada smo radili mjerenja prije adaptivnog upravljanja – istakao je Adnan Šteta, ministar saibraćaja KS.

Pravi efekti uvođenja adaptivnog sistema upravljanja saobraćajem će biti vidljivi tek nakon određenog vremena, kaže sudski vještak saobraćajne struke, Mirzet Sarajlić. Suština je koristiti sistem pravovremeno.  

Potrebno je već nekoliko godina pratiti ponašanje saobraćaja da bi mi imali optimalne efekte samog sistema. U uvjetima smanjenog inteziteta saobraćaja treba voditi računa o tome da ne zaustavljamo vozila na mjestima gdje nema drugih tokova i konflikata sa tim tokovima – poručio je Mirzet Sarajlić, sudski vještak saobraćajne struke.

Na određenim raskrsnicama je već produženo trajanje zelenog svjetla na semaforima odnosno tzv. zeleni val. U toku su dodatna testiranja nakon čega će sistem biti pušten u upotrebu i neće podrazumijevati samo signalizaciju za automobile. 

–Imaju tasteri za pješake koji se moraju pritisnuti. Neće prelazi trajati isto kao što su trajali. Trajat će nekada kraće, nekada duže, ovisno o broju pješaka, funkcionalnosti i broju vozila na cestama. Imat ćemo i mogućnost samostalnog puštanja „zelenog vala“, ali i poluautomatskog na bazi algoritama koji mjere broj vozila koji prolaze. Onda ćemo na bazi toga određivati optimalno vrijeme za puštanje – dodaje Šteta.

Pored rješavanja problema u saobraćaju, adaptivni sistem upravljanja direktno utiče i na manje zagađenje zraka. Također pomaže i u bržem protoku roba, kao i u vanrednim slučajevima poput pružanja hitne medicinske pomoći.   

–Ono što je najveća prednost, ono što definitivno spašava živote i zdravlje ljudi jeste prolazak žurnih službi odnosno hitnih službi, hitne pomoći, policijskih i ostalih kojima ovaj sistem može na vrlo jednostavan način dati prednost prolaska kroz raskrsnicu. Međutim, moramo znati zaista da taj sistem mora biti u funkciji vremena i stalnom prilagođavanju. Mi tokom godine imamo zimske periode i ljetne periode, variranja su u protoku saobraćaja, u broju vozila – poručuje Sarajlić. 

Početkom jula bi sistem trebao profunkcionisati i predstavljat će jedan od najnaprednijih sistema adaptivnog upravljanja saobraćajem u regionu. Sve odluke u vezi sa saobraćajem u Sarajevu resorno ministarstvo će donositi na osnovu parametara koji će jasno pokazati broj vozila i pješaka koji koriste saobraćajnice i što je najvažnije, u kojim vremenskim intervalima ih koriste.

tvsa.ba

Petnaest godina braka slavili smo pred porodicom, a moj muž je te noći planirao drugi susret

Znamo.ba
-
0
Petnaest godina braka slavili smo pred porodicom, a moj muž je te noći planirao drugi susret

Članak preuzet sa Ljepota.Ba orginal možete pronaći na linku: Petnaest godina braka slavili smo pred porodicom, a moj muž je te noći planirao drugi susret

Te večeri slavili smo petnaest godina braka u restoranu na obali rijeke. Marko je insistirao da pozovemo porodicu, kumove, prijatelje i nekoliko njegovih kolega. Govorio je da se takva godišnjica ne propušta, kao da je zaista želio proslaviti nas, a ne sebe pred drugima.

Dok se spremao, namještao je sat koji sam mu kupila za rođendan. Gledala sam ga iz hodnika i pokušavala ne misliti na poruku koju sam tog jutra vidjela na njegovom telefonu. Bila je kratka, ali dovoljna da mi dan više nikada ne bude isti.

Pisalo je da neko jedva čeka veče nakon svega. Na kraju je stajalo srce. Kada sam ga pitala ko je poslao poruku, rekao je da je pogrešan broj, okrenuo telefon ekranom prema stolu i više ga nije ispuštao iz ruke.

Nekada bih mu vjerovala. Nekada sam mislila da je Marko grub, tvrdoglav i ponekad nepravedan, ali da je ipak moj. Posljednjih mjeseci sve češće sam imala osjećaj da je tijelom u kući, a mislima negdje gdje za mene nema mjesta.

Kasnio je s posla, mijenjao košulje prije navodnih sastanaka i mirisao na parfem koji nije bio moj. Kada bih ga pitala bilo šta, nazvao bi me preosjetljivom i rekao da ne pravim probleme od ničega. Najčešće bi sve završio rečenicom da se šali.

Ali šale su s vremenom postale oštrije. Pred drugima je govorio da ne razumijem ozbiljne stvari, da sam dobra za kuću, ali ne i za prave razgovore, da bih se izgubila bez njega. Smijeh ljudi oko nas uvijek bi bio kratak, ali dovoljan da se osjetim manjom nego prije.

U restoran sam došla u plavoj haljini koju sam sama izabrala. Marko je nije primijetio. Primijetio je, međutim, mladu crnokosu ženu koja nam je prišla da sipa vino i koja je na ruci nosila tanku narukvicu s malim privjeskom.

Nisam odmah razumjela zašto mi je poznata. Tek kasnije sam se sjetila da sam istu narukvicu vidjela na fotografiji koju je Marko jednom brzo sklonio s telefona. Tada sam sebi rekla da umišljam, jer je to lakše nego priznati da se istina pojavljuje pred tobom komad po komad.

Markova sestra Tamara sjedila je preko puta mene. Nikada me nije voljela, ali je to znala spakovati u osmijeh. Za nju sam uvijek bila žena koju je Marko izabrao zato što sam mirna, pouzdana i dovoljno strpljiva da ga ne pitam previše.

Kada je večera bila pri kraju, Marko je ustao da održi zdravicu. Svi su podigli čaše, a ja sam se nadala jednoj lijepoj rečenici, bar toj jednoj večeri. Umjesto toga, pogledao me je i rekao da bi, da nije bilo mene, možda bio stvarno sretan čovjek.

Prvo je nastala tišina. Zatim se neko nasmijao, pa još nekoliko ljudi, onako kako se ljudi smiju kada ne žele priznati da su čuli poniženje. Tamara je dodala da sam ionako uvijek bila samo sigurna opcija.

Marko je nije zaustavio. Nije spustio čašu, nije pogledao u mene kao ženu s kojom je proveo petnaest godina, nije pokazao ni najmanji znak da je granica pređena. Stajao je pred gostima zadovoljan što se ponovo predstavio kao duhovit čovjek.

Spustila sam viljušku i obrisala ruke salvetom. Nisam vikala, nisam ustala naglo i nisam mu dala zadovoljstvo da me nazove dramatičnom. Samo sam ga pogledala i shvatila da se čovjek ne šali onim što mu nikada nije palo na pamet.

Tada je prišao stariji konobar, ne ona crnokosa djevojka. U ruci je nosio kožnu fasciklu i bijeli račun. Pri dolasku me je pitao da li sam ja gospođa Ana Petrović, jer sam nekoliko sati ranije zatražila da se sve stavke vezane za našu rezervaciju dostave meni.

Marko je odmah pružio ruku, ali konobar je fasciklu predao meni. Rekao je da je kod rezervacije ostao dodatni račun koji je tražen pod imenom mog muža. Za stolom se smijeh ugasio kao da ga nikada nije ni bilo.

Otvorila sam račun. Nije se radilo samo o večeri. Na njemu je bila rezervacija apartmana na spratu iznad restorana, zakazana za 22:30, s napomenom za šampanjac, ruže i poruku namijenjenu ženi po imenu Lena.

Markovo lice promijenilo se brže nego što je mogao smisliti objašnjenje. Rekao je da nije kako izgleda, ali te riječi zvučale su prazno pored papira na kojem je njegovo ime stajalo jasno i uredno. Tamara je spustila čašu, a gosti su pogledali čas u mene, čas u njega.

U tom trenutku na vratima sale pojavila se crnokosa žena. Više nije imala radnu kecelju, nego crvenu haljinu i izraz lica osobe koja shvata da nije ušla u priču koju joj je neko obećao. Pitala je zašto ja imam njihov račun.

Nisam je mrzila. U tom trenutku vidjela sam da ni ona nije znala sve. Marko joj je, kako se kasnije ispostavilo, pričao da je naš brak samo formalnost, da smo odavno odvojeni i da je godišnjica obaveza koju mora preživjeti prije nego što nastavi novi život.

Iz torbe sam izvadila drugi papir. To nije bio račun iz restorana, nego izvod iz banke i kopija ugovora o oročenoj štednji. Prije tri dana saznala sam da je Marko pokušao prebaciti dio našeg zajedničkog novca na račun vezan za kupovinu manjeg stana.

Stan je trebao biti upisan tek nakon potpisivanja dodatnih papira. U dokumentima se nalazio i zahtjev za prenos sredstava koji je predstavljen kao moja saglasnost. Samo što ja tu saglasnost nikada nisam dala.

Na posljednjoj stranici nalazilo se ime osobe koja je potvrdila da je potpis moj. Bila je to Tamara. Njegova sestra, žena koja me upravo pred svima nazvala sigurnom opcijom, stavila je svoje ime na dokument koji je mogao ugroziti ono što sam godinama stvarala.

Za stolom više niko nije govorio. Marko je sjeo kao da mu se tijelo odjednom ispraznilo, Tamara je problijedila, a Lena se polako udaljila od vrata. Tada sam shvatila da te večeri nisam izgubila brak, nego iluziju da ga još vrijedi spašavati.

Ustala sam mirno, uzela fasciklu, račun i svoje stvari. Prije nego što sam izašla, rekla sam da se sve dalje rješava preko advokata. Nisam morala objašnjavati bol ljudima koji su se prije deset minuta smijali mom poniženju.

Narednih sedmica dokumenti su otišli na provjeru, banka je zaustavila sporni prenos, a Tamara je morala objasniti kako je njeno ime završilo na potvrdi koju ja nikada nisam odobrila. Marko je pokušavao govoriti da je sve izmaklo kontroli, ali istina je bila da je kontrolu izgubio tek kada sam prestala ćutati.

Razvod nije izbrisao petnaest godina, ali mi je vratio mene. Danas više ne sjedim pored čovjeka koji zdravice koristi da me smanji pred gostima. Naučila sam da „sigurna opcija“ nije uvreda ako znači da sam dovoljno sigurna u sebe da ustanem, uzmem dokaze i napustim sto za kojim ljubav više ne sjedi.

Objava Petnaest godina braka slavili smo pred porodicom, a moj muž je te noći planirao drugi susret pojavila se prvi puta na Ljepota.Ba.

ljepota.ba

1234...2.708Stranica 3 od 2.708