Predsjednik najtrofejnijeg srpskog Košarkaškog kluba Partizan Ostoja Mijailović gostovao je u podkastu “Poslovne priče”.
Govorio je o raznim temama, a govorio je i o stanju u crno-bijeloj momčadi i treneru Željku Obradoviću.
– Sve ovo što se danas događa je zbog Željka. Došli smo do ovog trenutka, da smo brend. Došli smo u situaciju da smo klub koji prijavljuje zainteresirane za sezonsku ulaznicu. Ima ih preko 30.000. Mislim da klubovi u NBA to nemaju. Sada imamo dobro utaban put koji trebamo slijeditirekao je Ostoja Mijailović.
– Znao sam da moram dati nešto navijačima ili otići iz kluba. Stisnem zube i kažem: “Otići ćeš iz kluba kad bude najjači, a ne kad bude najslabiji.” Tog ljeta, točnije u travnju 2021., došao je Zoran Savić i odmah sam mu rekao da posao ponudimo Željku Obradoviću. Zoran mi se smije i kaže da sam luda. No, Obradovića sam doista vidio kao jedinu osobu kojoj možemo ponuditi taj posao. Zoran i ja odlučujemo otići u Barcelonu razgovarati s njim. Prvo smo razgovarali s Giordijem da ga zamolimo da nas pozove u Eurokup jer nismo uspjeli izboriti mjesto na terenu. Nakon toga se nađemo sa Željkom i on odmah pita koga planiramo dovesti na mjesto trenera, a ja mu odgovaram ni pet ni šest: “Pa mi tebe planiramo”. Odmah kaže: “Nema šanse ljudi, neću ni pričati”. Igrati u Eurokupu nakon 30 godina”. Stalno sam se vraćala na temu da se treba vratiti i u jednom trenutku mi nije ništa odgovorio. Završavamo razgovor, krećemo kući i Zoran Savić mi šapće: “Izgleda da nisi skroz lud, stvarno postoji šansa.
Predsjednik crno-bijelih objasnio je kako su tekli pregovori
– Počinjemo pregovore. Bili su stvarno teški. Bilo mi je jako stresno jer sam jako želio da se to dogodi. Sjećam se da mi je bio rođendan i dobila sam čestitku od njega, a ja sam odgovorila da se vidimo i čujemo jer je već bio svibanj. Morao sam pronaći trenera. Bilo je teško, navijači mi govore da sam ugasio klub. Dođe mjesec lipanj, Zoran kaže da ne možemo više čekati, da moramo naći trenera, i odjednom zove Željko. Zakažemo službeni sastanak, da ja predstavim program, on da kaže svoje i to je to. Dolazi na sastanak, taj razgovor je trajao četiri sata. Pregledao je sve u kontekstu kako bi se upoznao sa situacijom. Bilo je tako iscrpljujuće jer sam ja pričala, a on je slušao. Nakon svega je ustao i rekao da će razmisliti. On odlazi i nemam drugog izbora. Ne vidim tko bi mogao biti trener umjesto Željka Obradovića. Ne znam što bih učinio da nije prihvatio. Tu noć nisam spavao. Nakon par dana ga opet zovem, bila sam toliko uporna da sam dosadila i sebi a ne samo njemu. Dođe opet na razgovor, opet se čujemo… valjda dva-tri sata. Pričao sam o budžetu, o ljudima koje dovodimo i odjednom on ustane i kaže: “Ja sam trener Partizana”. Pruža mi ruku, a ja ne znam gdje sam, suza u oku. Tražim od njega da odmah potpiše ugovor, da sazove konferenciju za novinare. Kaže da ne mora odmah, da će se javiti kad i kako. Razmišljam, zašto mi ne kažeš više, jednostavno nisam mogao vjerovati. Onda zovem Zorana Savića da pijemo rakiju, da slavimo. Onog trenutka kada smo sazvali konferenciju i kada su me fotografi slikali sa Željkom, znao sam da je sve gotovo i da je on zaista trener Partizana.”rekao je Mijailović.
