Znanstvenici sa Sveučilišta Saarland u Njemačkoj otkrili su zanimljiv fenomen u kojem se pokušavaju kretati dok slušamo glazbu. To jest da određeni mišići …

Oko ušiju se aktiviraju tijekom intenzivnog slušanja glazbe!

Ovo otkriće ukazuje na očuvanje evolucijske funkcije koja je, jednom, jednom dopustila da našim novinama preciznije pronađu izvor zvuka.

Ta sposobnost koja je navodno izgubila prije oko 25 milijuna godina.

U studiji objavljenoj u časopisu The Journal of Frontiers in Neuroscience, istraživači su proveli eksperiment s 20 ispitanika s normalnim sluhom.

Eksperiment je sudjelovao u eksperimentiranju audio knjige dok je istovremeno reproducirao podcast, a izvori zvuka dolazili su s iste lokacije.

Tim je stvorio tri različita scenarija s rastućim stupnjem pogoršanja, podcast je šutio iz audio knjige, dok je u najtežem scenariju više podcasta s glasovima sličnih tona objavljeno u najtežim scenarijem, što je tako teško razlikovati i Pratite željeni sadržaj.

Rezultati eksperimenta istaknuli su da su s povećanjem težine slušanja, ispitanici su se češće trudili i češće su se usredotočili.

Istraživači su koristili elektrode izmjerene mišićne aktivnosti oko ušiju i zabilježili su da superiorni aurikularni mišići koji podižu i pomiču uši kako bi se vanjsko aktivirali u zahtjevnijim uvjetima sluha.

S druge strane, stražnji aurikularni mišići, koji pomaknu uši natrag, pokazali su povećanu aktivnost kada je izvor zvuka bio postavljen iza ispitanika.

Iako većina ispitanika nije imala svijest o mogućnostima svjesnog pokreta uha, rezultati pokazuju da neuronski krug kontrola i mišića ostaje aktivan i reagira na različite izazove sluha.

“Naši preci vjerojatno su koristili ove mišiće kako bi preciznije pronašli izvor zvuka, što je bilo ključno za opstanak”, objašnjava Andreas Schröer, vodeći autor istraživanja. “Iako ta sposobnost više nije korisna u modernom svijetu, naš mozak čuva određene strukture koje su služile u toj svrsi.”

Ovo otkriće, iako temeljeno na malom uzorku ispitanika, pruža uvid u to kako evolucijski ostaci mogu postojati u našim neuronskim sustavima.

Znanstvenici napominju da su pokreti uha toliko suptilni da su u većini slučajeva još uvijek “neuronski fosilni” dokazi da, iako se naši biološki sustavi razvijaju i prilagođavaju novim potrebama, neke evolucijske značajke ostaju sačuvane.

Bit će potrebna daljnja istraživanja kako bi se utvrdio opseg i značaj ovog fenomena u široj populaciji, kao i može li se sposobnost aktiviranja tih mišića poboljšati uz pomoć specifičnog treninga.

Za sada, otkriće pruža fascinantan uvid u to koliko nam je mozak složen i koliko mogu sačuvati tragove prošlih adaptacija, čak i kad su, naizgled, beskorisni u modernim uvjetima.

Izvor: ZanimljiVostidana.com