Dvadeset pet godina Amir Ahmić bio je bh. oficir za vezu s Haškim tribunalom, neposredno prateći procese, dokaze i sudske činjenice o najtežim ratnim zločinima počinjenim u našoj zemlji. Kao jedan od najboljih poznavalaca haškog naslijeđa, danas je među onima koji mogu najpreciznije govoriti o tome šta je pravosnažna presuda krvniku Ratku Mladiću zaista utvrdila, ali i šta je ostalo izvan sudnice. S Ahmićem smo razgovarali o pravdi za žrtve Srebrenice, odgovornosti počinilaca i borbi da sudski utvrđene činjenice ne budu potisnute politikom, negiranjem i stvaranjem novih mitova.
Krivična odgovornost
Da li je Mladić umro bez odgovora na najvažnije pitanje, zašto je naredio ono što je naredio, glasilo je naše prvo pitanje.
– Mladić je umro, ali tri stvari nisu završene njegovom smrću, njegovo lično suočavanje sa zločinima, društveno prihvatanje sudski utvrđenih činjenica i politička odgovornost onih koji danas od osuđenog genocidnog zločinca ponovo prave heroja. Sud je utvrdio šta je učinjeno, ko je učestvovao, kakva je bila komandna struktura, koje su bile namjere i kakva je krivična odgovornost Mladića. Ali krivični sud nije psihološki sudija koji mora do kraja objasniti unutrašnji motiv počinioca. Mladić se do kraja branio tvrdnjom da nije kriv. Zato od njega nismo dobili priznanje, pokajanje niti vlastito objašnjenje zašto je prihvatio i provodio politiku koja je dovela do genocida i drugih zločina – navodi Ahmić za „Avaz“.
Ističe da smo ipak nešto saznali, a to je da se radi o kukavici koji je, ne samo negirao odgovornost i dokazivao da je poštivao Ženevske konvencije, nego je do posljednjeg trenutka molio za milost Haški sud da ga pusti na slobodu.
– Kukavica koji se nije smio suočiti sa svojim zločinom i kukavica koji je deceniju i više najmanje tri puta godišnje molio za milost, tvrdeći da su mu to posljednji dani života. Sud može izreći kaznu, ali ne može iznuditi savjest – poručuje Ahmić.
Pravna presuda
Na upit da li je pravda za žrtve Srebrenice zaista ostvarena njegovom presudom ili je ostalo nešto nedovršeno, odgovara.
– Presudom je ostvarena važna, ali ne i potpuna pravda. Pravna pravda jeste ostvarena u jednom ključnom smislu, Mladić je procesuiran, imao je pravo na odbranu i žalbu, proglašen je krivim i pravosnažno osuđen na doživotni zatvor. Ali pravda za žrtve nije isto što i presuda počiniocu. Presuda ne vraća ubijene. Ne vraća djetinjstvo preživjelima. Ne uklanja posljedice genocida. Ne vraća domove. Teško liječi traumu. I najvažnije, ne garantuje da će društvo prihvatiti istinu koju je sud utvrdio. To je ostalo nedovršeno. Ako se Mladić nakon smrti slavi, ako se njegovi murali obnavljaju, ako se genocid negira ili relativizira, onda pravna činjenica postoji, ali društvena pravda ostaje nepotpuna. Zato bih rekao presuda je zatvorila krivični predmet, ali nije zatvorila historiju. I upravo zato je borba za istinu nakon Mladićeve smrti možda važnija nego što je bila dok je bio živ – naglašava naš sagovornik.
Ne smijemo dozvoliti stvaranje mita
Našeg sagovornika smo pitali i šta će, nakon Mladićeve smrti, biti najteže sačuvati – činjenice, sjećanje ili odgovornost.
– Najlakše će biti sačuvati činjenice. Najteže će biti sačuvati odgovornost. Činjenice su danas zapisane u presudama, dokumentima, svjedočenjima, arhivama i dokazima. Sjećanje je mnogo ranjivije. Ali odgovornost je najranjivija od svega. Zašto? Zato što se može dogoditi da buduće generacije znaju da se Srebrenica dogodila, a da istovremeno više ne osjećaju ko je za nju odgovoran i zašto je do nje došlo. Može ostati datum. Može ostati broj žrtava. Može ostati ime Srebrenice. Ali ako se izgubi veza između zločina, počinilaca, ideologije, političkih ciljeva i odgovornosti, historija se pretvara u statistiku. Zato je najvažnije sačuvati odgovornost zajedno s činjenicama. Ostaje na nama da sačuvamo ono što je sud utvrdio i da ne dozvolimo da se odgovornost pretvori u mit – kategoričan je Ahmić.
(24sata.info)
The post Amir Ahmić, bivši oficir za vezu s Hagom, za “Avaz”: Umro je kao kukavica, ali istina o genocidu ne smije umrijeti appeared first on 24sata.info.
