Bursać: Denis Bećirović može izgubiti izbore, ali BiH ne smije izgubiti Slavena Kovačevića!

“Dok SDP svojim biračima objašnjava zašto ne smiju glasati za Slavena Kovačevića kako Denis Bećirović ne bi izgubio glasove i trku za Predsjedništvo, Dodik i Čović računaju mnogo ozbiljniju matematiku: Cvijanović plus Filipović jednako je dva prema jedan u Predsjedništvu BiH bez obzira na bošnjačkog člana. SDP, dakle čuva Denisovu fotelju, a onda Čović i Dodik mogu uzeti državu.“

Ako na trenutak izbacimo stranačke zastave, navijačke strasti, sujete partijskih centrala i pitanje ko će kome uzeti nekoliko hiljada glasova, pred građanima Federacije Bosne i Hercegovine ostaje prilično jednostavna politička matematika: Mnogo je važnije ko će sjediti na mjestu hrvatskog člana Predsjedništva BiH nego ko će pobijediti u bošnjačkoj izbornoj utrci.

I upravo zbog toga je slučaj Slavena Kovačevića postao mnogo veći od samog Slavena Kovačevića.

Zašto SDP-u toliko smeta Slaven Kovačević?

SDP je, prema informacijama Istrage, preko Viber grupe sa više od 15 hiljada članova i simpatizera upozorio svoje birače da glas za Slavena Kovačevića predstavlja navodnu podvalu SDA i DF-a čiji je cilj razbijanje biračkog tijela Denisa Bećirovića. Stranačka računica je ovdje razumljiva: Svaki građanski orijentisan birač iz Federacije BiH koji odluči glasati za Kovačevića potencijalno je jedan glas manje za Bećirovića.

Ali država nije SDP, kao što ni Predsjedništvo Bosne i Hercegovine nije radno mjesto rezervisano isključivo za Denisa Bećirovića.

Tu dolazimo do mnogo važnijeg pitanja: Šta Bosna i Hercegovina dobija pobjedom Bećirovića, a šta može izgubiti porazom Kovačevića?

Odgovor nije nimalo prijatan za SDP.

Scenario 2:1

Ako Željka Cvijanović osvoji mandat iz Republike Srpske, što je politički sasvim realan scenario, a Darijana Filipović kao kandidatkinja HDZ-a osvoji hrvatsko mjesto, Dragan Čović i Milorad Dodik dobijaju ono o čemu su godinama mogli sanjati, a to je institucionalna većinu 2:1 u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.

Tada ime bošnjačkog člana Predsjedništva postaje mnogo manje važno, da ne kažem efemerno.

Zvao se on Denis Bećirović, Bakir Izetbegović ili neko treći, sjedit će preko puta političke osovine koja ima dva glasa. Istraga upravo upozorava koliko bi takva većina mogla biti važna: Predsjedništvo učestvuje u izboru mandatara za Vijeće ministara, vodi vanjsku politiku, imenuje ambasadore i vojni komandni kadar, učestvuje u budžetskim procesima i raspolaže drugim ustavnim i zakonskim nadležnostima.

Drugim riječima, utakmica za državu tada se igra dva protiv jedan i država GUBI.

A imamo već i zastrašujuće konkretnu ilustraciju kako bi to moglo izgledati.

2:1 U praksi

Prema svim dostupnim informacijama, a pisao sam o tome, Dodik i Čović računaju da bi Željka Cvijanović i Darjana Filipović kao nova većina u Predsjedništvu BiH mogle donijeti odluku o pomilovanju Milorada Dodika, čime bi mu bile uklonjene pravne posljedice osude i otvoren put za povratak na funkciju premijera Republike Srpske. Zakon o pomilovanju daje Predsjedništvu ovlaštenje za pomilovanja, uključujući pravne posljedice osude, a odluka bi prema toj interpretaciji mogla biti donesena većinom glasova.

E sad dolazimo do apsurda.

Dok Dodik i Čović razmišljaju u kategorijama političke moći, institucionalne kontrole i većine 2:1, SDP razmišlja o tome hoće li Slaven Kovačević uzeti glasove njihovom Denisu Bećiroviću.

Jedni računaju državu, drugi računaju stranku.

I tu se krije politička tragedija bosanskohercegovačke (navodne) socijaldemokratije.

Jer zašto bi građanski, lijevo orijentisan birač iz Federacije Bosne i Hercegovine morao smatrati da mu je Denis Bećirović politički bliži ili važniji od Slavena Kovačevića?

Kovačević je autentičnija ljevica od Bećirovića, nezgodno za SDP

Kovačević je ideološki profilisan kao izrazitije građanski kandidat, njegova politička biografija vezana je za borbu protiv etničke diskriminacije u izbornom sistemu, a upravo je njegov slučaj pred Evropskim sudom za ljudska prava otvorio jedno od najvažnijih pitanja budućeg ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine. Takvom biraču sasvim je legitimno kazati: Moja politička procjena govori da je Kovačević važniji za budućnost države od još četiri godine Bećirovića u Predsjedništvu.

Pogotovo kada pogledamo učinak sadašnjeg mandata.

Šta je tačno revolucionarno proizvelo Bećirovićevo sjedenje u Predsjedništvu? Koji je politički odnos snaga promijenjen njegovim mandatom? Koja je velika državna politika pomjerena zahvaljujući njemu?

Političko vegetiranje u državnoj fotelji samo po sebi nije državna strategija.

SDP zato pravi opasnu zamjenu teza: Interes vlastitog kandidata pokušava predstaviti kao interes države. A ta dva interesa 2026. godine mogu biti potpuno različita. Potpuno!

Sa stanovišta SDP-a svaki glas Kovačeviću predstavlja potencijalni problem za Bećirovića. Sa stanovišta Bosne i Hercegovine svaki glas koji može spriječiti uspostavljanje većine CvijanovićFilipović predstavlja glas kojim se čuva institucionalna ravnoteža.

Pročitajte ovo još jednom!

Pročitajte ovo još jednom!

Razlika je ogromna.

U scenariju pobjede Kovačevića i bilo kojeg kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva građanska i probosanska politika zadržava dva glasa. U scenariju pobjede Filipović i Cvijanović dobija ih osovina ČovićDodik. Tada možemo raspravljati do jutra je li bošnjački član Predsjedništva Denis, Bakir ili neko treći; matematika će ostati ista- jedan prema dva.

Zato je potpuno racionalno da građanin Federacije kaže: Glasat ću za Slavena Kovačevića.

Izbori su zakletva državi, a ne partiji!

Može taj građanin biti ljevičar. Može biti socijaldemokrata. Može čak godinama glasati i za SDP. Jer izbori nisu zakletva partiji, a birač nije stranačko vlasništvo.

Upravo tu nervoza SDP-a postaje razumljiva. Kovačević ulazi u birački prostor koji ta stranka smatra svojim prirodnim vlasništvom. Ulazi među urbane, građanske, lijeve i probosanske birače i postavlja neugodno pitanje: Ako već glasamo strateški, zašto bi taj strateški glas nužno bio glas za Denisa Bećirovića?

Odgovor SDP-a glasi: Zato što naš kandidat “mora“ pobijediti.

Odgovor države mora biti: Pobijediti mora kombinacija koja sprečava Čovića i Dodika da dobiju Predsjedništvo.

Jer Dodik i Čović neće imati sentimentalnih problema sa korištenjem većine u uništavanju države. Neće sjediti četiri godine i pitati se izgleda li preglasavanje dovoljno evropski, građanski i inkluzivno. Koristit će svaki pedalj institucionalne moći koji im sistem pruži. Istraga upozorava da bi sa dva člana Predsjedništva, uz kontrolu hrvatskog i srpskog kluba u domovima naroda i snažne pozicije kroz druge nivoe vlasti, taj blok dobio koncentraciju moći kakvu Sarajevo godinama nije imalo.

A Sarajevo bi tada možda shvatilo vrijednost većine koju je prethodno proglasilo nevažnom.

Zato priča o Slavenu Kovačeviću prevazilazi njegovo ime, DF, SDP, Komšića, Bećirovića i sve njihove međusobne animozitete. Ovo je pitanje hoće li u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine sjediti dvojac sposoban da institucionalnim glasovima provodi političke dogovore Dodika i Čovića.

SDP ima pravo boriti se za svog kandidata. Naravno!

Ali nema pravo svoj strah od poraza Denisa Bećirovića prodavati kao strah za Bosnu i Hercegovinu. I na koncu, budimo iskreni, kad smo kod strahova-plašite li se više da će Denis izgubiti ili da će u Predsjedništvu sjediti HDZ igrač ili igračica? Taj odgovor umnogome oblikuje i vaš doživljaj države ali i budućnost iste.

Jer Bećirović može izgubiti izbore i Bosna i Hercegovina će itekako preživjeti njegov poraz. Može ih dobiti i nastaviti još četiri godine sjediti u Predsjedništvu. I to vam ga je to!

A šta ako-evo šta!

Ali ako istovremeno pobijede Darijana Filipović i Željka Cvijanović, država ulazi u potpuno drugačiji politički odnos snaga bez obzira na člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda.

Tada ćemo možda gledati kako se Dodiku pomilovanjem otvara put prema novoj funkciji, kako dvije trećine diplomatskih imenovanja dolaze iz političkog kruga srpsko-hrvatskog saveza, kako se mandatar za Vijeće ministara bira glasovima tog saveza i kako bošnjački član Predsjedništva sa svojim jednim glasom obilazi televizije objašnjavajući da se snažno protivi.

Biće to skup način da naučimo osnovnu matematiku.

Dva je više od jedan. Uvijek, stalno i svuda!

A možda će tada i u SDP-u shvatiti da najveća opasnost za Bosnu i Hercegovinu 2026. nije bila mogućnost da Denis Bećirović izgubi nekoliko hiljada glasova.

Bila je to mogućnost da država izgubi jedan jedini glas. Najskuplji.