Evropsko tržište rada prolazi kroz značajnu promjenu: poslodavci sve više pažnje posvećuju stvarnim znanjima i vještinama kandidata, a ne samo diplomama i formalnim kvalifikacijama. Prema istraživanju Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), Švedska i Francuska prednjače u Evropi po spremnosti da zapošljavanje i profesionalni razvoj zasnivaju na konkretnim sposobnostima radnika.
Dok se potrebe kompanija ubrzano mijenjaju pod uticajem digitalizacije, vještačke inteligencije i novih tehnologija, tradicionalni obrazovni sistem sve teže uspijeva da prati zahtjeve tržišta rada, pokazuje analiza koju je objavio Euronews.
Novi pristup, poznat kao skills-first, podrazumijeva da se prilikom zapošljavanja, napredovanja i stručnog usavršavanja veći značaj pridaje onome što zaposleni zaista zna i može da uradi, bez obzira na to gdje je te sposobnosti stekao. Ovaj trend nesumnjivo govori da diplome prestaju da budu jedino mjerilo kompetentnosti.
Švedska i Francuska na vrhu evropske liste
OECD je razvio poseban indeks spremnosti i primjene zapošljavanja zasnovanog na vještinama (Skills-First Readiness and Adoption Index), kojim ocjenjuje koliko su pojedine države prilagodile tržišta rada ovom modelu.
Indeks se kreće od nula do jedan, pri čemu veća vrijednost pokazuje bolju razvijenost sistema za prepoznavanje, sticanje i vrednovanje vještina.
Među 23 analizirane evropske države, najbolje rezultate ostvarile su:
- Švedska – 0,70
- Francuska – 0,69
- Ujedinjeno Kraljevstvo – 0,65
- Belgija – 0,64
- Finska – 0,63
- Češka, Norveška i Letonija – približno 0,61
Evropski prosjek iznosi 0,58.
Njemačka, sa rezultatom 0,57, nalazi se nešto ispod prosjeka, kao i Švajcarska i Holandija.
Na začelju su Mađarska sa indeksom 0,45 i Grčka sa 0,46, dok slabije rezultate bilježe i Turska, Slovačka i Slovenija.
Prema ocjeni OECD-a, razlike među državama ne proizlaze samo iz kvaliteta njihovih obrazovnih sistema, već i iz mogućnosti odraslih da se dodatno usavršavaju, dostupnosti obuka i spremnosti poslodavaca da prepoznaju znanja stečena van formalnog obrazovanja.
Više od 70 odsto poslodavaca teško pronalazi odgovarajuće radnike
Jedan od glavnih razloga za promjenu načina zapošljavanja jeste sve izraženiji nedostatak odgovarajućih kadrova.
Prema podacima koje navodi Euronews, više od 70 odsto poslodavaca u državama OECD-a tokom 2025. godine prijavljivalo je poteškoće u popunjavanju radnih mjesta zbog nedostatka kvalifikovanih kandidata.
Istovremeno, približno trećina zaposlenih smatra da njihove vještine nijesu usklađene sa zahtjevima posla koji obavljaju.
To znači da kompanije često ne mogu da pronađu radnike koji su im potrebni, dok dio zaposlenih posjeduje sposobnosti koje na postojećim radnim mjestima ne koristi u potpunosti.
Glenda Quintini, viša ekonomistkinja OECD-a, objašnjava da zapošljavanje prema vještinama ne podrazumijeva potpuno odbacivanje diploma, već veće vrednovanje sposobnosti koje kandidati mogu da dokažu.
Takav pristup omogućava kompanijama da prošire krug potencijalnih zaposlenih, uključujući osobe koje nemaju tradicionalne akademske kvalifikacije, ali posjeduju odgovarajuće praktično iskustvo.
U Britaniji samo 14 odsto oglasa izričito traži obrazovne kvalifikacije
Koliko se kriterijumi razlikuju između tržišta pokazuje i istraživanje platforme za zapošljavanje Indeed.
Prema tim podacima, samo 14 odsto oglasa za posao u Ujedinjenom Kraljevstvu izričito navodi zahtjeve u pogledu formalnog obrazovanja, dok u Sjedinjenim Američkim Državama taj udio iznosi oko 50 odsto.
Pawel Adrjan, direktor ekonomskih istraživanja u kompaniji Indeed, objašnjava da značaj diploma u velikoj mjeri zavisi od zanimanja.
U regulisanim profesijama, poput medicine i drugih oblasti koje zahtijevaju posebne licence i kvalifikacije, formalno obrazovanje ostaje neophodno.
Međutim, u brojnim drugim djelatnostima praktično iskustvo, konkretni rezultati rada i sposobnost brzog usvajanja novih znanja mogu postati jednako važni kao akademske kvalifikacije.
Šta donosi veću platu – diploma ili vještine?
Iako poslodavci sve više cijene konkretne sposobnosti, formalno obrazovanje i dalje ima značajnu ekonomsku vrijednost.
Analiza OECD-a pokazuje da su, pri upoređivanju standardizovanih razlika, viši nivoi obrazovanja u prosjeku povezani sa približno 16 odsto većim zaradama, dok bolje matematičke vještine donose razliku od oko devet odsto.
Francuska se izdvaja kao jedina analizirana evropska država u kojoj je relativni efekat matematičkih sposobnosti na zarade veći od efekta obrazovanja. Odgovarajući odnos iznosi 1,33.
To sugeriše da francusko tržište rada u većoj mjeri od većine drugih zemalja nagrađuje određene demonstrirane vještine, nezavisno od formalnog obrazovanja.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da ovaj pokazatelj mjeri samo matematičke sposobnosti, a ne čitav spektar tehničkih, komunikacionih, digitalnih i drugih vještina važnih za savremena zanimanja.
Vještačka inteligencija ubrzava promjene
Digitalizacija, zelena tranzicija i vještačka inteligencija dodatno ubrzavaju promjene u zahtjevima poslodavaca.
U brojnim zanimanjima znanja stečena tokom školovanja više nijesu dovoljna za čitav radni vijek, zbog čega kontinuirano usavršavanje postaje neophodno.
OECD ukazuje na rastući značaj kraćih programa stručnog obrazovanja, sertifikata za konkretne kompetencije i sistema koji omogućavaju priznavanje prethodno stečenog znanja.
Takve sposobnosti ne moraju nastati isključivo kroz formalno obrazovanje. Mogu se sticati radnim iskustvom, dodatnim obukama, samostalnim učenjem, volontiranjem i drugim aktivnostima.
Ključni izazov za poslodavce zato više nije samo kako provjeriti koju školu je kandidat završio, već i kako pouzdano utvrditi šta zaista zna da radi.
A gdje je Crna Gora?
Crna Gora nije obuhvaćena uporednim indeksom OECD-a na kojem se zasniva analiza, pa nije moguće direktno uporediti njenu spremnost sa rezultatima evropskih država.
Ipak, promjene koje se dešavaju na razvijenijim evropskim tržištima rada imaju značajne implikacije i za crnogorsku privredu.
U sektorima poput informacionih tehnologija, turizma, finansijskih usluga i drugih djelatnosti, poslodavci se suočavaju sa potrebom da obezbijede radnike sa konkretnim, tržišno primjenljivim znanjima.
Za domaće kompanije, šira primjena zapošljavanja prema vještinama mogla bi značiti veći izbor kandidata, dok bi radnicima omogućila da lakše napreduju zahvaljujući iskustvu i stručnom usavršavanju, a ne isključivo formalnim kvalifikacijama.
Zaključak evropskih analiza nije da diploma postaje nevažna, već da sama diploma sve manje govori o tome koliko je kandidat spreman za konkretan posao.
U ekonomiji u kojoj se tehnologija i poslovni modeli ubrzano mijenjaju, sposobnost stalnog učenja i prilagođavanja postaje jedna od najvažnijih profesionalnih prednosti.



