Matić, u pismu objavljenom na Javnom servisu, portalu koji je pokrenuo sa grupom novinara, navodi da njeni mama i tata Ninela i Ivan zajedno sa ostalim roditeljima godinu dana nakon tregedije apeluju na buđenje društva koje nam je neophodno, da bi shvatili da vaša žrtva nije bila uzaludna.
Takođe, Matić Ani piše da se na jasna pitanja koja roditelji postavaljaju, moraju pronaći jasni odgovori.
Matić u uvodu piše da je njeno ime davno zavoljeo čitajući roman “Bilješke jedne Ane”, čiji je glavni lik tinejdžerka Ana, mlada i mršava djevojka sa Slavije i naglasio da su je svi u Srbiji upoznali zahvaljujući njenim roditeljima Nineli i Ivanu.
- Tvoji roditelji uvijek pričaju divno o tebi – poručio je Matić Ani i naglasio da su se oni, iako im je mnogo teško, hrabro pojavili u dokumentarcu “03.05.2023.”, sa željom da što više ljudi čuje i vidi koliko im nedostaješ, a potom i u nastavku pod naslovom “Buđenje”.
Matić Ani naglašava da su Ninela i Ivan neumorni i da im nikada ništa nije teško kada je ona u pitanju, boreći se za pravo i pravdu.
- Nedostaješ ne samo njima, već svima nama koji smo te zavoleli kroz njihove priče – napisao je Matić i podsetio da su njeni roditelji odškrinuli vrata njene sobe.
- Nedavno je teta koja je napravila te dokumentarce dobila godišnju novinarsku nagradu, a u stvari, priznanje si dobila ti, priča o tebi i tvom odnosu prema životu, tvojim roditeljima, drugarima. Tvoji višestruki talenti, razdraganost, pozitivnost, tvoje lijepo porodično vaspitanje – naglasio je Matić koji je i glavni i odgovori urednik portala Javni servis.
Ani pourčuje da se njeni roditeji sa roditeljima njenih školskih drugarica i drugara, neprekidno bore da ni ona ni ostala ubijena deca ne budu zaboravljena i da se uspomena na sve njih očuva i izgradnjom memorijala na mjestu gdje je nekada bila škola u koju su išli.
-Tvoja je mama, pred tvoj trinaesti rođendan, zajedno sa tatom Ivanom, pričala o tome koliko je strašno, tragično i nepravedno sve što vam se desilo. Ma koliko tužni, i koliko god imali pravo na ljutnju i bes, gorčinu, ljubav prema tebi njihove priče čini blagotvornim, opominjućim – napisao je Matić Ani.
On je poručio da se na jasna pitanja koja postavaljaju, moraju pronaći jasni odgovori.
- Godinu dana poslije tragedije, zajedno sa ostalim roditeljima apeluju na buđenje društva koje nam je neophodno, da bi shvatili da vaša žrtva nije bila uzaludna – kazao je Matić i dodao da sve ovo piše, iako je nikada nije lično upoznao, na njen “nebeski rođendan”.
Jednom si napisala “Prijateljstvo je za mene nešto najlepše. Želim da svi na svijetu otkriju svoje najbolje prijatelje”, napisao je Matić i dodao da “nas ima puno koji smo u svima vama, u tebi, Bojani, Sofiji, Emi, Mari, Angelini, Adriani, Andriji, Katarini i Draganu, pronašli prijatelje za cijeli život, kojih se često sjećamo, sa kojima porazgovaramo, podsjetimo se neke zgode, neke zapisane misli iz vaših radova, vašeg smijeha, talenata, družimo se sa vašim najdražim”.
- Verujemo u vaša druženja, zabave sa đuskanjem, obaveznim improvizacijama, u najbolje prijateljstvo koje vas veže – naveo je Matić koji u nastavku pisma prenosi i svjedočenja njenih drugara, učiteljice, nastavnika i razredne sa Dana sećanja koje je organizovala OŠ “Vladislav Ribnikar”.
Učiteljica Jelica Vasiljević za Anu kaže da je uvijek bila nasmijana, vesela, druželjubiva, okretna i brza…Željela je da se sa svima upozna, igra, priča.
Ana je mogla da radi više stvari u isto vrijeme. Dok prepisuje sa table, Ana pomaže drugu iz klupe, a potom nešto na crtežu koji je započeo tog dana u školi.
- Dvadeset deveti član odjeljenja bila je Maša, Anina najbolja drugarica iz susjednog odjeljenja. Nikada se nije desilo da Maša mali i veliki odmor ne provede u našoj učionici. Igrale su i samo igrale jer je igra bila Anina najveća ljubav. Često su smišljale koreografije, a onda uključile i ostale drugarice koje bi, uz Aninu pomoć, lahko savladale plesne korake. Važno je bilo da se pleše i da se svi druže – navela je učiteljica.
- Anu je uvijek pokretala muzika i ples, i u taj svoj svijet primala je sve koji su htjeli da osjete tu magiju. Verujem da ako zatvorite oči i pomislite na Anu, čut ćete njen smijeh, muziku, i poželjeti da zaplešete sa njom – rekla je ona.
Nastavnik francuskog Igor Kolundžija kaže da je bila nasmijana, radoznala, često slobodna da postavi pitanje koje drugi nisu smeli.
- Sjećam je se kao djevojčice sa stavom, otmjenog držanja i stila. Uklopljena u more energije, radosti i dobrote svoga odjeljenja. Po svom karakteru, mogla je da bude i glumica i naučnik i sportista.
Razredna Sanja Terzić kaže da je za Anu peti razred predstavljao izazov i novu avanturu.
- Muzika je uvijek bila Anin vjerni pratilac .. Uvek je bila puna energije i ideja. Uvijek svoja, originalna, ali spremna da sve dobro podeli sa drugima… – navela je razredna.
Mia Milić za Anu, koja joj je bila drugarica, kaže da je je imala i najljepši osmijeh, koji će uvijek pamtiti.
- Često smo se dogovarale da učimo zajedno, ali se to nikada ne bi završilo učenjem. Ana bi pustila muziku i nas dvije bismo pjevale i plesale. Obje smo obožavale zanimljive naočale i zbog toga smo Ana, Klara i ja imale dogovor da jedna drugoj kupujemo naočale za rođendan ili za posebne prilike – navela je Mia.
- Znate onaj osećaj kada mislite da vam se svijet ruši, a onda dođe ona i osmijehom i pričom ti popravi dan. Bila je puna priča i dogodovština… izmišljenih i istinitih… priča o plesu, o muzici, Krašićima, drugarima… – kaže drugarica Zoja.
- Ana, Maša, Klara, Lenka, Jana, Laza, Luka,… i svi mi drugari još iz ‘Bisera’, sada Ribnikarci… mi smo ekipa, ekipa kakvu niko ni u najluđim snovima nije mogao da sastavi. Oduzeli su nam dio ekipe, otkinuli dio nas… nismo više isti. Ne smijemo se više isto. Ali živjet ćeš, Ana, živjet ćeš i živjet ćeš u svakom od nas! Jer mi smo drugari oduvijek i zauvijek… – navela je Zoja uz poruku da se nada “da ti je more tamo gore toplo”.
(H.N./Telegraf.rs/Javni servis)
The post EMOTIVNO PISMO UBIJENOJ DJEVOJČICI: ‘ODUZELI SU NAM DIO EKIPE, OTKINULI DIO NAS…’ first appeared on Hayat.ba.
