Prema pojedinim analizama, deponija Smiljevići može funkcionisati između pola godine i godinu dana u trenutnom kapacitetu. Planirana izgradnja novih ploha produžit će joj životni vijek za najviše tri godine, dok sistemska alternativa u Kantonu Sarajevo i dalje ne postoji. O stanju na Smiljevićima, nelegalnom odlaganju otpada širom BiH i opasnostima po zdravlje građana u emisiji Špica TVSA govorila je Sendžana Muslić, doktorantica na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
U 2025. godini u Kantonu Sarajevo odloženo je više od 190.000 tona otpada – gotovo 10.000 tona više nego godinu ranije. Istovremeno je smanjena količina ambalažnog otpada izdvojenog u sortirnici KJKP “Rad”, a postrojenje za deponijski plin na Smiljevićima i dalje nije u funkciji.
Muslić ističe da se pristup upravljanju otpadom u Bosni i Hercegovini mora korjenito promijeniti te da rješenja ne treba izmišljati, već prepisati iz uspješnih evropskih praksi.
“Uvijek naglašavam da otpad ne smatramo nečim čime se rješavamo samo odlaganjem na deponiju, već resursom. U zemljama Evropske unije deponijski gasovi se konstantno koriste za proizvodnju energije. Pozitivan primjer u našem susjedstvu je Slovenija”, navela je Muslić.
Deponija Šišeta u Goraždu nelegalna od 2012. godine
Govoreći o svom doktorskom istraživanju koje je obuhvatilo deponije u slivu rijeke Drine, Muslić se posebnim osvrtom dotakla problema deponije Šišeta u Goraždu, čiji je status privremenosti davno istekao.
“Odlukom Gradskog vijeća Goražde od 16. augusta 2010. godine odobreno je privremeno odlaganje otpada na deponiju Šišeta, uz izričitu odredbu u članu 3. da to traje do izgradnje sanitarne deponije, a najduže dvije godine. Lokacijska dozvola je istekla 2012. godine i od tada se na toj lokaciji otpad odlaže nelegalno. Sličan primjer imali smo i u Mostaru”, upozorava Muslić.
Otrovni gasovi, dioksini i spajanje u lanac ishrane
Jedan od ključnih problema domaćih deponija, prema riječima doktorantice PMF-a, jeste izostanak otplinjavanja i monitoringa gasova, budući da organski otpad čini više od 60 posto ukupnog komunalnog otpada.
“Deponija nije pasivna površina – na njoj se kontinuirano odvijaju hemijski i biološki procesi. Razgradnjom organskog otpada nastaje zapaljivi metan. Ugljen-dioksid značajno utiče na klimatske promjene, dok je pojava ugljen-monoksida direktan dokaz da unutar deponije dolazi do tinjanja i da može izbiti požar”, objašnjava Muslić.
Osim opasnosti od požara i zagađenja zraka PM česticama, skrenula je pažnju i na dugoročne opasnosti po poljoprivredu i zdravlje ljudi:
“Atmosferskim padavinama dolazi do ispiranja opasnih hemijskih spojeva koji odlaze u okolno zemljište, koje građani pretežno koriste kao poljoprivredne površine. Tako se zatvara ciklus u kojem toksične materije ulaze u lanac ishrane. Kod nas se, nažalost, rijetko vrše i laboratorijska ispitivanja prisustva teških metala, kao i kancerogenih čestica poput dioksina i furana. Žalosno je što o stanju okoliša i dalje govorimo na osnovu pretpostavki, umjesto na osnovu egzaktnih činjenica i kontinuiranih analiza.”
Niske cijene komunalija i izostanak struke
Na pitanje zašto u BiH nedostaju precizni podaci o opasnostima deponija, Muslić navodi da komunalnim preduzećima nedostaju sredstva za savremenu opremu, iako postoje otvorene mogućnosti za povlačenje sredstava iz fondova Evropske unije. Podsjetila je i na činjenicu da se cijena komunalnih usluga u Kantonu Sarajevo nije mijenjala još od 1996. godine.
Kao ključni korak za prevazilaženje ekološke krize navodi bolju implementaciju postojećih zakona i veće učešće nauke.
“Imamo i zakone i strateške dokumente, ali nam nedostaje efikasna implementacija. Ključno je da se stručna i akademska zajednica uključi u donošenje zakona i izbor lokacija za nove deponije od samog početka, a ne tek kada nastane problem. Također, šira javnost kroz javne rasprave mora biti dio procesa kako bi se izbjeglo građenje deponija u neposrednoj blizini naseljenih područja”, zaključila je Muslić u razgovoru za TVSA.
