Devetog novembra 1993. godine tenkovski projektili srušili su stoljetni simbol Mostara i Bosne i Hercegovine. U emotivnom svjedočanstvu, ratni izvještač Alija Behram prisjeća se razaranja historijske jezgre, dramatičnog javljanja putem satelitskog telefona u radijski program, političkih posljedica i izostanka katarze u poslijeratnom društvu.
“Kao da smo izgubili najrođenijeg”: Šok i tuga opkoljenog grada
Deveti novembar 1993. godine ostao je duboko urezan u pamćenje stanovnika Mostara i cjelokupne bosanskohercegovačke javnosti. Tog dana, nakon višekratnog granatiranja koje je započelo 8. novembra, srušen je Stari most – remek-djelo arhitekture iz 16. stoljeća i simbol multietničkog suživota.
Ratni novinar lista “Oslobođenje” i Radija Bosne i Hercegovine Alija Behram ističe da niko među građanima nije mogao ni zamisliti da će se vojne snage HVO-a s takvom rušilačkom žestinom obrušiti na kompletnu historijsku jezgru i njeno samo srce – Stari most.
– Iskreno, nisam očekivao da će se tako okrutno, nasilnički, rušilački HVO obrušiti na staru historijsku jezgru, dakle kompletnu jezgru, a onda i na njeno srce – Stari most. Iskreno, nisam se nadao. Ne znam kome je to trebalo. Bili smo šokirani, bili smo zaprepašteni, nismo mogli vjerovati da se umjesto luka ovdje pred očima vidi provalija, razvalina, da nema ničega. Naša ljudska, porodična, familijarna, mostarska identifikacija sa Starim mostom je čudesna. Svi ljudi s kojima sam u to vrijeme razgovarao kao novinar “Oslobođenja” rekli su mi da je osjećaj bio kao da smo rušenjem Starog mosta izgubili nekog najrođenijeg iz svoje familije – oca, majku, brata i tako dalje. Mostar je plakao, žalio i tugovao – prisjeća se Behram.
Tenkovska paljba s Huma i izostanak poslijeratne katarze
Prema Behramovom svjedočenju, napad na most bio je precizno usmjeravan i dokumentovan s položaja hrvatske vojske i HVO-a na brdu Hum. Posada je putem radiostanice komunicirala s tenkovskom posadom koja je sa stotina metara udaljenosti projektilima višekratno gađala kameni luk, počevši 8. novembra i nastavljajući do njegovog konačnog rušenja narednog dana.
– Sa zapadne strane, prije svega s Huma, odakle je posada hrvatske vojske snimala rušenje, navođeni su projektili. Komunicirali su radiostanicom s posadom tenka koji je sa stotina metara gađao Stari most, višekratno, 8. novembra, pa sve do dočeka 9. novembra. Na snimcima do kojih smo naknadno došli čuje se i vidi toliko objesne radosti zbog rušenja mosta, da je svaki pogodak bio popraćen povicima odobravanja. To je za mene i danas potpuno nepojmljivo, razočaravajuće i šokirajuće – kazao je Behram.
Iako je danas obnovljeni most mjesto koje godišnje posjećuje više od milion ljudi iz cijelog svijeta, Behram ukazuje na činjenicu da u poslijeratnom Mostaru još postoje oni koji ignorišu taj značaj i važnost.
– Danas, toliko godina nakon rata, nakon što je most obnovljen i nakon što nam na njega dolazi milion ljudi, možda i više, iz cijelog svijeta da se dive ovoj građevini iz 16. stoljeća, još uvijek ima onih koji poslije rušenja nikada nisu došli na obnovljeni most i koji mu se ne raduju. To je razočaravajuće. Katarza se nije desila, pogotovo kod baštinika nasljeđa i politike te vojske. Svi oni dobro znaju te činjenice – naglašava Behram.
Stari most nad Neretvom u Mostaru
Govoreći o odnosu prema historijskim činjenicama i njihovom mjestu u javnom diskursu, Behram smatra da se pažnja često usmjerava na pravno tumačenje presude Haškog tribunala, umjesto na samu činjenicu ko je srušio Stari most.
– Vrlo je zanimljivo kada razgovaram s kolegama. Njima je bilo važno da je Haški sud u svojoj presudi rekao da rušenje mosta, s vojnog, odnosno strateškog pristupa, nije bilo osuđujuće. Za mene to nije najvažnije. To se stavlja u prvi plan, a nije najvažnije. Najvažnije je ko je srušio Stari most. I vrlo je važno da se to stalno ponavlja, sve dok negdje i nekad iz Mostara ne dođe grupa ljudi ili cijeli razred da se pokloni Starom mostu, da se divi njegovom luku i kaže da su naši neodgovorni pojedinci iz hrvatskog naroda, u strukturama HVO-a, HDZ-a ili gdje već, donijeli odluku da se on ruši i oskrnavili historijsku jezgru koja je danas pod zaštitom UNESCO-a – ističe Behram.
Posebno skreće pažnju na odnos aktuelne gradske administracije i gradonačelnika Marija Kordića prema ovom datumu. Behram smatra da bi obilježavanje godišnjice rušenja Starog mosta trebalo biti institucionalizirano na nivou Grada Mostara.
– To bi trebalo na nivou grada na neki način ustanoviti, ustoličiti. Mi, nažalost, imamo na čelu grada jednu administraciju koja je jako loša administracija i Mostar je ni po čemu dobrom neće zapamtiti. Imamo gradonačelnika Marija Kordića koji je za ovaj dan, 9. novembar, kada je grubo porušen i uništen Stari most i porušena historijska jezgra, sugerisao da se taj dan ni na koji način ne obilježava. Pa na ovaj dan i tih dana u novembru, i nešto ranije, poginulo je 23 mladih ljudi, skakača sa Starog mosta. Pa zar to nije dovoljno. Barem to, a da ne govorim o toj bjelosvjetskoj, neponovljivoj, neusporedivoj vrijednosti kakvu Stari most danas predstavlja u cijelom svijetu, što je, naravno, svijet prepoznao, a UNESCO nagradio – kazao je Behram.
Izvještaj putem satelitskog telefona koji je obišao svijet
Izvještavanje iz opkoljenog Mostara 1993. godine predstavljalo je stravičan profesionalni i emocionalni izazov. U uslovima potpune komunikacijske blokade, novinari nisu imali redovne veze kako bi poslali vijesti u Sarajevo i svijet.
Behram se prisjeća da je i tog 9. novembra napravio izvještaj, ali da je bilo neizvjesno na koji način će ga uspjeti poslati redakciji. Prekretnica se dogodila kada mu je Safet Oručević ponundio da se koristi satelitskim telefonom kejeg je on tada imao.
– Moje izvještavanje kao novinara “Oslobođenja” uvijek je bilo problematično u smislu na koji način javiti redakciji šta se događa. Tog dana sam napravio izvještaj i pitao se na koji način ću ga uspjeti poslati u Sarajevo. Dogodilo se da je Safet Oručević – Koca imao satelitski telefon, koji je negdje ranije nabavio ili mu je neko dao na korištenje. Nas dvojica smo se tog dana, 9. novembra 1993. godine, uživo javili u Dnevnik Radija Bosne i Hercegovine. Kasnije su taj moj izvještaj prenijeli maltene svi. Čuveni novinar iz Beograda Petar Luković prisjećao se tog izvještaja i govorio o njemu – prisjeća se Behram.
Zastave BiH na obilježavanju godišnjice rušenja Starog mosta
Tog dana, Behram i Oručević uspjeli su glasom prenijeti atmosferu iz opkoljenog grada, kolektivnu žalost, tugu, ali i odlučnost njegovih stanovnika da se uprkos razaranju ne predaju.
– Mislim da je to za mene bio stravičan dan. Međutim, uživo smo se svojim glasom javili i gospodin Oručević i ja i prenijeli tu našu kolektivnu žalost, kolektivnu tugu, ali i bijes. Prenijeli smo glas iz Mostara: ‘Jeste, Stari most je srušen, ali Mostar nikada neće pasti!’ – ističe Behram.
Govoreći o profesionalnom odnosu prema izvještavanju u takvim okolnostima, Behram priznaje da je njegov izvještaj bio prožet snažnim emocijama, ali da su one bile utemeljene na činjenicama i neposrednom svjedočenju.
– Nastojao sam se suzdržati. Međutim, mislim da, kada danas čitam taj svoj izvještaj, u njemu ima puno emocija. Ali to su emocije zasnovane na faktima, na činjenicama, jer smo mi svojim očima gledali kako se uništava cijeli naš svijet – kazao je Behram.
Prekretnica rata i zalog za buduće generacije
Rušenje Starog mosta imalo je duboke političke i diplomatske reperkusije na globalnom nivou. Alija Behram prenosi detalje iz intervjua koji je vodio s predsjednikom Alijom Izetbegovićem nekoliko mjeseci prije njegove smrti.
Prema Izetbegovićevim riječima, rušenje mosta šokiralo je vodeće svjetske državnike i predstavljalo tačku u kojoj se prelila čaša nezadovoljstva međunarodne zajednice događajima u Mostaru. Zgražavanje nad rušenjem kulturnog spomenika ubrzalo je donošenje odluka i pritisak da se zaustave sukobi i stradanje Mostara.
Muftija mostarski Salem-ef. Dedović na Starom mostu u Mostaru
– Alija Izetbegović je kao predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine, bio šokiran saznanjem da je srušen Stari most. Poslao je poruku cijelom svijetu. U jednom intervjuu koji sam radio s njim nekoliko mjeseci prije njegove smrti rekao je: ‘Mislim da je Stari most spasio ljude u Mostaru.’ Rušenje Starog mosta naišlo je na takvu ljutnju i takvo ogorčenje kod međunarodne elite, kod državnika koji su rekli: ‘Ovo je previše.’ Po Izetbegovićevom mišljenju, tu se čaša nezadovoljstva svijeta onim što se događa u Mostaru prelila i na neki način pala je odluka da se rat i stradanje grada Mostara zaustave – dodaje Behram.
Behram zaključuje da Stari most, uprkos svim stradanjima, danas ostaje trajna opomena i nepokolebljivi spomenik mira koji okuplja ljude iz cijelog svijeta. Njegova poruka budućim generacijama jeste da nastave graditi most povjerenja, tolerancije i suživota, uprkos negiranju i odbijanju prihvatanja historijskih činjenica.
– Buduće generacije trebaju od Starog mosta nastaviti izgrađivati most povjerenja, tolerancije i suživota. To je ono što nam Stari most danas poručuje i na šta nas obavezuje – poručuje Behram.
(Hasan Eminović/Preporod.info)
(24sata.info)
The post Sjena nad lukom: Sjećanje ratnog novinara Alije Behrama na dan kada je srušen Stari most appeared first on 24sata.info.
