U svijetu niskobudžetne avijacije postizanje održive profitabilnosti je veliki izazov i jedan od ključnih faktora koji dovode do propasti mnogih takvih avio kompanija u posljednjih nekoliko godina. Većina avio-kompanija koje se drže niskobudžetnog modela poslovanja nastavljaju sa vrlo malim profitnim maržama, što odražava industriju koja nikada nije bila konzistentna u finansijskim performansama.

Međutim, neke avio-kompanije su uspjele prekinuti ovaj trend postizanjem održive profitabilnosti. Ryanair, ultra-niskobudžetni avio prevoznik sa sjedištem u Irskoj (posluje i u Crnoj Gori, prim. Investitor.me), je primjer uspješne priče. Ova avio-kompanija je uspjela postići neke od najvećih marži u industriji, sa rekordnih 23% operativne marže u 2018. godini i jakih 15,3% u prošloj godini, prema podacima Centra za avijaciju.

Pored toga, sa toliko uspjeha na evropskom tržištu, mnogi se pitaju zašto Ryanair ne razmatra proširenje svoje mreže ruta preko Atlantika. Iako ništa teoretski ne sprečava avio-kompaniju da leti za SAD, postoji nekoliko razloga zbog kojih se to još nije dogodilo.

Ništa teoretski ne sprečava Ryanair da leti za SAD

Prije nego što istražimo razloge zašto irska niskobudžetna avio-kompanija ne leti za SAD, važno je napomenuti da nema tehničkih prepreka za ovakve letove. Ryanair posjeduje avione sa dovoljnim dometom za neke kraće transatlantske letove, što je ključni preduslov.

Više ruta unutar mreže Ryanair-a stiže do šest sati leta, povezujući destinacije u istočnoj Evropi sa ostrvima poput Kanarskih ostrva. Dakle, let od Dablina do Bostona ne bi bio mnogo duži od nekih ruta koje već nude.

Ipak, uprkos tome što ima avione koji bi mogli preći Atlantik, Ryanair bi se suočio sa izazovima kao što su slotovi, troškovi i druga ograničenja ako bi odlučio da pokrene transatlantske letove. Trenutno, avio-kompanija se fokusira na održavanje uspješnog poslovnog modela i visoku profitabilnost unutar Evrope.

Izvor: ( investitor.me / Znamo.ba )