Članak preuzet sa Ljepota.Ba orginal možete pronaći na linku: Zovem se Ivana i nikako ne mogu da nadjem pravog!
Ime mi je Ivana i imam 33 godine i zaljubljena sam u dečka od svoje najbolje prijateljice. Znam da je porgešno, ali mislim da i on oseća isto kao i ja. Jednog dana pozvale su me kod njih da dođem na večeru, ali kada sam došla kod njih, on me je dočekao na vratima i rekao da će njegova cura ubrzo doći. Čim sam ušla u kuću odmah me je uhvatio za ruku i uradio nešto što me ostavilo skroz u šoku!
Marko je bio sve što sam ikada željela u partneru – pažljiv, duhovit, ljubazan, a među nama je postojala nevjerojatna kemija. Počela sam primjećivati male znakove, njegove poglede, osmijehe, koje sam shvatila kao nešto više, iako sam pokušavala ignorirati te misli. Bio je dečko moje najbolje prijateljice, a ona je bila moj oslonac, moj partner u svemu, i to mi je činilo situaciju još kompliciranijom.
Godinama smo se družile, prolazile kroz usponima i padovima života, a onda je ona našla Marka. Na početku nisam primijetila ništa posebno, ali s vremenom, kad smo svi počeli provoditi više vremena zajedno, nešto se promijenilo. Postao je sve više prisutan u mojim mislima, i bez obzira koliko se trudila da to potisnem, nije išlo.
Osjećala sam se krivom zbog svojih misli, ali nisam mogla pomoći. Svaki put kad bih bila u njegovoj blizini, srce mi je brže kucalo, a osmijeh koji bi mi posvetio činilo mi se kao da je tu nešto dublje, nešto što nije trebalo biti tu, ali jest.
Jednog dana, Ana me pozvala na večeru kod njih. Zvučalo je kao savršen plan, kao i uvijek. Međutim, kad sam došla, Marko me dočekao na vratima sam. „Ana će ubrzo doći, ali možeš ući“, rekao je, s osmijehom na licu.
Ni tada nisam posumnjala u ništa. Iako sam se trudila biti opuštena, svaki trenutak u njegovoj blizini postajao je sve teži za mene. Moj um nije mogao prestati vrtjeti misli o tome što bi se moglo dogoditi, o onome što smo oboje osjećali, a što nismo smjeli priznati.
Kad sam ušla u kuću, sjeo je pored mene, razgovarali smo o svemu i svačemu. No, ubrzo se atmosfera promijenila. Osjetila sam kako njegova ruka nježno prelazi preko mog ramena, a pogled koji mi je uputio bio je pun nečega dubljeg, nečega što nisam mogla ignorirati. Osjećala sam kako mi srce lupa, a tijelo postaje sve napetije.
Dok je Ana još bila na poslu, Marko je djelovao potpuno drugačije. Njegove oči su bile pune nježnosti, gotovo kao da je želio nešto reći, nešto što nisam smjela čuti. Nagnuo se prema meni, a ja nisam znala kako da reagiram.
Iznenada me je uhvatio za ruku. Bio je to trenutak pun napetosti. Srce mi je skoro iskočilo iz grudi. Gledala sam ga u oči, pokušavajući shvatiti što se događa. U njegovim očima nije bilo straha, bilo je nešto poput poziva, poziva na nešto neizgovoreno.
Bez riječi, polako je povukao me prema njemu, a onda me pritisnuo uz sebe. Moje tijelo je reagiralo prije nego što sam mogla shvatiti što se događa. Bio je to trenutak koji mi je promijenio život.
Shvatila sam da je sve to bilo puno više od obične simpatije. Postojala je stvarna privlačnost između nas. Ali to je bilo pogrešno, duboko sam to znala. Marko je bio u vezi s Anom, mojom najboljom prijateljicom. Sjećam se da sam se osjećala kao da gubim tlo pod nogama. Bio je to trenutak koji nisam mogla poništiti.
Nije bilo povratka. Moje tijelo je bilo ispunjeno tolikim emocijama – željom, grižom savjesti, strahom od posljedica.
Nisam znala što učiniti. Osjećala sam se izgubljeno. Sve ono što sam osjećala prema Marku nije imalo nikakvu osnovu, jer je to bila zabranjena ljubav. Bio je moj prijatelj, prijatelj moje najbolje prijateljice.
Ako bi saznala, ne samo da bi uništila naš odnos, već bi uništila i cijeli moj svijet. Ujedno, bila sam i ljuta na sebe jer sam se našla u ovoj situaciji. Kako sam mogla dozvoliti da me povuče u nešto tako pogrešno?
Dok sam razmišljala o tome, Marko se povukao. Pogledao me, bez riječi, samo je stajao ispred mene, ali atmosfera je bila drugačija. Niti je on rekao nešto, niti sam ja imala hrabrosti progovoriti.
Samo smo stajali tamo, svjesni što je upravo bilo, ali još uvijek zbunjeni i izgubljeni. Ništa od toga nije bilo u planu, ali svejedno, osjećala sam kako se pomalo sve mijenja.
Što sada? Nisam imala odgovore. Srce mi je bilo ispunjeno osjećajem krivnje, a istovremeno nisam mogla negirati što sam osjećala prema njemu. Ali znam da moram donijeti tešku odluku.
Moram odlučiti što želim, i što ću učiniti s tim osjećanjima. Nikada više neću biti ista. Zamišljam budućnost bez toga da povrijedim svoju najbolju prijateljicu, ali i bez toga da porazim svoje vlastite emocije.
Ovaj trenutak će me proganjati. Ako ništa drugo, natjerao me da shvatim duboko u sebi što znači ljubav i što znači biti vjeran. Nemam odgovore, ali znam da moram donijeti odluku koja će odrediti moj život.
Objava Zovem se Ivana i nikako ne mogu da nadjem pravog! pojavila se prvi puta na Ljepota.Ba.
