Pjevačica Zlata Petrović spada u onu grupu estradnih ličnosti koja ništa ne krije o svom životu.

Ona otvoreno priča o svojoj porodici, ljubavima, brakovima, vezama sa oženjenima, ali i o svom teškom djetinjstvu. Jednom prilikom je priznala da se sa 16 godina udala za čovjeka kojeg nije voljela, ali i da se njen stariji sin Miki stidio što ima romske krvi.

Zlata je pričala i kako joj je majka, koja se takođe bavila pjevanjem, bila strastveni kockar.

– Kažu da se najinteligentniji ljudi obično odaju porocima, tu nekako pronalazim utjehu. Ona je u svemu bila najbolja. U kući, na njivi, u kafani… Bila je nenormalno lijepa. Njena transformacija me je oduvijek oduševljavala. To je kao kad gledaš neki film u kom ti se pojavljuje neka žena iz njive, raspojasana i prljava, a već za pola sata je vidiš našminkanu od glave do pete i ispred sebe imaš ljepoticu. Tada nije bilo mikrofona i pojačala, nego se pjevačica popne na sto i pjeva. Sve to je činilo nju, ali očigledno je u sebi nosila i tu sklonost ka porocima – ispričala je tada pevačica i priznala da voli da popije.

– Sve sam probala, ali s mjerom. Jedino nikad nisam pušila trave niti koristila droge. Ne znam ni kako se to unosi. Volim kafanu, volim da se napijem, ponekad i pogriješim, ali znam granicu i zbog toga sam ponosna na sebe – rekla je Zlata, prenose mediji.

O svom prvom braku ovako je pričala:

– Udala sam se u 16. godini za čovjeka koga nisam voljela. Završila sam osmi razred, trebalo je da idem dalje na školovanje, međutim, to se nije dogodilo. Tako je tada bilo… Ako ne ideš u školu, udaju te. Iako je u toj porodici sve bilo divno, ja nisam voljela. Nek mi oprosti i taj dečko i svi, ali smatrala sam da sam najnesretnija na svijetu. Da nije bilo tog neželjenog braka, ne bih se bavila ovim poslom. Generalno, nisam voljela posao pjevačice. Kad je moja majka dolazila kući, između nje i očuha, koji ju je mnogo volio, bilo je svađa, tuča i ljubomore, te zbog toga nisam voljela da pjevam. Ja jednostavno nisam znala da li to znam. Ali, nakon što sam pobjegla, otišla sam u pjevačice.

Zlata je otkrila da je sinu tek kada je napunio osam godina rekla da je ona po majci Romkinja. Istakla je da se ona toga nikada nije stidjela.

– Moja majka je bila Romkinja, tata Crnogorac. Kada je trebalo da svom starijem sinu objasnim ko je njegova baka, imao je oko osam godina i to je njemu predstavljalo problem jer se plašio šta će ljudi da kažu. Rekla sam mu – ako misli da će neko da ga osudi što mu je majka Romkinja, onda ne mora ni da se druži s tom djecom. To je dobro jer si u startu načisto sa svojim drugarima i prijateljima. Trebalo mu je vremena da to usvoji. Tako je na mojoj svadbi s Pejom on imao 12 godina, tu su bile moje sestre i majka, koje su tamnopute, dok je cijela familija sa očeve strane svijetle puti. Sve kolege su odlazile da pjevaju mojoj majci. Tada je mog Mikija drug pitao ko su ti ljudi, jer se vidno razlikuju od nas, a on je rekao: „To su neki naši kumovi iz Grčke“ . Godinama kasnije sam saznala za to i pitam ga: „Je li, Miki, nisam znala da smo mi Grci“, i tek onda smo seli i pričali o tome. On sada svoje porijeklo mnogo voli i ponosi se.

Zlata je odrasla s majkom i očuhom, kojeg je neizmjerno voljela. Oca je upoznala tek kada je imala 20 godina.

– Bolje ikad nego nikad. I onda sudbina tako odredi da i njega i njegovu suprugu ja sahranim, jer je i moj brat po ocu, koga sam jedino imala, umro. Zbog toga što sam rasla bez njega, moguće je da u drugim ljudima stalno tražim ljubav, srce i dušu. Iako sam očuha voljela najviše na svijetu. On nikada nije govorio da ima dva sina, već je uvijek govorio da ima troje djece.

Zlata je još pričala i o tome što nije završila dalje od osnovne škole.

– Nikad nisam pročitala knjigu. Ja to nisam stigla da radim, a i nešto nemam nikakvu želju i volju. Čitala sam lektiru jer sam morala, i to je to. Razmišljala sam nekad o školovanju, ali shvatila sam da su me moje pjevanje i život naučili da upoznam ljude. Za mene je svaki čovjek knjiga. Ne mislim da bih bila pametnija da sam završila neke fakultete – rekla je tad Zlata.